Plenković lakonski govori o tome da je njegova Vlada bila uspješna u rješavanju krize Agrokora koja je bila »mega problem«. Očito ne razumije da nakon objave ovih mailova i sam ima mega problem


Mi smo bili odlučni i nismo si mogli dopustiti grijeh nečinjenja, rekao je sinoć u ekstra obraćanju javnosti kroz razgovor s četiri novinara premijer Andrej Plenković govoreći o Dalićkinim mailovima i Agrokoru. Pa je onda, da ne bi patio od grijeha nečinjenja – odlučio izabrati taktiku činjenja. A ona se svela na to da je ministrica Martina Dalić angažirala svoje frendove, dala im sva izvješća o Agrokoru, dala im da napišu zakon, a onda i preuzmu Agrokor sa svojim firmama.

Skandalozni su i šokantni mailovi koje je Index jučer objavio. U njima se vide razmjeri sakrivanja istine od javnosti, pogodovanja, doslovce zafrkavanja s najvećom firmom u Hrvatskoj. Ovo je nightmare, piše u jednom od mailova Dalić. Ali ipak, nakon toga se sa svojim pajdašima zatvara u »bunker«, i tamo dogovaraju, pažljivo se skrivajući od novinara, kako zaraditi na Agrokoru.

Za premijera, međutim, to su samo neki sitni novi elementi, nisu bitni, nema razloga za smjenu Dalić, a uostalom za sve je znao i Most. Pa ih je onda izbacio iz Vlade.

Plenković lakonski govori o tome da je njegova Vlada bila uspješna u rješavanju krize Agrokora koja je bila »mega problem«. Očito ne razumije da nakon objave ovih mailova i sam ima mega problem. Bit priče je da njihovu autentičnost nitko iz Vlade i nije osporio. Barem ne ozbiljno. A ako su oni autentični, onda bi premijer i njegova vjerna ministrica gospodarstva momentalno trebali reći: hvala na suradnji i doviđenja. Otići. Dignuti sidro. Dati ostavku.

U ovom trenutku uopće nije, politički gledajući, bitno u kojoj je fazi nagodba oko Agrokora, da li će se ona uspješno dovršiti do 10. srpnja. Važno jest sačuvati radna mjesta i firme, ali u političkom smislu sada je bitno samo to da nitko iz Vlade nije ni pokušao osporiti vjerodostojnost Dalićkinih mailova, već ih se samo nastoji minorizirati i ignorirati, kao neki nebitan detalj u sapunici oko Agrokora.

Ali oni su živi dokaz modusa operandi u kojem je privatna družina našla način da se dokopa milijunskih naknada i bonusa. A također su i dokaz da je sam premijer znao, ako ne sve, a onda dovoljno da posumnja u namjere tih ljudi, pa i svoje ministrice. Nije onemogućio takav aranžman, i čak i da je spasio baš svako od 60.000 radnih mjesta vezanih uz Agrokor, čak i ako je osoba čija je Vlada uspješno prebrodila krizu oko Agrokora, čak i ako se nagodba među vjerovnicima pokaže uspješnom – on zbog ove afere mora otići.

Jer zbog stvari koje je dopuštao, ili na koje je žmirio na jedno oko, tek je stvorio pravu noćnu moru za Hrvatsku. Pokazao je da se od iznenadnog Sanaderova odlaska 2009. godine i njegovog »hvala i doviđenja« baš ništa u Hrvatskoj nije promijenilo, kad je HDZ u pitanju. Uzalud mu i Istanbuska konvencija, i smanjivanje utjecaja desnice, i tobožnja unutarnja demokratizacija stranke, i porezna rasterećenja građana, i sve što je dosad učinio. Obranom Martine Dalić i negirajući činjenicu da je riječ o prvorazrednom skandalu, Plenković je i sebi potpisao presudu.

Ako je ne smijeni, i on odmah mora otići.

 

novilist