Poznati američki redatelj Oliver Stone: Rusija je prirodni saveznik SAD-a

Oliver Stone: Filmovi o Chavezu i Castru bili su svojevrsni intervju, u stilu dokumentarnog filma. Radim s ukrajinskim producentima koji snimaju dokumentarni film Ukrajina u vatri o povijesnoj krizi u toj državi. Oni su željeli da napravim intervju s Vladimirom Putinom. To smo i predložili. Zasad ne mogu točno reći hoćemo li to napraviti, to ovisi o Putinovoj odluci.

Upoznati ste s neonacizmom u Ukrajini. Pratite li što se događa tamo?

Oliver Stone: Ako se vratimo na Drugi svjetski rat, onda su se u Ukrajini vodile krvave bitke i mnogo Rusa poginulo je boreći se protiv nacista, no i protiv onih Ukrajinaca koji su pomagali Nijemcima. No to ne znaju Amerikanci i ne shvaćaju da je Rusija spasila svijet od Hitlera, da su Rusi uništili njegovu vojsku. Mislim da je to što su Rusi uništili veći dio njemačke tehnike spasilo u najmanju ruku milijun američkih života. Možemo samo zamisliti što bi se dogodilo da je SAD stupio ranije u rat. Da je, recimo, SSSR nakon uništenja Nijemaca kod Kurska i Staljingrada samo prisilio protivnika na povlačenje, dakle, da nije krenuo dalje, prepustio bi saveznicima da završe rat. Toga su se bojali i Churchill, i Roosevelt. To bi promijenilo svu prirodu oholosti SAD-a koji su se nakon Drugog svjetskog rata našli u pobjedničkoj i moćnoj poziciji. Moramo zahvaliti Rusima, biti njihovi saveznici i vjerovati im. No od strane predsjednika Trumana i elite u obliku biznismena s Wall Streeta nije bilo ni mrvice zahvalnosti. Američki bogataši i bankari uvijek su mrzili Rusiju, komunizam. Truman, istupajući u senatu 1942., rekao je da neka se samo sovjetska i njemačka vojska međusobno ubijaju, to nam ide na ruku.

Mnogi u Americi nemaju zapravo pravilnu predstavu o Rusiji. Do danas misle da tamo postoji samo Sibir te da po ulicama hodaju medvjedi. Više puta ste bili u Rusiji. Kako se vama čini Rusija?

Oliver Stone: Nisam išao po selima, nemam tamo kontakata. O Rusiji mogu suditi samo preko Moskve i Sankt-Peterburga. U SSSR-u sam bio početkom 80-ih, dok je na vlasti bio još Leonid Brežnjev. Taj režim je za mene, kao stranca, izgleda užasno, država mi se činila zastarjelom: surove represije, loši produkti i usluge, sve je propadalo. A SAD je sa svoje strane vršio pritisak, uključujući i po pitanju ljudskih prava, gurajući SSSR prema raspadu. Kad je došao Mihail Gorbačov na vlast, u meni se, kao i kod mnogih drugih, stvorila nada da će zavladati mir. U razdoblju od 1986. do 1989. činilo se da će se ta nada i ostvariti. No kad je SAD u 1989. upao u Panamu, bio sam razočaran. Imao sam utisak da su se urušile sve nade da će nastati novi svjetski poredak.






"Moskva ne namjerava pokrenuti inicijativu za poboljšanje odnosa s SAD-om"



Nakon raspada Sovjetskog Saveza ponovno se pojavila nada da će doći promjene. Ali ne. Bush je izopačio sve ono u što sam vjerovao u djetinjstvu i mladosti. Vidio sam da je SAD iskrivio onaj duh i atmosferu u kojoj su bili sklopljeni sporazumi između Gorbačova i starijeg Busha o pitanjima ujedinjenja Njemačke, raširenja NATO-a itd.

Kako gledate na ulogu Putina?

Oliver Stone: Smatram da je Putin odigrao jako važnu ulogu rekavši ''Ne'' Jeljcinovoj politici, uspostaviši novi državni poredak i novi autoritet. Mislim da je to Rusima vratilo osjećaj pouzdanja, harmoničnosti i ponosa. U 90-im godinama ekonomija Rusije se stisnula do veličine ekonomije Nizozemske, a to je jako malo za tako veliku državu. Vratiti državu iz ruku bandita bio je jako važan korak za Rusiju. U tom smislu oduševljen sam Putinom kao jakim čovjekom.

Ako me pitate o mojoj percepciji Rusije, kad sam bio tamo devedesetih izgledala je nova, svježa, bilo je jako puno noćnih klubova, zaštitara. Potom sam bio početkom 2000-ih. Ne znam kakva je situacija u regijama, no ljudi u Moskvi počeli su izgledati sretnije.

Kako ocjenjujete djelatnost ruske vlasti koja je Snowdena ostavila na svojem teritoriju?

Oliver Stone: Smatram da je pružanje azila Snowdenu bio prekrasan korak, budući da nije imao kuće, nitko ga nije mogao prihvatiti. I čini mi se da to nije napravljeno da bi se to pod nos turalo Amerikancima, već da bi se reklo da mora postojati alternativa onom svijetu kojim u potpunosti upravlja SAD. Pa dovoljno se prisjetiti incidenta s prisilnim slijetanjem bolivijskog predsjednika Moralesa. SAD ima dugačke ruke. Ranije se azil mogao naći u Brazilu, Francuskoj, Švicarskoj ili Švedskoj. Sad se to više ne može. Svuda je američki utjecaj...

Nedavno je novinar i bivši suradnik Nacionalne Sigurnosne Agencije Wayne Madsen napisao da senator McCain, prema njegovom mišljenju, nije sasvim zdrav, jer čitavo vrijeme poziva da SAD stupi u rat golemih razmjera s Rusijom. Isprva je kao opravdanje za to poslužio sukob u Abhaziji i Južnoj Osetiji, sad želi započeti zbog situacije u Ukrajini. U intervjuu za televizijski kanal Press TV McCain je izjavio da se senator treba obratiti psihijatru. Smatra da je radikalna rusofobija posljedica traume koju je dobio u zarobljeništvu u Vijetnamu. No McCainovo mišljenje i drugi dijele. Trenutno se razgovara o mogućnosti drugog ''hladnog rata'', pa i o nuklearnom. Prema vašem mišljenju, koliko je izvjestan takav scenarij?

Oliver Stone: Ako govorimo o McCainu, rat ga nije naučio ničemu. Čini mi se da je zauzimao nepravilnu poziciju u svim političkim odlukama SAD-a još od vremena vijetnamskog rata. Mislim da kod njega nije sve u redu.






Internet je novo poprište sukoba u informacijskom ratu
Sukob između RF i SAD-a u vezi s Ukrajinom ne odvija se samo na diplomatskoj sceni, nego i na društvenim mrežama i u komentarima na stranicama medija.




Zapravo situacije je krajnje alarmantna. To nije samo drugi ''hladni rat'', stanje podsjeća na situacije oko Kube u 1962. Bojim se da uzajamno nerazumijevanje može dovesti do rata s primjenom nuklearnog oružja koja će za posljedicu imati ''nuklearnu zimu''. I ranije smo se toga bojali, potom je taj strah uzmaknuo pred novim problemima, no ta prijetnja i dalje postoji.

U jednom od intervjua upotrijebili ste zanimljivu metaforu, rekavši da suvremeni mediji ''rasplamsuju vatru kako bi se istina podvrgnula linču''. Kako ocjenjujete ulogu medija u osvjetljavanju događaja u čitavom svijetu, i u Ukrajini?  

Oliver Stone: To je užasno. Ja sam veteran vijetnamskog rata, ista stvar događala se i tad. Kad su, naprimjer, sjeverni Vijetnamci tobože pucali po američkom torpednom razaraču, nakon čega je kongres SAD-a donio Tonkinšku rezoluciju kojom je i započet rat u Vijetnamu. A nakon mnogo godina saznali smo da to nisu bili Vijetnamci, već da su sve organizirali Amerikanci. Laž i provokacija. Takvih slučajeva ima mnogo. Recimo, kad je George Bush-mlađi u UN-u izjavio da Irak ima oružje za masovno uništenje. To smo vidjeli i kod njegovog oca Georgea Busha starijeg u Kuvajtu, odakle su dolazile lažne informacije o barbarstvu iračkih vojnika, pričalo se da ubijaju djecu. SAD zna provoditi svojevrsne skrivene operacije za javno mnijenje. Tijekom mnogih godina Amerika se uvježbala u smjeni režima u mnogim državama. Danas se to događa u Venezueli, gdje se koriste kako surove, tako i meke metode: od ekonomskih pritisaka do provokacijskog objavljivanja po medijima. Takve tehnike vršenja utjecaja su se razvijale i upotrijebljene su i u Ukrajini, gdje je aktivno radio Nacionalni fond za podršku demokracije. Njihov cilj je bio svrgnuti vlast i te dovesti prozapadne snage na njezino mjesto. 

SAD sve aktivnije prisiljava svoje saveznike da primjene sankcije protiv Rusije. Koliko je to učinkovito i ne postoji li iza toga možda neki drugi cilj?

Oliver Stone: To je sramota. Nanosimo štetu Rusiji, nanosimo je sebi. Rusija bi mogla naći nove partnere na Istoku i u Euroaziji. Nedavno su bili potpisani novi trgovinski sporazumi s Kinom. Rusija će ostati na nogama sa sankcijama ili bez njih. To je sramota, no to je stil SAD-a: sve jače zavrće vijak preko ekonomije, preko medija. Za borbu protiv velikog zmaja, treba imati puno strpljenja. Mislim da Putin zna o tome, on je jako pametan čovjek koji je već vidio sličnu situaciju. Nakon terorističkog napada 11. rujna 2001. Putin je bio prvi koji je nazvao Busha. Rusija je imala svoje probleme sa čečenskim teroristima, poznavali su snagu muslimanskog ekstremizma. Zbog toga mislim da je Rusija prirodni saveznik SAD-a. Eh eh (odmahnuo je rukom s nezadovoljstvom). To je sramota.

Zašto Amerikanci guraju Rusiju Kini? To je suludo.

Oliver Stone: Znate, mislim da je alijansa Kine i Rusije u Euroaziji prirodna, isto kao i njihovo partnerstvo s drugim državama kao što je, recimo, Kazahstan. To je budućnost. Ako se države u regiji slože da je SAD prijetnja s gledišta kontrole nad resursima, onda mogu nastati problemi. Ali Amerika se neće predati, budući da ljudi u Washingtonu uvijek misle da imaju na to pravo te zato što je u američkom interesu destabilizirati Rusiju: podijeliti Ukrajinu, smjeniti vlast u Moskvi. To je sve započelo prije nekoliko godina. Smijeniti Putina, uništiti novu Rusiju, a potom Kini pokazati sve svoje snage.

rbth