Ode Alex Braun preko oceana s osam milijuna kuna otetih hrvatskim poreznim obveznicima u džepu – pobjegavši, jer je uzalud krečiti težak udar na njegov profesionalni habitus!
Kakvog li ljeta! Paklena žega, požari po zapuštenoj Dalmaciji, slovenski pucanj u nogu pruženu duboko u hrvatsko more… i jedna znakovita pikanterija, koju kao da je naručila ona sposobna mlada žena, navučena na opsesiju o povratku u parazitski zdrug na Iblerovu trgu – eda bi ga mijenjala iznutra. Naime, stanoviti Alex(!) Braun, čarobnjak za prekivanje stranačke kljusadi u pobjednička grla na američkim izbornim trkama – dobio je vritnjak od beglerbega iste gubitničke družine, te otperjao doma s osam milijuna kuna otetih hrvatskim poreznim obveznicima u džepu. Novcem, perverznim zakonom o financiranju stranaka, promuljanim iz proračuna na konto krpelja i grinja… da ga troše po svom nahođenju, pa i za redizajn lika & djela jedinoga vođe.Ali, osim što je metodološki zalutao u bespuća ovdašnje narcisoidne partijske kaste i koncepcijski-operativno „promašio ceo fudbal“, dotični je – gle prostaka! – hračnuo u kopanju iz koje se obilato nažderao, pa tračerskim „transkriptima“ obznanio zašto odlazi. Ili, kako dođe do toga da mu poslodavac poruči kako nije ni ćaću slušao, a gdje bi njega! Nije lista grijeha lošeg učenika bogznakako zanimljiva – manje se tiče programskih prijepora, a više zadire u švalersko-vinopijske sfere – ali je vrlo indikativna. Podijelio bih njenu „sindromnost“ u tri sloja:1) ignoranciju naručitelja spram biračke javnosti, koju on i ne pokušava pridobiti konzistentnim programom, radom i rezultatima, nego marketinškim ćiribu-ćiriba, kao da prodaje bofl neutrživ bez barnumske kampanje, a ne scenarij za izlazak zemlje iz razorne krize;
2) očekivanje (ravno vjeri maksimirskih somnambula u prezimljavanje u Europi) da se primjenom trikova iz drugačije političke kulture mogu opsjenarski obrlatiti i glasači na ruinama uzdanja u „mladu hrvatsku demokraciju“;
3) omalovažavanje, u maniri pijanca koji se ne odljepljuje od šanka ni debelo nakon fajronta, tvrde činjenice da političar za mandata na istaknutoj poziciji nije privatna osoba – da oni koji plaćaju njegove ludorije, od korištenja helikoptera u „neslužbene svrhe“ do drugarskih derneka s „herojem, a ne zločincem“, inače marketinškom uzdanicom (ako ičijom!) desničarske naplavine, imaju pravo to znati, pa i kazniti okretanjem leđa, koliko god ih netko smatrao svojim biračkim tijelom.
Braunovim ražalovanjem, „premijer“ je posvjedočio ne samo (izrijekom priznat) manjak kućnog odgoja i shvaćanje funkcije na razini kurčenja seoskog đilkoša, nego bezobrazno uvrijedio porezne obveznike u ovoj zemlji, jer je njihove milijune proćerdao u sprdačini od projekta osuđenog na propast njegovim prepotentnim odnosnom prema stručnoj potpori. Svaki će stručnjak za politički marketing reći da nema uspjeha bez punog povjerenja između (re)dizajnera/motivatora i klijenta, da je besmislena kampanja kojom se arogantnu sveznadaru hoće otupiti drač „samosvojnosti“, kako bi mu se nakalemilo uljudnosti, empatije, svijesti o odgovornostima, spoznaje da uspjehe jamče programska dosljednost, iskrenost i poštenje… a ne scenarij „umjetnički“ oblikovane obmane.
Alex Braun zna posao, učinio je najbolje što je mogao, izučio i gubitničku epopeju bivšeg lezilebovića na Pantovčaku, pa zbrisao – jer je uzalud krečiti težak udar na njegov profesionalni habitus!
2) očekivanje (ravno vjeri maksimirskih somnambula u prezimljavanje u Europi) da se primjenom trikova iz drugačije političke kulture mogu opsjenarski obrlatiti i glasači na ruinama uzdanja u „mladu hrvatsku demokraciju“;
3) omalovažavanje, u maniri pijanca koji se ne odljepljuje od šanka ni debelo nakon fajronta, tvrde činjenice da političar za mandata na istaknutoj poziciji nije privatna osoba – da oni koji plaćaju njegove ludorije, od korištenja helikoptera u „neslužbene svrhe“ do drugarskih derneka s „herojem, a ne zločincem“, inače marketinškom uzdanicom (ako ičijom!) desničarske naplavine, imaju pravo to znati, pa i kazniti okretanjem leđa, koliko god ih netko smatrao svojim biračkim tijelom.
Braunovim ražalovanjem, „premijer“ je posvjedočio ne samo (izrijekom priznat) manjak kućnog odgoja i shvaćanje funkcije na razini kurčenja seoskog đilkoša, nego bezobrazno uvrijedio porezne obveznike u ovoj zemlji, jer je njihove milijune proćerdao u sprdačini od projekta osuđenog na propast njegovim prepotentnim odnosnom prema stručnoj potpori. Svaki će stručnjak za politički marketing reći da nema uspjeha bez punog povjerenja između (re)dizajnera/motivatora i klijenta, da je besmislena kampanja kojom se arogantnu sveznadaru hoće otupiti drač „samosvojnosti“, kako bi mu se nakalemilo uljudnosti, empatije, svijesti o odgovornostima, spoznaje da uspjehe jamče programska dosljednost, iskrenost i poštenje… a ne scenarij „umjetnički“ oblikovane obmane.
Alex Braun zna posao, učinio je najbolje što je mogao, izučio i gubitničku epopeju bivšeg lezilebovića na Pantovčaku, pa zbrisao – jer je uzalud krečiti težak udar na njegov profesionalni habitus!
