Ovih dana je Nikanor, episkop banatski, prokleo premijerku Srbije zbog, po sudu ovog branitelja kršćanstva kao srpstva, njezine dvostruke teološke greške.
Naime, Ana Brnabić ima, kako to svi transfuzijski nacionalisti na prostoru nekadašnje Jugoslavije vole reći, ponešto nečiste krvi, a za srpske nacionaliste najnečistija krv je hrvatska.
Naravno, misli se na to kada ta krv neometano kola krvotokom, teološka perspektiva se radikalno mijenja, kada se hrvatska krv, u ratnim aktivnostima, odvaja od organizma i pušta da natapa tzv. ”vekovnu srpsku zemlju”. Tada je hrvatska krv sredstvo posvećenja tla i siguran znak smrti neprijatelja.
Premijerka Srbije je, dakle, i to zbog teološke analize krvotoka, za episkopa Nikanora, pred bogom Srbinom, u antropološkom smislu, nečista.
Osim toga, Ana Brnabić je javno deklarirana lezbijka, a to je prava crvena krpa za Nikanora, jer su sve transfuzijske teologije ujedno specijalizirale i ginekološko-urološku svetost.
Baš kao što transfuzijski kršćanin ne smije imati nečistu krv, tako njegova ili, u konkretnom slučaju, njezina seksualnost ne može i ne smije biti usmjerena prema osobi istog spola.
To je, rezervirano samo za poneke episkope kao, primjerice, po pastoralu spolnosti nadaleko i naširoko poznatog Vasilija Kačavendu, koji je, i to na vlastiti zahtjev, umirovljen nakon što su u javnosti dospjele intimne snimke njega i jednog mladića.
No vratimo se na temu. Nikanor je doživio specifičnu mistično-neurotičnu epizodu zbog održavanja EuropPridea u rujnu u Beogradu. Episkop banatski je unaprijed prokleo sve sudionike ove manifestacije usput se požalivši što ne može biti još djelotvorniji jer, naime, nema oružje.
Teološki naivni čitatelji mogli bi pomisliti kako su ljubav, mir i praštanje glavno ”oružje” kršćanstva.
Ne, kršćanstvo, kada je riječ o visoko nacionaliziranim balkanskim inačicama kršćanstva, ne služi da bi ljubilo i praštalo te, samim time, širilo i prakticiralo mir, nego je glavni zadatak ovakvog kršćanstva da putem nekih mobilizacijskih tema okupi ratnike koji će s oružjem u rukama osvajati prostor i ubijati neprijatelje.
Hrvatstvo i homoseksualnost mobilizacijske su teme za naoružavanje Srba i pravoslavaca protiv Hrvata i katolika, odnosno, kada je riječ o Hrvatima, Hrvate najbrže naoruža misao na Srbe i homoseksualce.
Mogli bismo, bez pretjerane ironije, zaključiti kako upravo homoseksualnost, na neki nesvakidašnji način, prividno razdvaja pravovjerne Hrvate i Srbe, ali ih zapravo spaja.
Da, pravovjerne Srbe i pravovjerne Hrvate povezuje homoseksualnost, odnosno povezuje ih isti odnos prema homoseksualnosti.
Srbi će se protiv Srba obračunati samo ako su ti Srbi homoseksualci. Naravno, ako je riječ o zaređenom Srbinu homoseksualcu, ovo pravilo ne vrijedi.
Hrvati će se protiv Hrvata obračunati samo ako su ti Hrvati homoseksualci. Naravno, i ovdje, baš kao i kod Srba, dolazi do opoziva ovog pravila ako je taj Hrvat homoseksualac ujedno i zaređen. Zaređeni Hrvati i Srbi mogu raditi što god žele.
Kada pogledamo ulogu pravoslavlja i katoličanstva na području Hrvatske i Srbije, onda je jasno da se putem nacionalističkog svetosavlja Srpska Pravoslavna Crkva pretvara u militarističku organizaciju koja dokida vjernike i pretvara ih u vojnike, odnosno da se putem nacionalističke redukcije Isusa Krista ili, primjerice, Blažene Djevice Marije, Katolička Crkva u Hrvatskoj, isto tako, pretvara u militarističku organizaciju.
Čak i neki, naoko bezopasni i familijarno-posesivni odnosi prema Blaženoj Djevici Mariji, kada je se poima kao kraljicu Hrvata, u sebi nose destrukciju izvorne kršćanske poruke.
Zar kršćanima, a biti kršćanin znači biti s Kristom i biti Kristov, Marija nije najbliža po tome što je Isusova majka? Zašto je njezino majčinstvo Isusu udaljava od nas pa je trebamo nečim nacionalizirati kako bi nam postala bliska, odnosno kako bi postala više naša nego Isusova?
Odgovor je toliko očit da bježimo od njega: zato što nam je nacionalističko hrvatstvo ubilo kršćanstvo, na isti način na koji je nacionalističko srpstvo Srbima ubilo kršćanstvo, jer da nacionalističko srpstvo i nacionalističko hrvatstvo ne ubijaju kršćanstvo, onda bi Krist povezivao Srbe i Hrvate.
Naravno, da su nacionalisti uistinu katolici i pravoslavci, ne bi ni bili nacionalisti, međusobno bi ih povezivao isti bratski odnos s Kristom.
Kršćanstvo kršćane pretvara u braću i sestre. Jasno mi je da u našim okolnostima ovo zvuči kao lijepa priča nimalo utemeljena u realnosti. No to nas ne smije odvesti na put negiranja kršćanstva.
Kršćanstvo je religija ljubavi, mira i praštanja, a to što se sada, ali i tijekom povijesti, kršćanstvo na različite načine militariziralo, nije odgovorno kršćanstvo nego oni koji su negirali i zloupotrijebili kršćanstvo kako bi povijest pretvorili u strašno mjesto mnogih zločina i iživljavanja.
Nikanor sada u Srbiji zloupotrebljava i negira kršćanstvo kako bi proklinjao i pozivao druge koji imaju oružje – jer njegovo žaljenje što nema oružje nije ništa drugo nego poziv onima koji imaju oružje da znaju što im je s tim oružjem činiti – da to oružje upotrebe i krenu u još jedan zločinački pohod, ovaj put u pohod protiv sudionika EuroPridea.
Jasno mi je da Srpska Pravoslavna Crkva, baš kao i Katolička Crkva, ima moralni nauk koji homoseksualne čine vrednuje kao moralno nedopuštene ili, religijskom terminologijom, grešne čine, ali to što religijske zajednice smatraju ili ne smatraju moralnim, ne obvezuje suvremene sekularne i demokratske države. Mišljenje religijskih zajednica ima sasvim drugo značenje u teokracijama.
Sekularizacija omogućava religijskim zajednicama slobodu djelovanja i religijske zajednice, kada se obraćaju vjernicima, imaju pravo iznositi vjerski nauk, uključujući i vjerski moralni nauk. To nije ništa sporno jer vjerski nauk obvezuje jedino i isključivo vjernike.
Sporno je kada netko, u ovom slučaju Nikanor, ne iznosi vjernicima vjerski nauk za vjernike, nego negira i zloupotrebljava pravo na religijsku slobodu kako bi vjernike pozivao na obračun protiv onih građana koji ne udovoljavaju religijskim zahtjevima, uvjetima, nalozima ili imperativima.
Zbog ovoga bi, kako bi se zaštitila religijska prava, ali i sigurnost sudionika EuroPridea, sekularna država trebala reagirati i procesuirati ratobornog građanina u egzotičnoj haljini koji se predstavlja kao Nikanor. Taj građanin uistinu mnoge ugrožava.
