Sedmog travnja 1913. rođen je u Osijeku Marko Singer, poznati brodski novinar. Bio je urednik tvorničkog lista „Đuro Đaković“, dopisnik Vjesnika, VUS-a, Glasa Slavonije, RTV Zagreb. Bavio se amaterski kazališnom režijom. Njegov „Đurin list“ čitao sam kao klinac, jer ga je doma donosio moj stari, radnik u fabrici, kako je zvao mjesto gdje je radio i odakle je donosio plaću.

U vrijeme kada je Višnja Ružojčić, sada dopisnica HRT-a iz Slavonskog Broda, bila voditeljica dopisništva Glasa Slavonije, 1993. godine u prizemlju Doma za starije i nemoćne u Ulici kraljice Jelene, s prilozima dolazio je i Marko Singer. Ponudio se za suradnika, a što je Višnja, uz konzultacije s Osijekom, rado prihvatila. U uredu sam i ja sjedio kao honorarni suradnik, zajedno još s Marijom Radošević, tajnicom i Vladimirom Fajglom, kraljem vijesti. Ostarjeli, umirovljeni, osamdesetogodišnji Marko Singer dolazio je svakodnevno s vijestima. Čil, dobro raspoložen, pričljiv, bio je primjer marljivog, ažurnog, svestranog novinara. Kakav je bio u svom najpotentnijem razdoblju, takav je i ostao i u svojoj poznoj dobi. Legenda.

Sjetim ga se često kao neuništivog i bude mi žao što s njim nisam napravio intervju. Vjerojatno mi je puno toga mogao ispričati. Nisam, i samo sa žaljenjem mogu pretpostaviti što bi mi odgovorio, na primjer, na pitanje kako je kao Židov uspio preživjeti 1941-u godinu.

Sedmog travnja 1985. godine umro je u Zagrebu profesor Slavko Modrijan, glazbeni pisac i dugogodišnji nastavnik slavonskobroke Učitljske škole i Gimnazije. Rodio se u Lukovdolu 1909. godine. U NDH je izdao knjigu „Jaglaci“ s oko 200 hrvatskih popijevki, odobrenu od ondašnjeg Ministarstva prosvjete kao pomoćni udžbenik u svim srednjim školama.

Pamtim ga iz ranih gimnazijskih dana. Nije mi predavao Glazbeni, ali sam  upoznao kako nastupa i predaje za vrijeme ponekih nastavničkih zamjena. Uvijek u svađalačkom gardu spram učenika, nervozan, sklon vrijeđanju,  uvijek nezdovoljan, dopodne ovim, a popodne onim, nije kao pedagog imponirao većini učenika.

Tih godina prakticirao se tzv. proizvodni rad. Umjesto nastave razredi iz Gimnazije odlazili bi u berbu grožđa u neki o Jasinjskih vinograda. Znatiželjni, preuzbuđeni, nemirni, u potrazi za avanturama, počinili bi poneku oprostivu nepodopštinu. Sjećam se jako dobro kako se jedna učenica smijala glasno i slobodno tog dana, neopterećena zvonom i nekom razrednom pristojnošću. Prišao joj je Modrijan, pozvao ju još bliže sebi i udario po glavi grozdom koji je imao najmanje dvije kile. Ona je zaplakala, a mi smo ga zaprepašteni mrzjeli. A nastavnik glazbe Modrijan samo je brinuo o redu i radu, po nekoj svojoj partituri, jer nije podnosio improvizacije. Legenda sa suprotnim predznakom.