Predrag Lucić: Prvaci Hrvatske u prizivu savjesti

Pohvalio se prije nekoliko dana predstojnik Klinike za ženske bolesti i porode KBC-a Split novinaru Slobodne Dalmacije kako »splitska Ginekologija ima najmanji broj pobačaja u Hrvatskoj«. Najsportskiji grad na svitu je tako dobio još jednog prvaka države, istinabog neslužbenog, a krajnje je upitno i hoće li splitskoj Ginekologiji ikada biti službeno priznata šampionska titula ili predstojniku i njegovim prvotimcima u bijelim mantilima neće preostati ništa osim da se samoproglase moralnim pobjednicima.

Pravila natjecanja u ovoj liječničkoj igri sa zdravljem i pravima pacijentica, naime, još uvijek nisu jasno definirana, pa se ne zna može li naslov prvaka makar i teoretski pripasti klinici na kojoj se obavi i najminimalniji broj pobačaja (brojem 1, a slovima jedan jedini) ili je to još uvijek nedovoljno malo za osvajanje Prvenstva Hrvatske. Jer ako u Savjesnoj Našoj – od Knina do Zagreba, od Zaboka do Vinkovaca… – ima sve više ginekoloških odjela s tako savršeno uigranim liječničkim timovima kojima polazi za rukom da godišnje ne obave niti jedan (brojem 0, a slovima nula i nikome ništa) abortivni zahvat, nije li poštenije da šampionska titula pripadne njima? Pa čak ako Natjecateljska komisija i pristane na takvo tumačenje nejasnih pravila, tko će i kako odrediti čija je nula veća? Hoće li se prvak izvlačiti iz šešira ili će se titula dijeliti na ravne časti i na jednako vrijedne nule? S druge pak strane, zašto bi se pravo sudjelovanja priznalo onima koji su dosezanjem savršene nule i njezinim dugogodišnjim održavanjem sami sebe stavili izvan i iznad natjecanja?

Eto vidite kolika se etička, numerička i filozofska pitanja – uključujući i ono: je li nula uopće broj? – otvaraju pred savjesnim ginekolozima dok se trude da odbiju što više pacijentica (po mogućnosti: svaku) koje u javnim bolnicama zatraže liječničku pomoć nakon što su se, teška srca i tjerane svaka svojom nevoljom, odlučile na prekid neželjene trudnoće…

No, vratimo se u tabor neslužbenog državnog prvaka čiji prvi čovjek pred javnošću ne taji da od 23 ginekologa u splitskom KBC-u tek jedan jedini obavlja pobačaje na zahtjev trudnica, dok svi ostali obavljaju samo medicinski indicirane pobačaje, koje gospodin predstojnik stručno naziva i »pobačajima s razlogom«. »Ako medicinski indiciranim pobačajima, koji se mogu napraviti do 22. tjedna trudnoće, spašavamo život majki i ako bi daljnja trudnoća bila pogubna za majku, onda ništa nije sporno«, veli on.

Tri dana nakon što je Slobodna Dalmacija objelodanila njegovu šampionsku izjavu kako »splitska Ginekologija ima najmanji broj pobačaja u Hrvatskoj«, u Večernjaku je objavljena druga strana priče o fenomenu sve masovnijeg priziva savjesti kod hrvatskih ginekologa, i to kroz potresnu ispovijest žene koja je s bolnom odlukom da prekine trudnoću došla u splitsku bolnicu, i ne sluteći da pomoć koju neće dobiti traži kod – neslužbenih državnih prvaka.

Jedan od članova šampionskog tima joj je, pozivajući se na etičke kodekse, rekao da oni »to« ne rade i da će »to« morati obaviti privatno. Preporučeno joj je da se javi »najboljemu« među liječnicima koji, naravno, nema priziva savjesti da »to« obavi izvan bolnice, u horror-ambijentu derutne privatne ordinacije, po savjesnoj cijeni od tri tisuće kuna. Ne imajući nekog izbora, žena pristaje na zahvat kod »najboljeg«. Nakon što »to« bude obavljeno, slijedi isplata. »Dajem mu novce koje samo brzo strpa u džep. Daje mi recept za dva antibiotika i ergometrin i to je to…«

Žena je u međuvremenu saznala da je i njezina osobna trauma ugrađena u šampionski portfelj splitske Ginekologije, pa je svoju priču završila evo ovako: »Inače, splitski KBC se ‘hvali’ s najmanjim brojem pobačaja u proteklim godinama. Sve čestitke splitskom KBC-u!« I zasluženu čestitku i čitavu ispovijest prenesenu u Večernjaku gospodin predstojnik može u cijelosti pročitati na internetu, baš kao i svi ostali natjecatelji iz čitave Hrvatske. Naravno, ukoliko ih u tome ne priječi priziv savjesti.

A potom se gospon šampion može priključiti onim katoličkim jurišnicima iz hrvatske franšize američkog molitvenog pokreta »40 Days pro Life« što pred Klinikom za ženske bolesti i porode splitskog KBC-a već mjesec dana mole Boga da prosvijetli pamet onom jedinom ginekologu kojega ne grize savjest što svoju liječničku i ljudsku dužnost prema pacijenticama vrši u javnoj bolnici umjesto da »to« obavi tajno, u privatnom aranžmanu. I da u skladu s kršćanskom etikom u džep strpa tri tisuće kuna po svakom obavljenom »tome«. Kao pravičnu naknadu za to što je priziv savjesti privremeno stavio na čekanje.

6yka