Sva sreća pa nisam seljak u Sjevernoj Koreji. Da jesam, imao bih sljedovanje od 200 g hrane. Ako si u gradu onda te tove s 300 grama. Sjetim se ''Ljuljačke daha'' Herte Müller i opisa gladi u ukrajinskom logoru gdje su mučili rumunjske Nijemce, tamo su uvjeti bili kao u malo boljem restoranu u Pjongjangu, ako uopće i imaju restorane.
Eto, ne valja ti biti seljak u zemljama diktature. Uništavaju ih u Sjevernoj Koreji, uništavali ih u Rumunjskoj za vrijeme Ceauşescua, a na dobrom smo putu da i uništimo hrvatske seljake. U trenutku kad nam MMF visi nad glavom, a privatno poduzetništvo nam kolabira od poreznih opterećenja kojih se domislila Vlada, uslijedila je i konačno razumna ideja s kojom se želi aktivirati 600.000 državnih hektara zemljišta dajući ih u zakup seljacima čime bi se zaposlilo barem 50.000 ljudi. Nu, Linić je nedavno malaksao izjavio da ćemo uskoro biti ili pukovnici ili pokojnici. Budući je Markov trg prepun ''pokojnih pukovnika'', a gaće samo što nam nisu na štapu, možda se čini realnom opcijom da avi prijeđemo na selo, pa za kojih 100 godina imamo reality ''Ljubav u gradu'' umjesto onog na selu.
U vrijeme kad je internet bombardiran upozorenjima o nezdravoj hrani i pesticidima koje žvačemo dok mislimo da se kvalitetno hranimo, a meso je tretirano raznim kemikalijama i ne znaš u kojem je stoljeću smrznuto, valjalo bi iznajmiti koji hektar državne zemlje i uz fondove EU pokrenuti proizvodnju organske hrane. Čisti eko, bez pritiska od EU da sadimo GMO povrće prepuno gena mušica. Još nam samo fali da nam jabuke mirišu na banane ojačane kore genom žirafe.
Fakat, industrija nam je u banani, ekonomija u banani, poduzetništvo u banani, politika u banani, pokajnici u banani, sve nas upućuje da se okrenemo poljoprivredi i stočarstvu, te da se riješimo banana koje nas gule i prave seljačine od nas. Donedavno smo bili Indijanci za one s Markova trga, sad smo recesijski birokrati, pa zašto ne bi svoje znanje usmjerili prema selu i životu u prirodi? Ta, tko kaže da je na selu loše? U kombajnu i traktoru imaš klimu, uzgajaš što hoćeš i kako hoćeš, a prodaješ kome stigneš. Problem je jedino cijena proizvodnje.
Iz privatnih izvora doznajem da neke kumice na placu imaju dvostruku proizvodnju povrća. Naime, imaju gredice zasađene za vlastitu uporabu i one za prodaju. Te za prodaju imaju umjetnog gnojiva da bi mogle pokriti proizvodnju dušičnog gnojiva u Hrvatskoj i Madžarskoj. Karikiram, no kumice ne štede na tome da im blitva ima listove maltene k'o filodendron, a da su im ribizi k'o omanja lubenica. Gle, ovim iznajmljivanjem zemlje moglo bi se uprihoditi 7 milijardi kuna, dodaš li tu i turizam, eto ti svijetle budućnosti u Hrvata. Onda nam Čačić i Milanović uopće više ne trebaju. U Banske dvore ubacimo državnu putničku agenciju i par predstavnika seljaka. Bit će nam toliko dobro da ćemo i Ilicu zaorat te posadit uljanu repicu. Travnjak na Dinamovom stadionu bi mogli iskoristiti za testnu vožnju kombajnima koju bi obvezno polagali kadeti prve profesionalne akademije za seljake. Zamisli ti naše završene agronome kako dociraju po svijetu agrarnu reformu koju je pokrenula Hrvatska. Braćo seljaci, krajnje je vrijeme da se ujedinimo i pokrenemo organsku proizvodnju. Kuleni od organski uzgojene svinje bit će hit u SAD-u. Čipsevi od ekokrumpira prodavat će se u tonama na derbijima HNL-a, a da ne zborimo o zagorskoj blitvi koja će puniti pladnjeve s ribama u dalmatinskim restoranima.
Više nema majci da kukate da nemate za režije i da žicate za kavu na kružoku mladih rodilja. Država bi pod hitno trebala pokrenuti akciju ''Svi na selo'', a pjesma Belfastfooda ''Van iz ovog grada'' trebala bi postati himnom budućih urbanih agraraca. Kad vas uskoro netko sretne na plodnim poljima Pantovčaka i veli vam: ''Gdje si, seljačino jedna?'' – s osmijehom na licu ćete mu odgovoriti: ''Evo, tu sam, nisi ni ti loš za jednog seljačinu!'' Pojam ''seljačine'' će tako dobiti novo značenje; uspješan zemljoposjednik koji proizvodi organsku hranu, ima petero djece, BMW, 7 traktora i 14 jutara zemlje.
Ako itko ima pameti bavit će se turizmom i biti seljak. Uostalom, požari u SAD-u i suša u svijetu ukazuju na slab prirast pšenice. Ako sad nije povoljan trenutak onda ne znam kad je! Svi na selo, jer kako vlada ova Vlada i u kom nas smjeru guraju, lako bi nam se moglo dogoditi da i nas uskoro dopadne sljedovanje od 300 i 200 grama po osobi. Gdje ćemo na janjetinu ako svi želimo biti ćate u Zagrebu? Valja malo zavrnut rukave i pljunut u šake, a onda da vidiš sponzoruša koje se lijepe na novi model kombajna s ugrađenom klimom i turbo plugom. O kućnom kinu kraj volana da i ne zborimo. Može li nas selo spasiti? Naravno da može, dok je pametnih i radišnih seljaka. I na kraju, za razliku od Vlade, dobar seljak se mora naviknuti na pokoju dlaku u hrani, a nemati onu na jeziku.
Izvor: www.seebiz.eu
