Vrag će ga znati zašto Karamarkov "novi HDZ" ne voli svoju predsjedničku kandidatkinju Kolindu Grabar-Kitarović i zašto ona želi trpjeti da ju priučeni spin doktori psihički gnjetu pretijesnim bautama, koje joj nikako ne pristaju!?
Stranački vrh, uz nogu šefu Karamarku, svako malo vuče ženu ovih ćudljivih kolovoških dana iz njezina boravišta u inozemstvu eda bi se ukazala "hrvatskom narodu" u svoj svojoj važnosti za budućnost "Bijedne Naše".
Kao da joj se želi napakostiti prisiljavanjem na neugodu. Protivno njezinoj prirodi, političkim sklonostima, pa i - svjetonazorskom habitusu.
Sile ju misliti što ne misli, govoriti o čemu pojma nema niti ju to zanima, pa se izdajnički kompromitira glumatanjem preambicioznog naturščika u ulozi za profesionalce. Vidi se ta neugoda iz svakog njezinog osmijeha, koji je valjda satima uvježbavala pred ogledalom da građani ne vide koliko je usiljen, kiseo.
Jedanput je to uz alkarsko trkalište u Sinju, pred oštrim tv-okom, baš u sekundi kad predsjednik RH Ivo Josipović časti slavodobitnika Alke tradicionalnim darovima. Lepršava i dobro raspoložena, uz još raspoloženijeg Tomislava Karamarka, odapinje
strelicu prema premijeru Zoranu Milanoviću: neka ju pusti na miru i bavi se svojim poslom, koji ionako ne obavlja dobro! Aluzija na njegovu prethodnu dosjetku: solidna je kandidatkinja, ali je izabrala pogrešnu stranu! Drugi put, evo Kolinda Grabar-Kitarović među "spontanim" šetačima (HDZ-ova mladež!) na riječkom Korzu. Opet je u gro planu TV-kamera i političkom izjavom na usnama (ćirilica, Vukovar, ratni stradalnici...), koja joj pristaje kao kamenčić u cipeli.
Jer, što ona zna o ćiriličnom rašomonu i vukovarskim crnokošuljašima (Karamarko joj ni ne bi ispričao istinu!) kad uopće nije živjela u Bijednoj Našoj - dok je grmjelo!? Oni što su na sve načine grmjeli, izgrmjeli su "volju hrvatskog naroda" (drugo ime za "novi HDZ") i sada s vrhova vukovarske vlasti mole građane i oporbu za mir, pomoć, razumijevanje... Još jučer im nije padalo na pamet iskazati čak i minimalnu količinu "mira, pomoći, povjerenja i razumijevanja" nesretnom Željku Sabi i SDP-u, a kamoli čelnicima RH i diplomatskom zboru lani na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara! "Znate, da je meni netko ubio djecu, ne znam bih li uspjela oprostiti", bubne Grabar-Kitarović nesmotreno, neupućeno i nekatolički, a već se vidi u Predsjedničkim dvorima kako "smanjuje broj savjetnika i osoblja", štedeći (sic!) poreznim obveznicima silne milijune!
Treći put, na nekom "općem lokalitetu", Kolinda Grabar-Kitarović - treba li reći: opet pred tv-kamerama!? - pruža ruku postarijem građaninu koji je sav u transu što je "spontano" susreo baš svoju "buduću predsjednicu". I opet ona u svom filmu koji, doduše, nije odgledala, ali su je Karamarkovi pobočnici uvjerili da ima baš glavnu ulogu: "Kada voljom hrvatskog naroda budem izabrana za predsjednicu RH..." No, to je tek početak prije početka njezine prave kampanje, tek političko nabadanje tu i tamo kako aktualni predsjednik (koji ju šije u svim anketama, najmanje 15 posto) ne bi bio u "seksističkom" pravu: ima slike, nema tona. Eto sada i slike i tona Kolinde Grabar-Kitarović. Slikom i tonom politička modifikacija Željke Markić i Mladena Markača.
I što tu ne valja? Zašto "novi HDZ" ne bi volio svoju predsjedničku kandidatkinju? Ako ju voli, iako ne živi s HDZ-om u politički "konzumiranom braku" otkako ju je još neprikosnoveni "dragi Ivo" (Sanader) ispustio kao aduta iz svog špila karata i odložio u (inozemni) talon, zašto Karamarko misli da su građani željni predsjednice RH koja već godinama ne živi u njihovoj domovini, ne proživljava njihovu tešku svakodnevicu, beznađe i depresiju? Možebitno tek iz medija površno dozna ponešto o brigama i nadama u Bijednoj Našoj. Vanjska politika i zadnjih nekoliko činovničkih godina u NATO-u, što je opet "vanjski" posao, njezina su preokupacija, a ne životni realiteti u Bijednoj Našoj. Taj par rukava ona ne osjeća kao svoj: ni novčano, ni životnim standardom, ni strahom za budućnost svoje djece, pa ni "ovim strašnim časom" u hrvatskom političkom bordelu.
Predsjednička je kandidatkinja "novog HDZ-a" samo prosječna "strankinja", neka vrst gošće ili turistkinje u vlastitoj domovini, koja bi ovdašnjem puku mogla nadugo i naširoko, iz prve ruke, pripovijedati što je to i kako se živi u bijelom svijetu i, uže, "na
trulom Zapadu". A to, da će Kolinda Grabar-Kitarović moći/znati/željeti izvući Bijednu Našu iz sranja u koje ju je tročetvrtinski uvalila baš njezina stranka, na čelu s Ocem Domovine (sic!) Franjom Tuđmanom (u kojeg se zaklinje i "novi HDZ"!) - čisto je obmanjivanje javnosti. Prostonarodno: prodavanje muda pod bubrege!
Predsjednik RH, ma tko bio, po sadašnjim je paragrafima uglavnom paradna dužnost, bez realnih mogućnosti učinkovitog odlučivanja o ključnim državnim i pitanjima sudbine samih građana. Čak ga ni tajne službe ne slušaju (slučaj Vukovar); vojska ga "ne doživljava" kad joj general Drago Lovrić nije načelnik Glavnog stožera, a general Dragutin Repinc zapovjednik HKoV-a. U vanjskoj politici ionako je samo "sukreator". Prizna li se činjenica da je stvarni zapovjednik "hrvatskom vojniku s hrvatskom puškom (američkog kalibra) na hrvatskom ramenu" paradni Ujak Sam, posredstvom NATO-stožera, a stvarni premijer udarna birokratska trojka EU-a, građanima ni u džep niti iz džepa hoće li na Pantovčaku drugi put zasjesti Ivo Josipović ili prvi put Kolinda Grabar-Kitarović, netko treći, četvrti...
Realiteti su zadani i prije 1990. godine, a armirani kad je međunarodna zajednica - ne baš žurno i bez sarkazma - ipak izdala HDZ-ovoj momčadi Franje Tuđmana licenciju "državne samostalnosti i suverenosti". Sada imamo to što imamo. Gospodarski i moralno naopaku državu, demokratski nezrelu i pravno tetraplegičnu. Kontroverzni don Anđelko Kaćunko, zbog "neobičnog ponašanja" službeno sklonjen u tešku ličku provinciju, točno je kazao na Veliku Gospu u intervjuu Večernjem listu da je Bijedna Naša "obična mala kolonija Europske unije pa je potpuno sporedno tko na našoj 'šahovnici' premješta cro-figure ili cro-fikuse". Kirurški precizan rez u gangrenozno društveno-političko tkivo, a za operacijskim stolom stalno jedni drugima smetaju nedoučeni kirurzi s jedva kojim semestrom medicinskog fakulteta.
Niti je aktualni predsjednik nešto značajnije učinio za građane i državu u prošlih pet godina, niti će biti u stanju dobije li drugu priliku. To vrijedi i za njegovu protukandidatkinju. Glavni je lutrijski dobitak, objektivno, apstraktna čast biti prva/i u Predsjedničkim dvorima, uživati natprosječna predsjednička beriva i steći enormnu povlaštenu mirovinu do kraja života.
Ljubav "novog HDZ-a" baš prema Kolindi Grabar-Kitarović i Karamarkova procjena o tomu da je ona politički potentniji protukandidat Ivi Josipoviću od, recimo, Željka Reinera ili koga drugog iz stranke ("ona je moderna svjetska žena, nije školovana u socijalističkom duhu", ma nemoj, učila je u Vatikanu!?), upitni su već po tomu kako se predstavlja javnosti. Prvo, Karamarko je svaki put uz nju, prvi govori, a spada među najnegativnije političare u zemlji. Kao da se on natječe za Pantovčak, ne ona. Pojavom i nastupom, Grabar-Kitarović je u drugom planu. Na riječkom Korzu, pak, gdje nema stranačkog šefa, djeluje kao domaćica iz bolje građanske obitelji koja se upravo vraća s tržnice. Vokabular i teme njezinih opservacija sliče onima mlađeg adolescenta, koji nije naučio napamet i ne razumije pozdravni tekst što mu ga je za dan škole sročila razrednica.
A ne može se tako pred biračko općinstvo! Pa, nisu to ljudi koji baš ništa ne znaju, ne vide, ne čuju i ne uspoređuju. Je li stožeraška galama radi osvajanja vukovarske vlasti silom dobitna kombinacija "novog HDZ-a" i za cijelu zemlju, pa će i predsjednička kandidatkinja razvaljivati teme o udbašima, partizanskim zločinima, komunistima, jugonostalgičarima, SDP-ovim nepodopštinama i - krunski - obećavati lustraciju?
Te su teme toliko strane i neprirodne svemu po čemu se, objektivno, može prepoznavati Kolindu Grabar-Kitarović da joj pristaju kao piletu sise. Bijedna Naša umire od gladi i smrtonosnog zagrljaja europske "crne udovice", ljudi ne znaju što ih sutra čeka još gore, a Karamarko bi da baš "moderna svjetska žena" (zbog "vojničkog" iskustva u NATO-u?) naganja po RH partizansko-udbaške aveti. Da plaši građane desetljećima mrtvom Jugoslavijom, maršalom Titom i sve tako nekim izmišljenim ugrozama u koje odavno ne vjeruju ni oni što u gluho doba noći zovu TV-vračare da im čitaju iz graha, karata, viska...
Karamarko ne želi znati kakvu bi Hrvatsku htjela velika većina građana, nego im nesavjesno nudi lustriranu zemlju u nemogućim granicama u kojoj će biti mjesta samo za njega i omanju skupinu podobnika za koje osobno procijeni da su svjetonazorsko-ideološki "čisti". Tada će svojeručno odvrnuti slavinu s medom i mlijekom, koji će teči "rajskom zemljom Hrvata"
dok je svijeta i vijeka.
Živi bili, pa vidjeli i tu komediju kad Grabar-Kitarović bude na brisanom medijskom prostoru, pred očima birača, odgovarala na predizborna ispitna pitanja o tim temama. Zašto osnivač HDZ-a i prvi predsjednik RH Franjo Tuđman nije već 1990. proveo lustraciju, što je ustaška emigracija zahtijevala od njega? Tko će utvrditi kriterije i provesti to ideološko čišćenje? Kako će se lustrirati članstvo "novog HDZ-a"? Je li lustracija smišljena zato da se s pluralne (zapravo dvostranačke) političke scene ukloni najopasniji konkurent, "neprijatelj" (ultra)desnice - SDP s lijevim političkim opcijama? Tko će snositi i kakvu odgovornost za posljedice lustracije među građanima i po državu? Tko će i kako objasniti te posljedice međunarodnoj zajednici? Hoće li lustracijom, analogno "komunistima", biti obuhvaćeni i (neo)naci-fašisti?
Možda se u "novom HDZ-u" predomisle - još ima vremena! - pa dopuste Kolindi Grabar-Kitarović govoriti o budućnosti RH, o boljem standardu za sve građane, gospodarskom napretku, raskidanju okova financijskog ropstva, međunacionalnoj i svakoj drugoj snošljivosti, suradnji sa susjedima, izgradnji života kakav je i sama okusila za tako dugog boravka u SAD-u i drugim razvijenim/bogatim zemljama... To je voda u kojoj bi ona bolje plivala od Ive Josipovića, jer bi iz nje govorilo iskustvo i, bude li joj dopušteno, iskrenost, poštenje i dobronamjernost.
A šume i gore, ustaše i partizani, udbaši i slične opsesije posao su ozbiljnih povjesničara. Mogu biti i inspiracijom za diplomske radove, magisterije i doktorate znanosti. Ali ne na način koji su demonstrirali "velikani" među desnim klijentima hrvatskog političkog bordela - Anto Đapić i Milijan Brkić Vaso.
Stranački vrh, uz nogu šefu Karamarku, svako malo vuče ženu ovih ćudljivih kolovoških dana iz njezina boravišta u inozemstvu eda bi se ukazala "hrvatskom narodu" u svoj svojoj važnosti za budućnost "Bijedne Naše".
Kao da joj se želi napakostiti prisiljavanjem na neugodu. Protivno njezinoj prirodi, političkim sklonostima, pa i - svjetonazorskom habitusu.
Sile ju misliti što ne misli, govoriti o čemu pojma nema niti ju to zanima, pa se izdajnički kompromitira glumatanjem preambicioznog naturščika u ulozi za profesionalce. Vidi se ta neugoda iz svakog njezinog osmijeha, koji je valjda satima uvježbavala pred ogledalom da građani ne vide koliko je usiljen, kiseo.
Jedanput je to uz alkarsko trkalište u Sinju, pred oštrim tv-okom, baš u sekundi kad predsjednik RH Ivo Josipović časti slavodobitnika Alke tradicionalnim darovima. Lepršava i dobro raspoložena, uz još raspoloženijeg Tomislava Karamarka, odapinje
strelicu prema premijeru Zoranu Milanoviću: neka ju pusti na miru i bavi se svojim poslom, koji ionako ne obavlja dobro! Aluzija na njegovu prethodnu dosjetku: solidna je kandidatkinja, ali je izabrala pogrešnu stranu! Drugi put, evo Kolinda Grabar-Kitarović među "spontanim" šetačima (HDZ-ova mladež!) na riječkom Korzu. Opet je u gro planu TV-kamera i političkom izjavom na usnama (ćirilica, Vukovar, ratni stradalnici...), koja joj pristaje kao kamenčić u cipeli.
Jer, što ona zna o ćiriličnom rašomonu i vukovarskim crnokošuljašima (Karamarko joj ni ne bi ispričao istinu!) kad uopće nije živjela u Bijednoj Našoj - dok je grmjelo!? Oni što su na sve načine grmjeli, izgrmjeli su "volju hrvatskog naroda" (drugo ime za "novi HDZ") i sada s vrhova vukovarske vlasti mole građane i oporbu za mir, pomoć, razumijevanje... Još jučer im nije padalo na pamet iskazati čak i minimalnu količinu "mira, pomoći, povjerenja i razumijevanja" nesretnom Željku Sabi i SDP-u, a kamoli čelnicima RH i diplomatskom zboru lani na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara! "Znate, da je meni netko ubio djecu, ne znam bih li uspjela oprostiti", bubne Grabar-Kitarović nesmotreno, neupućeno i nekatolički, a već se vidi u Predsjedničkim dvorima kako "smanjuje broj savjetnika i osoblja", štedeći (sic!) poreznim obveznicima silne milijune!
Treći put, na nekom "općem lokalitetu", Kolinda Grabar-Kitarović - treba li reći: opet pred tv-kamerama!? - pruža ruku postarijem građaninu koji je sav u transu što je "spontano" susreo baš svoju "buduću predsjednicu". I opet ona u svom filmu koji, doduše, nije odgledala, ali su je Karamarkovi pobočnici uvjerili da ima baš glavnu ulogu: "Kada voljom hrvatskog naroda budem izabrana za predsjednicu RH..." No, to je tek početak prije početka njezine prave kampanje, tek političko nabadanje tu i tamo kako aktualni predsjednik (koji ju šije u svim anketama, najmanje 15 posto) ne bi bio u "seksističkom" pravu: ima slike, nema tona. Eto sada i slike i tona Kolinde Grabar-Kitarović. Slikom i tonom politička modifikacija Željke Markić i Mladena Markača.
"Bijedna Naša" umire od gladi i smrtonosnog zagrljaja europske "crne udovice", ljudi ne znaju što ih sutra čeka još gore, a Karamarko bi da baš "moderna svjetska žena" (zbog "vojničkog" iskustva u NATO-u?) naganja po RH partizansko-udbaške aveti. (ytb-prtsc)
I što tu ne valja? Zašto "novi HDZ" ne bi volio svoju predsjedničku kandidatkinju? Ako ju voli, iako ne živi s HDZ-om u politički "konzumiranom braku" otkako ju je još neprikosnoveni "dragi Ivo" (Sanader) ispustio kao aduta iz svog špila karata i odložio u (inozemni) talon, zašto Karamarko misli da su građani željni predsjednice RH koja već godinama ne živi u njihovoj domovini, ne proživljava njihovu tešku svakodnevicu, beznađe i depresiju? Možebitno tek iz medija površno dozna ponešto o brigama i nadama u Bijednoj Našoj. Vanjska politika i zadnjih nekoliko činovničkih godina u NATO-u, što je opet "vanjski" posao, njezina su preokupacija, a ne životni realiteti u Bijednoj Našoj. Taj par rukava ona ne osjeća kao svoj: ni novčano, ni životnim standardom, ni strahom za budućnost svoje djece, pa ni "ovim strašnim časom" u hrvatskom političkom bordelu.
Predsjednička je kandidatkinja "novog HDZ-a" samo prosječna "strankinja", neka vrst gošće ili turistkinje u vlastitoj domovini, koja bi ovdašnjem puku mogla nadugo i naširoko, iz prve ruke, pripovijedati što je to i kako se živi u bijelom svijetu i, uže, "na
trulom Zapadu". A to, da će Kolinda Grabar-Kitarović moći/znati/željeti izvući Bijednu Našu iz sranja u koje ju je tročetvrtinski uvalila baš njezina stranka, na čelu s Ocem Domovine (sic!) Franjom Tuđmanom (u kojeg se zaklinje i "novi HDZ"!) - čisto je obmanjivanje javnosti. Prostonarodno: prodavanje muda pod bubrege!
Predsjednik RH, ma tko bio, po sadašnjim je paragrafima uglavnom paradna dužnost, bez realnih mogućnosti učinkovitog odlučivanja o ključnim državnim i pitanjima sudbine samih građana. Čak ga ni tajne službe ne slušaju (slučaj Vukovar); vojska ga "ne doživljava" kad joj general Drago Lovrić nije načelnik Glavnog stožera, a general Dragutin Repinc zapovjednik HKoV-a. U vanjskoj politici ionako je samo "sukreator". Prizna li se činjenica da je stvarni zapovjednik "hrvatskom vojniku s hrvatskom puškom (američkog kalibra) na hrvatskom ramenu" paradni Ujak Sam, posredstvom NATO-stožera, a stvarni premijer udarna birokratska trojka EU-a, građanima ni u džep niti iz džepa hoće li na Pantovčaku drugi put zasjesti Ivo Josipović ili prvi put Kolinda Grabar-Kitarović, netko treći, četvrti...
Realiteti su zadani i prije 1990. godine, a armirani kad je međunarodna zajednica - ne baš žurno i bez sarkazma - ipak izdala HDZ-ovoj momčadi Franje Tuđmana licenciju "državne samostalnosti i suverenosti". Sada imamo to što imamo. Gospodarski i moralno naopaku državu, demokratski nezrelu i pravno tetraplegičnu. Kontroverzni don Anđelko Kaćunko, zbog "neobičnog ponašanja" službeno sklonjen u tešku ličku provinciju, točno je kazao na Veliku Gospu u intervjuu Večernjem listu da je Bijedna Naša "obična mala kolonija Europske unije pa je potpuno sporedno tko na našoj 'šahovnici' premješta cro-figure ili cro-fikuse". Kirurški precizan rez u gangrenozno društveno-političko tkivo, a za operacijskim stolom stalno jedni drugima smetaju nedoučeni kirurzi s jedva kojim semestrom medicinskog fakulteta.
Niti je aktualni predsjednik nešto značajnije učinio za građane i državu u prošlih pet godina, niti će biti u stanju dobije li drugu priliku. To vrijedi i za njegovu protukandidatkinju. (ytb-prtsc)
Niti je aktualni predsjednik nešto značajnije učinio za građane i državu u prošlih pet godina, niti će biti u stanju dobije li drugu priliku. To vrijedi i za njegovu protukandidatkinju. Glavni je lutrijski dobitak, objektivno, apstraktna čast biti prva/i u Predsjedničkim dvorima, uživati natprosječna predsjednička beriva i steći enormnu povlaštenu mirovinu do kraja života.
Ljubav "novog HDZ-a" baš prema Kolindi Grabar-Kitarović i Karamarkova procjena o tomu da je ona politički potentniji protukandidat Ivi Josipoviću od, recimo, Željka Reinera ili koga drugog iz stranke ("ona je moderna svjetska žena, nije školovana u socijalističkom duhu", ma nemoj, učila je u Vatikanu!?), upitni su već po tomu kako se predstavlja javnosti. Prvo, Karamarko je svaki put uz nju, prvi govori, a spada među najnegativnije političare u zemlji. Kao da se on natječe za Pantovčak, ne ona. Pojavom i nastupom, Grabar-Kitarović je u drugom planu. Na riječkom Korzu, pak, gdje nema stranačkog šefa, djeluje kao domaćica iz bolje građanske obitelji koja se upravo vraća s tržnice. Vokabular i teme njezinih opservacija sliče onima mlađeg adolescenta, koji nije naučio napamet i ne razumije pozdravni tekst što mu ga je za dan škole sročila razrednica.
Ako ju voli, iako ne živi s HDZ-om u politički "konzumiranom braku" otkako ju je još "dragi Ivo" ispustio kao aduta iz svog špila karata, zašto Karamarko misli da su građani željni predsjednice koja već godinama ne živi u njihovoj domovini? (ytb-prtsc)
A ne može se tako pred biračko općinstvo! Pa, nisu to ljudi koji baš ništa ne znaju, ne vide, ne čuju i ne uspoređuju. Je li stožeraška galama radi osvajanja vukovarske vlasti silom dobitna kombinacija "novog HDZ-a" i za cijelu zemlju, pa će i predsjednička kandidatkinja razvaljivati teme o udbašima, partizanskim zločinima, komunistima, jugonostalgičarima, SDP-ovim nepodopštinama i - krunski - obećavati lustraciju?
Te su teme toliko strane i neprirodne svemu po čemu se, objektivno, može prepoznavati Kolindu Grabar-Kitarović da joj pristaju kao piletu sise. Bijedna Naša umire od gladi i smrtonosnog zagrljaja europske "crne udovice", ljudi ne znaju što ih sutra čeka još gore, a Karamarko bi da baš "moderna svjetska žena" (zbog "vojničkog" iskustva u NATO-u?) naganja po RH partizansko-udbaške aveti. Da plaši građane desetljećima mrtvom Jugoslavijom, maršalom Titom i sve tako nekim izmišljenim ugrozama u koje odavno ne vjeruju ni oni što u gluho doba noći zovu TV-vračare da im čitaju iz graha, karata, viska...
Karamarko ne želi znati kakvu bi Hrvatsku htjela velika većina građana, nego im nesavjesno nudi lustriranu zemlju u nemogućim granicama u kojoj će biti mjesta samo za njega i omanju skupinu podobnika za koje osobno procijeni da su svjetonazorsko-ideološki "čisti". Tada će svojeručno odvrnuti slavinu s medom i mlijekom, koji će teči "rajskom zemljom Hrvata"
dok je svijeta i vijeka.
Živi bili, pa vidjeli i tu komediju kad Grabar-Kitarović bude na brisanom medijskom prostoru, pred očima birača, odgovarala na predizborna ispitna pitanja o tim temama. Zašto osnivač HDZ-a i prvi predsjednik RH Franjo Tuđman nije već 1990. proveo lustraciju, što je ustaška emigracija zahtijevala od njega? Tko će utvrditi kriterije i provesti to ideološko čišćenje? Kako će se lustrirati članstvo "novog HDZ-a"? Je li lustracija smišljena zato da se s pluralne (zapravo dvostranačke) političke scene ukloni najopasniji konkurent, "neprijatelj" (ultra)desnice - SDP s lijevim političkim opcijama? Tko će snositi i kakvu odgovornost za posljedice lustracije među građanima i po državu? Tko će i kako objasniti te posljedice međunarodnoj zajednici? Hoće li lustracijom, analogno "komunistima", biti obuhvaćeni i (neo)naci-fašisti?
Možda se u "novom HDZ-u" predomisle - još ima vremena! - pa dopuste Kolindi Grabar-Kitarović govoriti o budućnosti RH, o boljem standardu za sve građane, gospodarskom napretku, raskidanju okova financijskog ropstva, međunacionalnoj i svakoj drugoj snošljivosti, suradnji sa susjedima, izgradnji života kakav je i sama okusila za tako dugog boravka u SAD-u i drugim razvijenim/bogatim zemljama... To je voda u kojoj bi ona bolje plivala od Ive Josipovića, jer bi iz nje govorilo iskustvo i, bude li joj dopušteno, iskrenost, poštenje i dobronamjernost.
A šume i gore, ustaše i partizani, udbaši i slične opsesije posao su ozbiljnih povjesničara. Mogu biti i inspiracijom za diplomske radove, magisterije i doktorate znanosti. Ali ne na način koji su demonstrirali "velikani" među desnim klijentima hrvatskog političkog bordela - Anto Đapić i Milijan Brkić Vaso.
Sile ju misliti što ne misli, govoriti o čemu pojma nema niti ju to zanima, pa se izdajnički kompromitira glumatanjem preambicioznog naturščika u ulozi za profesionalce. (ytb-prtsc)
Izvor: h-alter
