Kako radi vladino povjerenstvo za iskapanje i uređivanje masovnih grobnica žrtava Drugog svjetskog rata i nasilja koje je izbilo po njegovu završetku? Ključna je bojazan da bi se žrtve mogle, kao i dosad, iskapati zbog masovne mobilizacije kostura za nove ideološke sukobe. "Napravit će se ono što politika kaže da se napravi, a u takvim okolnostima nema previše pobude da se utvrde činjenice", kaže povjesničar Tvrtko Jakovina. Foto: Braniteljski-portal.hr "U Hrvatskoj je, što zbog rada Vladinog Povjerenstva za istraživanje, uređenje i održavanje vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, što zbog uhićenja Josipa Boljkovca i predaje Josipa Perkovića Njemačkoj, konačno započeo postupak 'tihe lustracije'. Zasada se ona očituje podizanjem optužnih naloga Županijskih državnih odvjetništava koje, u suradnji s Ministarstvom branitelja, otkrivaju zločine počinjene nad zarobljenim hrvatskim vojnicima i nevinim civilima, koje su komunističke vlasti bez suđenja ili podizanja optužbe, nemilosrdno ubijali potkraj i nakon završetka Drugog svjetskog rata".
Tako je, prije koji dan, politiku aktualne Vlade protumačio Željko Kulišić, predsjednik Udruge Hrvatski domobran iz Dubrovnika i županijski kandidat koalicije HSP-a i A-HSP-a na minulim lokalnim izborima.
Premda bi Kulišićeva biografska pozadina ideološkog i političkog marginalca mogla izazvati skepsu glede vjerodostojnosti citiranih tvrdnji, u ovom konkretnom slučaju nije pametno sumnjati u procjene dotičnog. Kada je izražavao sreću nad "konačnim postupkom tihe lustracije", čestitajući provođenje ovog procesa SDP-u - ideološki mu sasma suprotstavljenog političkog tabora - Kulišić je to radio iz pozicije jednog od najupućenijih ljudi u predmetnu materiju u državi. Naime, on je član "Vladinog povjerenstva" kojeg je spomenuo u prvoj rečenici, a koje zadnjih godinu dana poprilično agilno radi na iskapanju i adekvatnom obilježavanju stratišta civila i vojnika poraženih snaga koji su nedugo prije i poslije završetka Drugog svjetskog rata likvidirani od strane pobjedničke vojske. No, više od toga: ovom je tijelu uspjelo nešto u čemu su zadnjih dva desetljeća brojne političke organizacije desne provenijencije - od Tuđmana do Karamarka - u potpunosti podbacile, unatoč opetovanim pokušajima: uveli su "žrtve komunističkog zločina" kao kovanicu na spomen-obilježja masovnih grobnica, koje bi u narednim mjesecima i godinama mogle niknuti na brojnim mjestima diljem Republike Hrvatske.
Riječ je o javnosti slabo poznatom povjerenstvu na čijem je čelu ministar branitelja Fred Matić, a njegov ministarski zamjenik Ivan Grujić obnaša dužnost potpredsjednika. Povjerenstvo je sastavljeno od 21 člana iz državnih i nevladinih institucija i organizacija koje je odabrala upravo vlada Zorana Milanovića. U povjerenstvu tako sjede predstavnici pet ministarstva, Udruge gradova i općina, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Hrvatskog instituta za povijest, ali i predstavnici vjerskih i nevladinih organizacija poput Srpske pravoslavne crkve, Katoličke crkve, Islamske zajednice, HHO-a, Crvenog križa, Saveza antifašističkih boraca te Udruge Hrvatski domobran.
Povjerenstvo je formirano tijekom 2013. godine u sklopu Ministarstva branitelja, s ciljem razvoja, nadzora i unapređenja provedbe zakona, čiji je načelni cilj uspostava zaštite i očuvanja spomena na sve stradale u Drugom svjetskom ratu i poslijeratnom razdoblju bez obzira na nacionalnu, vjersku i ideološku pripadnost žrtava. Prioriteti u provedbi zakona su ekshumacije po zahtjevu i kaznenim prijavama Županijskih državnih odvjetništava preko Uprave za zatočene i nestale u sklopu Ministarstva branitelja. Naime, zakon i povjerenstvo stavljeni su pod pasku Matićevog ministarstva pod obrazloženjem da jedini ima kapacitet i stručni tim u Hrvatskoj koji se bavi takvim poslovima.
Premda mu je djelokrug rada znatno širi od poslijeratnog razdoblja, povjerenstvo je dosad više-manje, dakle, bilo usmjereno na komunističke zločine prvenstveno zbog takvih zahtjeva državnih odvjetništava i kaznenih prijava koje su podignuli, uz izuzetak jame "Volašev vrh", gdje su ekshumirane žrtve ustaških zločina.
Čičak u Tupalima (ytb-prtsc)
Tomu najbolje svjedoči prošlogodišnja statistika rada nadležnih tijela ministarstva i ovog povjerenstva: od siječnja do prosinca 2013. obavljeno je iskapanje na ukupno petnaest lokacija u šest županija i Gradu Zagrebu, većinom temeljem kaznenih prijava iz DORH-a, a već se krenulo u spomeničko obilježavanje ovih područja: 30. prosinca prošle godine u tom je kontekstu ključan datum u dosadašnjem i budućem radu povjerenstva. Tog je dana u ličkom mjestu Tupale kod Sinca na području Otočca podignuto spomen-obilježje na kojem je stavljena posveta "žrtvama komunističkog režima", prvom u nizu identičnih spomenika koji će u narednim godinama, ispuni li se plan aktualne izvršne vlasti, niknuti diljem Republike Hrvatske. Ivan Zvonimir Čičak, član HHO-a i zamjenik Ive Banca u povjerenstvu, održao je molitvu nad humkom petnaest civila likvidiranih u rujnu 1946. i naknadno na sjednici spomenutog tijela ovaj događaj okarakterizirao kao "povijesni".
Od siječnja do prosinca prošle godine pronađeni su ostaci 273 osobe likvidirane uoči i nakon završetka Drugog svjetskog rata, s tim da najveći dio ekshumiranih tijela pripada likvidiranim pripadnicima poraženih vojski; 214 pripadnika njemačkih i "hrvatskih" postrojbi, strijeljanih koncem svibnja 1945. godine, ekshumirano je na otoku Jakljanu temeljem zahtjeva županijskog državnog odvjetništva i kaznene prijave Kulišićeve udruge Domobran protiv počinitelja. Ta udruga planira pokrenuti inicijativu podizanja spomen-obilježja na ovoj lokaciji a resorno Ministarstvo branitelja bi moglo, kako stoji u zapisnicima sa sjednica Povjerenstva, sufinancirati spomen-obilježje i pojaviti se ne svečanom obilježavanju njegovog otkrivanja ako ih Kulišić pozove. Zasad nije poznato koji će natpis nositi spomenik njemačkim vojnicima, ali s obzirom na zadane kriterije adekvatna je opcija "žrtve komunističkog režima".
Ministar Matić u Tupalama (ytb-prtsc)
Osim ovih slučajeva, nadležno ministarstvo radi na istraživanju dodatne 21 lokacije mogućih grobišta poslijeratnih žrtava, a s obzirom na buduće planove, na vidjelo bi kroz naredne mjesece i godine mogle izaći stotine posmrtnih ostataka, najvećim dijelom žrtava poslijeratnog razdoblja, više-manje žrtava komunističkog režima. Štoviše, na sjednicama se raspravljalo i o lokacijama u samom centru Zagreba, prvenstveno kod Učiteljske akademije i na još nekim lokalitetima, gdje se, prema riječima pojedinih članova povjerenstva, nalazi stotine pokopanih žrtava.
Svi podaci temeljem kojih su se obavljala dosadašnja iskapanja prikupljeni su od MUP-a, DORH-a, SOA-e i Hrvatskog državnog arhiva, dok identitet većine ekshumiranih žrtava zasad nije poznat, zbog čega će se samo u posebnim slučajevima raditi i na pokušaju njihove identifikacije. Paralelno s istraživanjem, ministarstvo trenutno radi i na prikupljanju svih raspoloživih podataka o grobovima, grobnicama i spomen-obilježjima od svih lokalnih samouprava u Hrvatskoj, nakon čega će po prvi puta od samostalne Hrvatske uspostaviti jedinstveni registar svih groblja i svih žrtava.
U cjelokupnih priči oko ekshumacija, dakako, nije manjkalo ni kontroverzi, za koje je najzaslužnija Katolička crkva. Na poprište komemoracije i otkrivanja spomen-obilježja u Tupalama odbili su se pojaviti predstavnici Katoličke crkve, u znak prosvjeda protiv načina na koji su uz pomoć bagera ekshumirani posmrtni ostaci, ali i zbog činjenice što je jedan od državnih dužnosnika odgovornih za cjelokupnu proceduru Ivan Grujić, kojeg je biskup Mile Bogović prozvao kao "bivšeg pukovnika UDBA-e". Sličan scenarij se odigrao u Vrgorcu, gdje je prošle godine također provedena ekshumacija civila koji su likvidirani koncem siječnja 1945. uz pomoć bagera, a nije pomogla ni Grujićeva konstatacija da je „posao učinjen korektno, po normama i propisima mjerodavnog Županijskog suda i po zakonima RH."
No, situacija se otad primirila, nadležna tijela su obećala još dostojanstveniju ekshumaciju žrtava, Kulišić je najavio da će nazočiti svakoj sljedećoj ekshumaciji, a Crkva je vjerojatno zadovoljna dosadašnjim razvojem događaja. Štoviše, predstavnik Biskupske konferencije, odakle su pristizale najveće kritike na račun aktualne Vlade glede predmetne materije, trenutno sjedi u spomenutom povjerenstvu, zajedno s poprilično šarolikim društvom.
Osim državnih predstavnika infrastrukturnih, historijskih, pravnih i sličnih aspekata priče, u povjerenstvu sjede ideološko-svjetonadzorski poprilično isključivi pojedinci. S jedne strane tu je, dakle, predstavnik Hrvatske biskupske konferencije koja je posredstvom matične im Komisije za hrvatski martirologij prošle godine najavljivala da "svakako treba raditi na traženju tragova mučeništva na našim prostorima; napose u Drugom svjetskom ratu i poraću". Kraj njih su "svećenici" triju različitih konfesija, s tim da dvojica dolaze iz dvije različite židovske zajednice (?!), zatim "domobrani", "partizani", predstavnik HHO-a Ivo Banac, odnosno njegov zamjenik Ivan Zvonimir Čičak, te predstavnik Udruge općina Martin Baričević, čija je izvršna vlast u općini gdje obnaša dužnost načelnika prije dosta godina postavila ulicu Mile Budaka, i sada se otvoreno zalaže za Budakov ostanak na toj lokaciji.
"Prilikom određivanja sastava povjerenstva nastojalo se obuhvatiti državna tijela, ustanove, organizacije, institute, vjerske institucije i udruge koje su relevantne za pitanja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja", odgovorili su nam iz Ministarstva branitelja na pitanje zašto je država odabrala baš ove institucije da sjede u povjerenstvu.
A unutar povjerenstva nije nedostajalo burnih ideoloških rasprava.
O tome svjedoče i zapisnici sa sjednica koje su dosad održane, a do kojih je H-Alter došao zahvaljujući Zakonu o pravu na pristup informacijama. Premda su ministar Matić i zamjenik mu Grujić u više navrata nastojali dati do znanja da ovo tijelo nije osnovano poradi lustracije, licitiranja žrtvama i međusobnog ideološkog razračunavanja, već dostojanstvenog obilježavanja i pokapanja svake likvidirane žrtve, odnosno da je kazneno-pravni aspekt priče na DORH-u, dok će povijest prepustiti povjesničarima, pojedini članovi stvar vide sasvim drugačije.
To je bilo razvidno i u raspravi oko jedinstvenog natpisa na spomen-obilježjima žrtava poslijeratnog razdoblja. Prvotni prijedlog u Pravilniku bio je da se na svim spomen-obilježjima stavi natpis "žrtve poslijeratnog razdoblja nakon Drugog svjetskog rata". Prema spomenutom zakonu, žrtve poslijeratnog razdoblja su „osobe koje su smrtno stradale u oružanim sukobima nakon 9. svibnja 1945., te žrtve stradale od strane komunističkog režima na području Republike Hrvatske i u inozemstvu, uključujući ubijene osobe u izvansudskim egzekucijama, zlostavljanjem u zatvorima ili zarobljeništvu, terorističkim i gerilskim napadima, kao i atentatima, uslijed neslaganja s politikom i političkim uređenjem tadašnje države."
No, nakon više sjednica i posebnog inzistiranja spomenutog Kulišića, povjerenstvo se odlučilo na tri različite verzije, ovisno o počiniteljima zločina.
Tako će na svim spomen-obilježjima zločina koje su počinili partizani i naknadno komunistički sustav pisati "žrtve komunističkog režima", odnosno "žrtve ustaškog režima", ako je riječ o ustaškim zločinima. Nađe li se masovna grobnica s, primjerice, posmrtnim ostacima žrtava obaju strana (i partizanske i ustaške), na spomen-obilježju pisat će "žrtve totalitarnih režima".
No, dosadašnje prepirke u povjerenstvu mogle bi biti dosta benigne s obzirom na najave pojedinih njegovih članova. Naime, predstavnici tri institucije, pretežito manjinskog predznaka, najavili su za H-Alter moguće istupanje iz ovog tijela. Kao razlog su dominantno naveli kako im dosadašnji rad i smisao povjerenstva nije najjasniji.
U razgovoru za H-Alter neki od njih, primjerice, tvrde da je ovo tijelo u potpunosti fokusirano na poslijeratno razdoblje i istraživanje komunističkih zločina.
"Puni naziv povjerenstva sugerira suprotno: da će se baviti i žrtvama Drugog svjetskog rata, ali ispada da se samo bavimo žrtvama poslijeratnog razdoblja. Svakako je za pozdraviti inicijativu da se dostojanstveno pokopa svaka žrtva, ali čemu onda ovakav naziv povjerenstva", kazao je za H-Alter jedan od članova povjerenstva.
Isto tako, u povjerenstvo su, ističe, pozvali predstavnike manjinskih i većinskih vjerskih zajednica, a nisu pozvali sekularne udruge i institucije koje se već godinama bave ovom materijom.
"Ako će se pak povjerenstvo baviti najvećim dijelom istraživanjem razdoblja nakon Drugog svjetskog rata, nejasno je zašto se u njemu uopće nalaze predstavnici nekih manjina koje su se u svom radu bavile isljučivo razdobljem Drugog svjetskog rata", ističe naš drugi sugovornik, predstavnik jedne manjinske organizacije.
Predstavnik Saveza antifašističkih boraca u povjerenstvu Ivan Fumić smatra pak kako se za žrtve poslijeratnog razdoblja treba koristiti jedinstveni natpis "žrtve totalitarnih režima". "Nakon rata, ne samo u Jugoslaviji, došlo je vrijeme razračunavanja sa svim tim nosiocima ideologija i konkretnim izvršiocima. Na žalost, dosta je tih zločinaca izbjeglo zasluženoj kazni, poput dr. Ante Pavelića, Maksa Vjekoslava Luburića i mnogih drugih. Zar bi na njihovim spomenicima trebalo pisati da su žrtve komunista? Time bi povijesna ironija bila potpuna", kaže Fumić, dodajući da treba znati da su poslije Drugog svjetskog rata u mnogim krajevima vršeni obračuni i na osobnoj osnovi, "s čime tadašnja vlast nije imala baš ništa".
Kada je riječ o istraživanju groblja iz ratnog i poslijeratnog razdoblja, resorno ministarstvo poručuje da su "istraživanja i iskapanja dosad neregistriranih grobnih mjesta žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja prema Zakonu jedna od naših temeljnih zadaća i bit će okosnica naših budućih aktivnosti", odnosno da će se obaviti istraga i "ukoliko se naiđe na grobnicu iz Drugog svjetskog rata sa žrtvama nekakvog zločina, a ne borbenih djelovanja".
Međutim, zakon čijim je usvajanjem osnovano ovo povjerenstvo predviđa utvrđivanje i uređenje groblja koja su nastala u poslijeratnom razdoblju, što je na prvoj sjednici povjerenstva kazao i sam potpredsjednik Grujić, tvrdeći kako "zakonodavac nije predvidio da se stvaraju nova groblja iz Drugog svjetskog rata nego da se radi o utvrđivanju groblja koja su nastala u poslijeratnom razdoblju."
"Povjerenstvo će se grobljima žrtava Drugog svjetskog rata bavi u smislu evidentiranja i nadzora nad održavanjem, sukladno Zakonu i potpisanim međudržavnim sporazumima", jasno su nam, na koncu, dali do znanja iz ministarstva.
Jedan od članova povjerenstva tvrdi kako je baš ovaj zakon izvorište svih problema, budući da je, ističe, dosta njegovog sadržaja prenesenog iz bivšeg zakona koji je donesen za vrijeme HDZ-a.
Istraživanje isključivo komunističkih žrtava bilo je predviđeno bivšim Zakonom o pronalaženju, obilježavanju i održavanju grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata, donesenim 2011. godine za vrijeme HDZ-ove vlade i u jeku Karamarkove najave borbe protiv komunističkih aveti, čim je i dalje dominantno zaokupljen. Tim je zakonom bio osnovan i posebni neovisni ured koji se trebao baviti istraživanjem isključivo komunističkih, poslijeratnih zločina.
Ukidanje zakona i ovog "neovisnog ureda" te prebacivanje nadležnosti u okrilje ministarstva nakon samo pola godine aktivnog funkcioniranja, izazvalo je burne reakcije desnih političkih opcija i katoličke crkve u Hrvatskoj, koji su optužili aktualnu vladu da novim zakonom "derogira Deklaraciju o osudi komunističkih zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. - 1990. koju je donio Hrvatski sabor te Rezoluciju o osudi komunizma i komunističkih zločina koju je donijelo Vijeće Europe", izrazivši bojazan da se radi o "ponovnom i tihom načinu odgode nastavka istraživanja žrtava komunističkih zločina".
No, gledajući iz današnje perspektive, pokazalo se da nisu imali razloga za brigu. Naime, u aktualnom je zakonu zadržano i dodatno predviđeno istraživanje poslijeratnog razdoblja, dok su djelatnici bivšeg ureda isti posao nastavili raditi u sklopu Ministarstva branitelja. Upravno vijeće bivšeg ureda bilo je sastavljeno od institucija koje danas sjede u nešto proširenijem povjerenstvu. Tako su institucijama koje su odabrane za vrijeme HDZ-a pridružene i one s manjinskim predznakom, zajedno s domobranima i partizanima. Ostvare li se najave članova iz dijela manjinskih organizacija o povlačenju iz povjerenstva, ovo bi tijelo moglo izgubiti prvotni legitimitet te nalikovati na vijeće koje je bilo postavljeno za vrijeme HDZ-a, uz neke dodane državne institucije.
Štoviše, usporede li se HDZ-ov ukinuti zakon koji se odnosio samo na poslijeratno razdoblje i ovaj aktualni koji nominalno obuhvaća više mjerodavnih zakona koji su regulirali razdoblje rata i poraća - sve civilne i vojne žrtve obaju ovih razdoblja te vojna groblja stranih vojski - razvidno je kako se u postojeći zakon inkorporirala većina članaka iz ukinutog zakona. Razlike su većim dijelim terminološke naravi: gdje su se, primjerice, prije navodile "žrtve komunističkih zločina", sada se nabrajaju "ostaci vojnika, žrtava rata i žrtava poslijeratnog razdoblja"; u slučaju kada je riječ o žrtvama koje su stradale poslije rata, umjesto "žrtvama komunističkog režima", piše se "žrtvama poslijeratnog razdoblja". Takav „neutralni" natpis bio je dakle predviđen i za postavljanje na sva spomen-obilježja, ali je na kraju prevladala podjela na komunističke, ustaške i totalitarne režime.
Razlike su i u pristupu prema vjerskim obilježjima: HDZ-ov zakon tako propisuje i nužnost postavljanja vjerskih oznaka na groblja komunističkih žrtava, dok zakon aktualne koalicije predviđa mogućnost postavljanja istih.
H-Alter je pitao Ministarstvo branitelja hoće li za potrebe budućih istraživanja koristiti i podatke "Vukojevićeve komisije", koja je devedesetih godina nastojala falsificirati povijest i maksimalno minorizirati ustaške zločine.
"Koristit ćemo sve dostupne informacije, kako one koje dobijemo od mjerodavnih državnih institucija, tako i informacije koje dobivamo od građana, nevladinih organizacija, ali svakako i informacije koje je prikupila Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava", odgovorili su iz ministarstva, dodajući kako će prilikom svakog eventualnog istraživanja provjeravati vjerodostojnost svih arhivskih podataka.
Budući da je povjerenstvo tek prije koji mjesec ozbiljno počelo raditi na zadanim poslovima, osobama unutar i izvan njega s kojima smo razgovarali teško je, međutim, procijeniti njihov dosadašnji rad, posebno u okolnostima teške društvene ideološke podjele. No, veći dio članova povjerenstva s kojima je H-Alter razgovarao ističe kako s obzirom na dosadašnji tijek događaja vjeruju u dobre namjere aktualnog ministra Matića i u njegovu težnju ka objektivnom i ideološki neostrašćenom radu povjerenstva. Istodobno strahuju da je cjelokupna inicijativa dugoročno teško održiva, upravo zbog naglašenih ideoloških i političkih intencija dijela članova, koje bi se posebno mogle manifestirati s eventualnom promjenom vlasti. Suprotno takvim bojaznima, u ministarstvu uvjeravaju kako povjerenstvo neće i ne može obavljati zadaće koje su namjenjene povjesničarima i pravosudnim tijelima.
Početak manipulacije kostima: HTV u Jazovki, 1991.
Intelektualci s kojim smo razgovarali skeptični su, međutim, u startu samog projekta, ponajprije zbog pristupanja samoj temi preko odabira članova povjerenstva, ali i bojazni da ništa nismo naučili iz prijašnjih grešaka, kad je politika imala presudnu riječ, a ne znanost.
"Napravit će se ono što politika kaže da se napravi, a u takvim okolnostima nema previše pobude da se utvrde činjenice", smatra povjesničar Tvrtko Jakovina, dodajući da vjeruje kako će rad povjerenstva "biti uspješan onoliko koliko je bila uspješna rasprava i koliko su bili uspješni poduhvati u zadnjih dvadeset godina po ovom pitanju".
Ključna je, dakle, bojazan da bi se žrtve mogle iskapati ne zbog odavanja pijeteta, već zbog masovne mobilizacije kostura za nove ideološke sukobe. To, uostalom, sugerira i citat s početka teksta.
Istraživanje Jadovna i ostalih stratišta
Od 21 buduće lokacije za probna iskapanja grobnica, jedanaest lokacija se obrađuje inicijativom ministarstva, a deset lokacija temeljem naloga županijskih državnih odvjetništava. Između ostalih će se obaviti temeljito istraživanje žrtava u Šaranovoj jami, glavnom stratištu ustaškog logora Jadovno ali i drugim jamama nad čijim se brojem žrtava licitira već desetljećima, da se, riječima člana povjerenstva, konačno jednom "utvrdi istina." Tijekom dosadašnjih iskapanja na više lokacija nisu pronađeni nikakvi posmrtni ostaci, dok su prilikom iskapanja u Sisku istražitelji naišli na ostatke dviju osoba za koje se ispostavilo da su nešto starije od Drugog svjetskog rata, odnosno da potječu iz razdoblja Rimskog carstva.
"Nijemci se boje da će ih, ako nam pomognu, predstaviti kao sljednike fašističkih režima"
Nakon što je na otoku Jakljanu obavljena ekshumacija, ostaci pripadnika njemačke vojske su preko Narodnoga saveza za brigu o njemačkim ratnim grobljima zbrinuti u vojnom groblju na splitskom Lovrincu. Republika Hrvatska ima tri međudržavna ugovora, s Njemačkom, Slovenijom i Italijom koji reguliraju istraživanje vojnih groblja te njihovo obilježavanje i održavanje, dok, primjerice, nemamo nikakav ugovor sa Srbijom i ostalim susjednim zemljama. Premda su postojeći ugovori potpisani još u ranim devedesetim godinama, način njihove provedbe dosad je bila više nego poražavajući. To je na sjednici povjerenstva konstatirao i Ivan Grujić, tvrdeći kako je, primjerice, ugovor s Njemačkom jednostran nauštrb Hrvatske, budući da ona prema njemu ima obaveze, ali nema nikakva prava da zna nešto o Hrvatima pokopanim u Njemačkoj. Štoviše, Nijemci su na području Hrvatske dosad obavljali istraživanja i premještanja posmrtnih ostataka bez ikakvog uvida hrvatske strane u te procese, zbog čega hrvatska strana ne isključuje mogućnost da su slučajno "odnijeli" i hrvatske te druge nenjemačke posmrtne ostatke. Zanimljivo je kako je istaknuo Ivan Zvonimir Čičak na jednoj od sjednica, da bi Nijemci mogli odbiti zahtjev za sufinanciranjem obilježavanja i zbrinjavanja ubijenih nacističkih vojnika - projekt koji predlaže Republika Hrvatska. "Postoji problem zbog bojazni dotičnih država, prvenstveno Savezne Republike Njemačke, koja ne želi ulaziti u takva financiranja da ne bi bila predstavljena kao pravni sljednik fašističkog režima" (!?). Talijani pak u posljednje vrijeme vrše "veliki pritisak" što se tiče spomen-obilježavanja i ekshumacije fojbi u Istri, pri čemu u ministarstvu postoji dvojba radi li se o ratnim grobljima ili ne. Zasad nije poznato koji će točno natpisi stajati na grobljima likvidiranih naci-fašističkih vojnika.
Kašnjenje s knjigama groblja
Temeljem postojećih pravilnika, sve jedinice lokalne samouprave dužne su voditi Knjige groblja, u kojima će biti prikupljeni podaci o lokaciji groblja, pokopanim žrtvama u vojnim grobljima, grobljima žrtava rata i grobljima iz poslijeratnog razdoblja. Uz to, jedinice lokalne samouprave dužne su u posebnim obrascima navoditi izvor podataka o žrtvama, i konačnu Knjigu groblja poslati ministarstvu branitelja, koje će izraditi ukupnu evidenciju groblja. Dosad je od 555 jedinica lokalne samouprave i Grada Zagreb, njih 299 proslijedilo svoje podatke ministarstvu, dok od njih 257 ministarstvo još očekuje podatke. Dosad je prijavljeno postojanje 18 vojnih groblja, 6 groblja civilnih žrtava rata, 5 groblja žrtava Drugog svjetskog rata, 7 groblja žrtava poslijeratnog razdoblja, 7 groblja vojnika stranih oružanih sila, 79 spomen-kosturnica i 71 spomen obilježje. Dobar dio jedinica lokalne samouprave poprilično krši zakonski predviđene rokove, jer su ove podatke trebali poslati do listopada 2013. godine, kada je navršeno 90 dana od usvajanja mjerodavnog pravilnika. Za ovo kašnjenje predviđena je i financijska kazna od 2 do 20 tisuća kuna, ali prema saznanjima H-Altera, niti jedna jedinica lokalne samouprave nije penalizirana.
Članak je objavljen u okviru projekta Udruge za nezavisnu medijsku kulturu Pravo novinara na pristup informacijama, koji financira Balkan Trust for Democracy.
Izvor: h-alter
