Osnovni smisao obavještajno-policijske afere koju je prošle nedjelje pokrenuo zagrebački Večernji list, nazivajući je „hrvatskim Watergateom“, sastojao se u dobro organiziranom pokušaju kompromitacije Policijskog nacionalnog ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala (PNUSKOK): u toj operaciji sudjelovale su elitne političko-špijunsko-mafijaško-medijske snage domaće desnice. Pritom se neki akteri rečene operacije istovremeno pojavljuju u više različitih uloga: primjerice, kao medijski moćnici i suradnici kriminalnih grupacija, ili kao novopečeni političari s čvrstim vezama u podzemlju. To, međutim, ne treba zbunjivati, jer se današnji HDZ većim dijelom zasniva na nakaradnoj smjesi političkog diletantizma, špijunskog načina operiranja i organiziranog kriminala, uz izdašnu klerikalno-medijsku podršku. Što se, ukratko, zbilo?
U ponedjeljak, 15. listopada, inspektori iz PNUSKOK-a zatražili su od Operativno-tehničkog centra (OTC) izliste telefonske komunikacije koja se odvijala preko broja kojim se služio Josip Buljević, čovjek kojemu je pet dana ranije istekao četverogodišnji mandat ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA). Netko je u OTC-u – a ondje je v.d. ravnatelja Mate Botica koji neće biti potvrđen i koji to zna – prepoznao Buljevićev broj i smjesta mu dojavio da policijski USKOK traži izliste njegove telefonske komunikacije unazad godinu dana. Buljevića je vijest neugodno iznenadila, pa ju je proširio u krugu svojih intimusa: tako je stigla i do ljudi iz vrha HDZ-a – Tomislava Karamarka i Milijana Brkića. I tada započinje akcija kojoj je Buljevićev slučaj samo (slabašan) povod za združeni političko-kriminalni napad na PNUSKOK, Ministarstvo unutarnjih poslova i Vladu.
U igru, naime, biva uključen Petar Mišević, predstojnik Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost. I on je HDZ-ov kadar koji već neko vrijeme zna da neće zadržati svoju funkciju. Mišević, po uputama iz HDZ-ove vrhuške, šalje izvanredni nadzor u OTC, a informacija o izlistavanju Buljevićeva telefona postaje dostupna sve širem krugu ljudi. Pripadnici najmanje jednog kriminalnog klana, koji su privatno i poslovno bliski s dijelom vodstva HDZ-a, vide u tome priliku da dizanjem političke galame pokušaju osujetiti ono što slute da im se sprema: prije nepunih mjesec dana, naime, uhapšene su njihove krtice u PNUSKOK-u Marko Svalinai Vjekoslav Drnić i mogli su očekivati da će policija uskoro pokucati i na njihova vrata. I jedni i drugi, i navodni političari i ozbiljni kriminalci, mislili su da napadom na policiju nemaju što izgubiti, jednako kao i obavještajni šefovi svjesni da broje zadnje dane u udobnim foteljama, te da valja odraditi još ovaj nalog svojih špijunskih gurua koji su se u međuvremenu prebacili u visoku politiku.
Već u petak, 19. listopada, Ured VNS-a šalje izvještaj o nadzoru na adrese predsjednika Republike i predsjednika Vlade: u protekle tri godine iz Miševićeva ureda skoro da i nisu stizali takvi izvještaji niti su obavljani nadzori, a sad se sve odvija munjevitom brzinom. Istog popodneva informacijom raspolaže i pater Ivan Tolj, jedan od glavnih Styrijinih (Večernji list) operativaca u Hrvatskoj. „Watergate“ je na pomolu, premda u izvještaju piše da traženje izlista Buljevićevih telefonskih razgovora nije bilo nezakonito, ali da je tehnička izvedba zahtjeva bila upitna. Znači, postojao je opravdan razlog za uvidom u komunikacije donedavnog šefa tajne službe, iako su njegovi kontakti – po svemu sudeći – bili benigni, ali to prestaje biti važno, nego važnom postaje isključivo navodna tehnička omaška u proceduri. Prema našim saznanjima, Večernjem listu je u Uredu predsjednika Republike potvrđeno postojanje UVNS-ova izvještaja o nadzoru i članak je objavljen u nedjeljnom broju. Karamarko se smjesta i javno uključio u aferu, i već se danima iz nje ne isključuje: izdaje saopćenja, traži osnivanje saborskog istražnog povjerenstva, prijeti novim sličnim aferama i općenito pokazuje da o ovom slučaju imainformacije koje je mogao dobiti samo od svojih izvora u represivnom sustavu. Nikakvo čudo, ako se zna da su Karamarko i Brkić sedam godina bili na vodećim pozicijama u tajnoj službi i MUP-u.
U ponedjeljak, 22. listopada, Josipović i Milanović zajednički su objavili smjenu Petra Miševića, a policija je u Zagrebu uhapsila Vladu Rajića, desnu ruku Vinka Žuljevića Klice: Rajić, i još dvojica, osumnjičeni su za kupovinu tajnih informacija od policajaca Svaline i Drnića. Karamarkov najbliži krug (Milijan Brkić, Višeslav Vukojević,Zoran Gobac) povezan je s Klicom i njegovim ljudima, a važan pripadnik te grupacije jest i spomenuti pater Ivan Tolj iz Styrije. HDZ-ova akcija, izuzmemo li sporadični pokušaj skupljanja političkih bodova, bila je, dakle, ponajprije motivirana nastojanjem da se političkim sredstvima zaštiti jedan uigrani i umreženi podzemni klan, te željom da se zaustavi predstojeće očekivano čišćenje obavještajnog i policijskog sistema od visokorangiranih službenika koji su i dalje lojalni bivšim šefovima Karamarku i Brkiću. U tom smislu, posebno su problematični pojedini ljudi iz vodstva SOA-e, koji su, također, povezani sa Žuljevićevom skupinom i neskriveno odani ideji klerikalnog hrvatstva, ideji na kojoj se bazira politika današnjeg HDZ-a.
Kad kažemo politika, to treba uzeti vrlo uvjetno, jer najjača opozicijska partija nije sposobna formulirati nešto nalik ozbiljnoj i modernoj političkoj platformi. Sadašnje vodstvo HDZ-a, s pridruženim kriminalnim skupinama i medijsko-crkvenim jatacima, sposobno je jedino za paraobavještajno ratovanje koje će se pojačavati paralelno s primicanjem policijskih istraga i s micanjem HDZ-ovih krtica s važnih mjesta u policiji i obavještajnim službama. Plan je da se izazivanjem ovakvih afera i plasiranjem špijunskih podataka u medije zatruje politička scena: ljudi koji danas vode HDZ snalaze se, naime, samo u takvom ambijentu, jer su u politiku ionako ušli da bi, prije svega, pokušali zaštititi ono što su stvorili u vrijeme kad su vladali tajnim službama i policijom.
Izvor: Tacno
