Otvoreno pismo dr Sucharit Bhakdia, profesora medicinske mikrobiologije na Univerzitetu Johannes Gutenberg u Mainzu, njemačkoj kancelarki dr Angeli Merkel. Profesor Bhakdi poziva na hitno preispitivanje odgovora na Covid-19 i postavlja kancelarki pet ključnih pitanja. Pismo je datirano 26. marta 2020. Ovo je nezvanični prevod.
Otvoreno pismo
Poštovana kancelarko,
Kao emeritus Univerziteta Johannes-Gutenberg u Mainzu i dugogodišnji direktor Instituta za medicinsku mikrobiologiju, osjećam dužnost da kritički sagledam dalekosežna ograničenja u javnom životu koja trenutno poduzimamo kako bismo smanjili širenje COVID-19 virusa.
Izričito mi nije namjera da umanjim opasnosti od virusa ili da šaljem političku poruku. Međutim, smatram da je moja dužnost dati naučni doprinos stavljanju u perspektivu trenutnih podataka i činjenica – i, osim toga, postavljati pitanja koja su u opasnosti da budu izgubljena u žestokoj raspravi.
Razlog moje zabrinutosti leži prije svega u zaista nepredvidivim socio-ekonomskim posljedicama drastičnih mjera karantena koje se trenutno primjenjuju u velikim dijelovima Evrope i koje se već uveliko primjenjuju u Njemačkoj.
Želja mi je da kritički sagledam – i uz neophodno predviđanje – prednosti i mane ograničavanja javnog života i rezultirajućih dugoročnih efekata.
S tim ciljem suočen sam sa pet pitanja na koja do sada nije dovoljno odgovoreno, ali koja su neophodna za uravnoteženu analizu.
Htio bih da vas zamolim da brzo komentarišete, a istovremeno apeliram na Saveznu vladu da razvije strategije kojima će se efikasno zaštititi rizične grupe bez ograničavanja javnog života širom svijeta i sijanja sjemena za još intenzivniju polarizaciju društva nego što je to već slučaj.
Sa najvećim poštovanjem,
Prof. em. Dr med. Sucharit Bhakdi
1. Statistika
U infektologiji – koju je osnovao Robert Koch – tradicionalno se pravi razlika između infekcije i bolesti. Bolest zahtijeva kliničku manifestaciju. Zbog toga u statistiku trebaju biti uključeni samo pacijenti sa simptomima poput vrućice ili kašlja.
Drugim riječima, nova infekcija – mjerena testom COVID-19 – ne znači nužno da imamo posla sa novo bolesnim pacijentom kome treba bolnički krevet. Međutim, trenutno se pretpostavlja da pet odsto svih zaraženih ljudi ozbiljno oboli i treba im respirator. Projekcije zasnovane na ovoj procijeni sugerišu da bi zdravstveni sistem mogao biti preopterećen.
Moje pitanje: Da li su projekcije razlikovale zaražene ljude bez simptoma i stvarne, bolesne pacijente – tj. Ljude koji razvijaju simptome?
2. Opasnost
Već duže vrijeme kruži jedan broj koronavirusa – koji su uglavnom nezapaženi od strane medija. Ako se pokaže da virusu COVID-19 ne treba pripisati značajno veći potencijal rizika od već cirkulirajućih korona virusa, sve protivmjere očigledno bi postale nepotrebne.
Međunarodno priznati međunarodni časopis za antimikrobne agense uskoro će objaviti rad koji tačno odgovara na ovo pitanje. Preliminarni rezultati studije mogu se već vidjeti danas i dovesti do zaključka da se novi virus NE razlikuje od tradicionalnih korona virusa u pogledu opasnosti. Autori to izražavaju u naslovu svog rada „SARS-CoV-2: Strah protiv podataka“.
Moje pitanje: Kako se trenutno opterećenje odjeljenja intenzivne njege sa pacijentima sa dijagnosticiranom COVID-19 upoređuje sa drugim koronavirusnim infekcijama i u kojoj mjeri će ovi podaci biti uzeti u obzir u daljem odlučivanju od strane savezne vlade? Pored toga: Da li je gore navedena studija uzeta u obzir u planiranju do sada? I ovde, naravno, „dijagnosticiran“ znači da virus igra presudnu ulogu u pacijentovom stanju bolesti, a ne da prethodne bolesti igraju veću ulogu.
3. Diseminacija-širenje
Prema izvještaju iz Suddeutsche Zeitung, čak ni citirani Robert Koch Institute ne zna tačno koliko je testirano na COVID-19. Činjenica je, međutim, da je u posljednje vrijeme u Njemačkoj primijećen nagli rast broja slučajeva kako se povećava količina testova.
Stoga je razumno sumnjati da se virus već nezapaženo proširio kod zdrave populacije. To bi imalo dvije posljedice: prvo, to bi značilo da je zvanična stopa smrti – na primjer, 26. marta 2020. godine bila 206 smrtnih slučajeva od oko 37.300 infekcija ili 0,55 procenata – previsoka; i drugo, to bi značilo da bi bilo teško spriječiti širenje virusa u zdravoj populaciji.
Moje pitanje: Da li je već postojao slučajni uzorak zdrave opšte populacije za potvrđivanje stvarnog širenja virusa ili se to planira u bliskoj budućnosti?
4. Smrtnost
Strah od porasta stope smrtnosti u Njemačkoj (trenutno 0,55 posto) trenutno je predmet medijske pozornosti. Mnogi su zabrinuti da bi se moglo dogoditi kao u Italiji (10 procenata) i Španiji (7 posto) ako se ne preduzmu mjere na vrijeme.
U isto vrijeme se širom svijeta pravi greška kada se izvještava o smrti povezanoj sa virusom čim se utvrdi da je virus bio prisutan u trenutku smrti – bez obzira na druge faktore. Ovo krši osnovni princip infektologije: samo kada je sigurno da je uzročnik odigrao značajnu ulogu u bolesti ili smrti, može se postaviti dijagnoza. Savez naučnih medicinskih društava Njemačke u svojim smjernicama izričito piše: „Pored uzroka smrti, mora se navesti i uzročni lanac sa odgovarajućom osnovnom bolešću na trećem mjestu na umrloj listi. Povremeno se moraju navesti i četverovezani kauzalni lanci. “
Trenutno ne postoje službene informacije o tome da li su, bar u retrospektivi, preduzete kritičnije analize medicinskih kartona kako bi se utvrdilo koliko je smrti zapravo uzrokovao virus.
Moje pitanje: Da li je Njemačka jednostavno pratila ovaj trend opšte sumnje u COVID-19? I: da li namjerava da nastavi kategorizaciju nekritički kao u drugim zemljama? Kako, dakle, napraviti razliku između prave smrti povezane sa koronom i slučajnog prisustva virusa u trenutku smrti?
5. Uporedivost
Strašna situacija u Italiji se više puta koristi kao referentni scenarij. Međutim, prava uloga virusa u toj zemlji potpuno je nejasna iz više razloga – ne samo zato što se ovde primjenjuju i tačke 3 i 4, već i zato što postoje izuzetni spoljni faktori koji ove regione čine posebno ranjivim.
Jedan od tih faktora je povećana zagađenost vazduha na sjeveru Italije. Prema procijenama SZO, ova situacija je, čak i bez virusa, dovela do preko 8.000 dodatnih smrti godišnje u 2006. godini samo u 13 najvećih gradova u Italiji. Od tada se situacija nije bitno promijenila. Konačno, pokazalo se i da zagađenje vazduha uvelike povećava rizik od virusnih bolesti pluća kod vrlo mladih i starijih ljudi.
Štaviše, 27,4 odsto posebno ranjivog stanovništva u ovoj zemlji živi sa mladima, a u Španiji čak 33,5 posto. U Njemačkoj je taj broj samo sedam procenata. Pored toga, prema prof. Dr. Reinhardu Busseu, šefu Odeljenja za menadžment u zdravstvenoj zaštiti na TU Berlin, Njemačka je značajno bolja od Italije u pogledu odjeljenja intenzivne njege – za oko 2,5.
Moje pitanje: Koji napori se ulažu da se stanovništvo upozna sa tim elementarnim razlikama i da se shvati da scenariji poput onih u Italiji ili Španiji ovde nisu realni?
Tko je Sucharit Bhakdi?
Radi se o znanstveniku koji je objavio na stotine naučnih radova što se može vidjeti na ovom linku: ResearchGate.Dr Sucharit Bhakdi specijalist je mikrobiologije. Bio je profesor na Sveučilištu Johannes Gutenberg u Mainzu i voditelj Instituta za medicinsku mikrobiologiju i higijenu, te jedan od najcitiranijih znanstvenika u njemačkoj povijesti.
Očekujemo od bivših blogera Jutarnjeg lista stručni komentar na komentare profesora Bhakdija?
logicno
