Kad obično piskaralo poput mene ustvrdi da nam je država u banani i da nam Vlada ne bi znala prodat kokice na koncertu Robbie Williamsa, onda to gotovo da i nema nikakvu težinu. Sitna uvreda na koju se većina naših debelokožnih političara ni ne osvrne.
Pita me rođak da što ne ponudim rješenje za krizu kad se pravim tako pametan? Jest da sam nemalo puta ponudio konstruktivnu kritiku no što kad imamo vodstvo kojem nitko ne treba jer oni sve znaju. Odgovorih rođaku da mene ne plaćaju kao ministre i da kad se odluče prepustiti mi svoje plaće i sinekure, e onda možemo razgovarati o nekom novom Planu 21. Dakle, mi novinarčići možemo svako malo naprđivati o hrvatskoj gospodarskoj situaciji, jahtama i proračunu i više nas nitko neće uzimati za ozbiljno.
Kako je krenulo, više nitko ni ovu državu neće uzimati za ozbiljno. Našim političarima nitko ne vjeruje, a ponajmanje Europska komisija koja traži potpuna izvješća o proračunu i stabilizaciji javnih financija. Da se čovjek slatko nasmije. Ako nečije razmatranje situacije u državi smijemo i trebamo uvažavati onda je to ono uspješnih poduzetnika. Kad jedan Branko Roglić, vlasnik Orbica, najveće hrvatske kompanije za distribuciju i predsjednik Nadzornog odbora HUP-a, kritizira ekonomsku politiku Vlade, onda možemo samo klimati glavom i bespogovorno se složiti s njegovim stavovima.
Dosad sam se smatrao idiotom jer sam jedno pisao, a Vlada je dijametralno suprotno tvrdila u svojim izjavama. Obećavala su se brda i doline, a u Hrvatskoj je sve izvjesnija bila duboka raka u koju ćemo sami sebe pokopati. Svako malo sazove se neka pressica na kojoj Grčić snatri o velikim projektima i milijunskim ulaganjima. Vrdoljak upada u oči svojom mudrijaškom facom i izjavama zbog kojih bi prosječan gledatelj pomislio da nam je gospodarski rast bolji od kineskog ili indijskog, a da zapravo kreditiramo jadne Njemačku, Francusku ili SAD. Toliku količinu ekonomskog optimizma nisam vidio još od vremena kad se raspadala Jugoslavija.
Na dan Velike Gospe još nam jedino čuda nedostaju. A čuda niotkud. Potpuno se slažem s Roglićevom opservacijom da ova zemlja galopira prema stečaju i tu pomoći nema. Istina je, kako on napominje, da ovoj Vladi nedostaje hrabrosti u provođenju reformi. O tome stupničari gude već mjesecima naivno se nadajući da će fino džepno ugojeni vlastodršci konačno povući pravi potez, no ovima se nikuda ne žuri. Status quo je njihova najbolja opcija. Čemu se uzbuđivati oko stvari koje su nerješive? Ako i postoji neka solo inicijativa za rješavanjem financijske problematike (u režiji Linića), odmah se tu skupi ostatak ekipe da ga uvjeri u isplativost ulaganja u Potemkinove kulise. Malo se zamažu oči naivnom narodu i opet sve krene po starom, glavno da je njima dobro i da su masno podmazani iz proračuna.
''Vlada dosad nije učinila nijednu ključnu reformu.'' – kaže Roglić.
Nije, a kad će to ni Đekna ne zna.
''Vlada je plašljiva, nije postigla ključni cilj, a to je smanjenje troškova države.''
Naravno da nije. Nije niti jedna. Smanje li troškove države smanjit će glasački korpus, navući sindikaliste na vrat, istjerati narod na ulice i dovesti u pitanje visinu svojih plaća. Ne može to tako! Jedino se seljake može odfikariti. Seljaci nam ionako više ne trebaju kad sve uvozimo; od voća, povrća, mesa, a ne bih se čudio da i vodu počnemo uvoziti.
Roglić najavljuje mogućnost predstečajne nagodbe države iliti mogućnost bankrota. Mi smo to prognozirali za prosinac kad će se vidjeti realna financijska slika. Kao i Roglić, i SEEbiz je odavno predvidio mogućnost dolaska MMF-a ili predstavnika Europske komisije koji će tada upravljati zemljom. Iako su vrli vladarčići tvrdili da njima ne treba MMF jer oni znaju, ispostavilo se da su samo pokušali odgoditi neminovno. Sve lire koje je Vlada bacala pred EK su odslušane, više se ne može prodavati magla i sad nam samo Bog može pomoći ...ili MMF. Roglić najavljuje pad BDP-a od 2% i recesiju koja će potrajati još barem 3-4 godine dok ne dotaknemo dno.
Pazite, još nismo dotakli dno! Kako će nam tek tada biti? Ne vjerujem da ćemo se izvući za još 50 godina, a kad se izvučemo onda će se okrenuti tipični ekonomski krug i opet će svijet ući u gadnu recesiju. I što tada? Ništa brale, ajd Jovo nanovo! Uvijek je tako bilo na ovim prostorima; ratovao ili bio u miru - nikad nije valjalo. A tko bi nas i htio? Ne znaš jesmo li vreća bez dna ili mačak u vreći. Možda ovi iz Vlade ipak nakratko progledaju i uvide ono što im Roglić i narod imaju za reći? Taman prije no što MMF ili EK pokucaju na vrata.
Izvor: SEEbiz
