[caption id="attachment_59940" align="aligncenter" width="460"] Mirko Vilajtović nosi jedno od najstarijih prezimena u Hrvatskoj[/caption]
Da se rutinski red koraka oko dobivanja smrtovnice za oca nije pretvorio u neočekivanu birokratsku kompikaciju zbog greške oko upisa njegovog prezimena na Patologiji, ne bih saznao da prezime Vilajtović spada u najstarija u Brodsko-posavskoj županiji. Je li i najstarije treba pitati Zvonimira Toldija.
Dakle, kad su se izjalovili moji pokušaji da posao u Matičnom uredu (famozni ured u sobi br. 6) obavim u jednom danu, pomoć sam potražio (k)od njihovog šefa Mirka Vilajtovića, voditelja Službe za opću upravu kojoj pripadaju i poslovi matičarstva, starog generacijskog cool mačka. Dok sam u njegovom uredu čekao da se, po njegovom nalogu, naprave svi potrebni papiri, prisjetili smo se, kao što je to običaj prijatelja u izvjesnim godinama- dana bezbrižne mladosti, a posebno našeg zajedničkog putovanja u Vukovar, par godina pred rat, odsjedanja u hotelu „Dunav“ i posjete Borovu naselju. Tada ni slutili nismo... Pokazujući mi na kompjuteru fotografije svojih tek rođenih unučica, smotanih u povoje poput divnih sarmica, otvorio je na internetu blog „sokacgranicar“. Na veoma informativnom postu objavljenom pod nazivom „Starosjedioci slavonske Posavine – Šokački rodovi“, pokazuje mi da najstariji zapis prezimena Vilajtović nalazimo u slavonskoj Posavini 1566.godine u Turskom poreznom popisu (Tapu Defter), na području nahije Posavje, današnji Županjski kraj, Srijemskog sandžaka u selištu (kariye-i) Subotište, gdje je upisan Ivan Vilayiovit' (Ivan Vilajtović). Kasnije nakon oslobađanja Slavonije od Osmanlija zabilježen je ovaj rod u Lukačevom Šancu (danas Slavonski Šamac)
Od Ivana do Mirka. Četiristočetrdeset i devet godina, prezime Vilajtović zapisuje se u „teftere“, a oni koji ga danas nose imaju potvrdu o svom ogromnom naslijeđu.
Bloger iz rečenog bloga piše: Složenica prezime postala je od prijedloga prez (*pre-z), kojemu je prvobitno značenje trans, per, a tek se kasnije razvilo značenje -sine. Prema tome složenica prez-ime značila je preko imena, imenom. Prezimena su vrlo zanimljiva kako za onomastiku tako i za povijest. Naime ona su se redovno razvijala od prvotnog značenja do konačnog ustaljenog oblika, pri čemu su znatnu ulogu odigrali u našim krajevima franjevci kao predvodnici pučkog jezika. Prezimena su nastala na više načina, a obično ih možemo svrstati u nekoliko skupina: Čiji si ?, Odakle si ?, Kakav si ?, Što si ?, itd.
Prezime se nasljeđuje od svojih predaka, a predaje se svojim potomcima. Ono je odrednica identiteta ljudi. Prezimena, tvrde tvrdi onomastičari, određuju svoje nositelje genetski i kulturološki. Prezimena su u zatvorenim zajednicama i palankama lozinka koja se izgovara pred stražama koje čuvaju „svoje“, pokazna karta za ulazak među „naše“, uvjerenje o nacionalnoj/zavičajnoj/političkoj pripadnosti, dokaz da je onaj koji ga nosi dostojan (časnih) predaka, prezime je (ne)povjerenje samo. Prezimena jesu nasljeđe, ali su i dijelovi društvenih predrasuda.
Prezime Vilajtović nastalo je kao odgovor na pitanje „odakle si“. Vilajtovići potječu iz vilajeta, iz turske provincije. Ondašnji popisivač raje, Ivana je jednostavno po tome svrstao i identificirao. Ivan Vilajtović je popisan davne 1566. godine zbog harača, a ne zbog zdravstvene zaštite i biračkih prava. Tada su namete plaćali svi, ali mnogi nisu bili u „Tapu Defter-u“. Što se, u tom smislu, izmjenilo od tada? Danas je njegov potomak Mirko u matičnoj knjizi rođenih, ali i u tefteru Porezne uprave, kao i njegov sugovornik. Zapravo nema onoga tko nije upisan u knjige o kojima brigu vodi služba čiji je voditelj Mirko, i zbog kasnijeg davanja nameta - po prezimenima i imenima. Kad smo već kod uspoređivanja- zar Slavonija, točnije Slavonska Posavina, nije tamni vilajet Europe, a svi mi popisani kao Vilajtovići? Prezime je znak.
Da se rutinski red koraka oko dobivanja smrtovnice za oca nije pretvorio u neočekivanu birokratsku kompikaciju zbog greške oko upisa njegovog prezimena na Patologiji, ne bih saznao da prezime Vilajtović spada u najstarija u Brodsko-posavskoj županiji. Je li i najstarije treba pitati Zvonimira Toldija.
Dakle, kad su se izjalovili moji pokušaji da posao u Matičnom uredu (famozni ured u sobi br. 6) obavim u jednom danu, pomoć sam potražio (k)od njihovog šefa Mirka Vilajtovića, voditelja Službe za opću upravu kojoj pripadaju i poslovi matičarstva, starog generacijskog cool mačka. Dok sam u njegovom uredu čekao da se, po njegovom nalogu, naprave svi potrebni papiri, prisjetili smo se, kao što je to običaj prijatelja u izvjesnim godinama- dana bezbrižne mladosti, a posebno našeg zajedničkog putovanja u Vukovar, par godina pred rat, odsjedanja u hotelu „Dunav“ i posjete Borovu naselju. Tada ni slutili nismo... Pokazujući mi na kompjuteru fotografije svojih tek rođenih unučica, smotanih u povoje poput divnih sarmica, otvorio je na internetu blog „sokacgranicar“. Na veoma informativnom postu objavljenom pod nazivom „Starosjedioci slavonske Posavine – Šokački rodovi“, pokazuje mi da najstariji zapis prezimena Vilajtović nalazimo u slavonskoj Posavini 1566.godine u Turskom poreznom popisu (Tapu Defter), na području nahije Posavje, današnji Županjski kraj, Srijemskog sandžaka u selištu (kariye-i) Subotište, gdje je upisan Ivan Vilayiovit' (Ivan Vilajtović). Kasnije nakon oslobađanja Slavonije od Osmanlija zabilježen je ovaj rod u Lukačevom Šancu (danas Slavonski Šamac)
Od Ivana do Mirka. Četiristočetrdeset i devet godina, prezime Vilajtović zapisuje se u „teftere“, a oni koji ga danas nose imaju potvrdu o svom ogromnom naslijeđu.
Bloger iz rečenog bloga piše: Složenica prezime postala je od prijedloga prez (*pre-z), kojemu je prvobitno značenje trans, per, a tek se kasnije razvilo značenje -sine. Prema tome složenica prez-ime značila je preko imena, imenom. Prezimena su vrlo zanimljiva kako za onomastiku tako i za povijest. Naime ona su se redovno razvijala od prvotnog značenja do konačnog ustaljenog oblika, pri čemu su znatnu ulogu odigrali u našim krajevima franjevci kao predvodnici pučkog jezika. Prezimena su nastala na više načina, a obično ih možemo svrstati u nekoliko skupina: Čiji si ?, Odakle si ?, Kakav si ?, Što si ?, itd.
Prezime se nasljeđuje od svojih predaka, a predaje se svojim potomcima. Ono je odrednica identiteta ljudi. Prezimena, tvrde tvrdi onomastičari, određuju svoje nositelje genetski i kulturološki. Prezimena su u zatvorenim zajednicama i palankama lozinka koja se izgovara pred stražama koje čuvaju „svoje“, pokazna karta za ulazak među „naše“, uvjerenje o nacionalnoj/zavičajnoj/političkoj pripadnosti, dokaz da je onaj koji ga nosi dostojan (časnih) predaka, prezime je (ne)povjerenje samo. Prezimena jesu nasljeđe, ali su i dijelovi društvenih predrasuda.
Prezime Vilajtović nastalo je kao odgovor na pitanje „odakle si“. Vilajtovići potječu iz vilajeta, iz turske provincije. Ondašnji popisivač raje, Ivana je jednostavno po tome svrstao i identificirao. Ivan Vilajtović je popisan davne 1566. godine zbog harača, a ne zbog zdravstvene zaštite i biračkih prava. Tada su namete plaćali svi, ali mnogi nisu bili u „Tapu Defter-u“. Što se, u tom smislu, izmjenilo od tada? Danas je njegov potomak Mirko u matičnoj knjizi rođenih, ali i u tefteru Porezne uprave, kao i njegov sugovornik. Zapravo nema onoga tko nije upisan u knjige o kojima brigu vodi služba čiji je voditelj Mirko, i zbog kasnijeg davanja nameta - po prezimenima i imenima. Kad smo već kod uspoređivanja- zar Slavonija, točnije Slavonska Posavina, nije tamni vilajet Europe, a svi mi popisani kao Vilajtovići? Prezime je znak.
