Formirani su komiteti zaduženi za raspodjelu poslova, pokrenuta je proizvodnja u tvornicama, obrada zemlje u ruralnim područjima kao i organizacija gradova. Negdje je i novac posve izbačen iz upotrebe, a gradovi su slali svoje izaslanike u Benicarlo gdje je ustoličena Federacija kolektiva i gdje su se bilježile i zadovoljavale sve potrebe gradova. Premda se, u mainstream kulturi najčešće naziva utopijom, tijekom Španjolskog građanskog rata anarhizam je unatoč ratnim okolnostima sasvim solidno funkcionirao. Čitaonice, debate, poezija ili teatar rijetko kada se spominju, a mediji kao osnovne značajke anarhizma najčešće ističu ubojstva, bombe i terorizam. Na ovom mjestu vidjet ćete nešto drugo.
Čitaonice, debate, poezija ili teatar rijetko kada se spominju, a mediji najčešće ističu ubojstva, bombe i terorizam kao osnovne značajke anarhizma. Ova politička filozofija ukratko državu smatra nemoralnom, a ljude, kao slobodne individue, potiče na samostalno organiziranje. Premda se, u mainstream kulturi najčešće naziva utopijom, tijekom Španjolskog građanskog rata anarhizam je unatoč ratnim okolnostima sasvim solidno funkcionirao.
Premda su tijekom 19. stoljeća anarhisti došli na zao glas zbog brojnih atentata na državnike diljem Europe i Amerike, ovakva praksa nikada nije imala podršku "otaca" anarhizma poput Mikhaila Bakunina ili Pjotra Aleksejeviča Kropotkina.
"Stoljećima su kraljevi i razni vladari gradili svoj utjecaj i snagu, smiješno je misliti da se to može promijeniti s nekoliko pištolja i par bombi", rekao je otprilike Bakunin kada je saznao kako pojedinci namjeravaju sprovesti anarhizam.
No, kada je nakon više od stoljeća snivanja napokon došao trenutak, anarhizam se razvio toliko dobro da su ga na kraju pokopali, nitko drugi doli, komunisti. Naime, uz Italiju, Francusku, Ukrajinu, Rusiju, skandinavske zemlje, anarhizam se možda najbolje uhvatio u Španjolskoj koja je još u 20. stoljeću živjela u feudalizmu sa snažnom crkvenom i plemićkom kastom koja je vladala milijunima nepismenih i siromašnih seljaka.
Tvornički radnici prihvatili su anarhizam kao najbolji instrument borbe protiv gospodara (FOTO: libcom.org)
Unatoč brojnim progonima, periodima u kojima je anarhizam bio i legalan i ilegalan, s pojavom industrijalizacije, tvornički radnici prihvatili su anarhizam kao najbolji instrument borbe protiv gospodara. Odlučni trenutak zbio se 17. srpnja 1936. godine kada je desničarska hunta na čelu s generalom Franciscom Francom udarila na demokratski izabranu vlast Druge Republike. Obzirom da je država mjesecima zanemarivala prijetnju nacionalista posve su nespremni dočekali građanski rat.
No, dok je država bila u kolapsu, sindikati, prije svega CNT (Confederacion Nacional del Trabajo - Nacionalna konfederacija rada) i UGT (Union General del Trabajadores - Generalna unija radnika) brzo su preuzeli organizaciju svega u industrijski razvijenim regijama Asturiji i Kataloniji. Obzirom da su nakon puča veleposjednici većinom napustili teritorij Republike, tvornice, polja, zgrade ostale su bez vlasnika te su sindikati organizirali proizvodnju.
Formirani su komiteti zaduženi za raspodjelu poslova, a u roku od nekoliko dana radnici su bez vlasnika pokrenuli proizvodnju u tvornicama, obradu zemlje u ruralnim područjima kao i organizaciju gradova. Na mnogim područjima novac je posve izbačen iz upotrebe, a gradovi su slali svoje izaslanike u Benicarlo gdje je ustoličena Federacija kolektiva i gdje su se bilježile i zadovoljavale sve potrebe gradova.
Otvarani su dućani u kojima se roba uzimala ovisno o potrebama obitelji, a komiteti za obranu formirali su vojne jedinice koje su raspoređivane po fronti. Obzirom da je riječ o pacifistima i humanistima, a ne vojnicima to ne znači da se u anarhističkim milicijama poput POUM-a, u kojem je služio George Orwell, nisu slušale naredbe. Vojnici su sami birali zapovjednike između sebe ovisno o sposobnostima i kompetenciji. Što bi Erich Fromm rekao, razvijali su svoje realne autoritete zasnovane na kvalitativnim osobinama pojedinaca odbacivši vanjski, nametnuti autoritet klasičnih vojnih formacija.
Premda su bili u jeku građanskog rata tijekom kojeg su zapadne demokracije u potpunosti ignorirale potrebu Republike za resursima nužnim za vođenje rata te oružjem, sedam milijuna Španjolaca učestvovalo je u anarhističkoj revoluciji koja je unatoč svim problemima i izvozila svoje proizvode u Francusku, Belgiju i Nizozemsku.
Iz anarhističke revolucije proizašao je i snažan feministički pokret, prva ministrica u Europi bila je anarhistkinja (FOTO: megook.com)
Otvorene su brojne škole u kojima se nije poučavao niti anarhizam niti revolucija već se dijete podučavalo da bude svjesno svojih znanja i mogućnosti, da bude ono što jeste i da se uvažava razlika između svakog djeteta. Napokon, to i jeste ključni segment anarhizma.
Iz anarhističke revolucije proizašao je i snažan feministički pokret te je i prva ministrica u Europi bila upravo anarhistkinja Federica Montseny koja je od 1936. do 1937. godine sjedila u republikanskoj vladi. Mnoga prava koja se danas diljem planete smatraju samorazumljiva zaživjela su po prvi puta tijekom Španjolskog građanskog rata. Posebno ona koja se tiču žena. Prije svega to se odnosi na pravo na pobačaj koje je prvi puta legalizirano 1936. godine u Kataloniji.
Surova realnost rata kao i nevoljkost Zapada da pomogne ovakvom eksperimentu utjecala su na poraz Republike, a ključni udarac anarhistima zadali su - komunisti. S oružjem i pomoći koja je stizala iz Sovjetskog Saveza, u Španjolskoj je rastao i utjecaj Komunističke partije i Staljinovog modela marksizma. Ubrzo su anarhističke jedinice militarizirane i stavljene pod kontrolu središnje vlade koja je bila pod utjecajem KP U tom raskolu došlo je i do brojnih obračuna između komunista i anarhista čije su istaknuti vođe nemilice strijeljane.
Napokon, pala je i Katalonija, pala je i Republika, ostala je tek priča o jednoj ideji koja je kratko zaživjela, a koju su staljinisti zajedno s frankistima dokrajčili. U spomen na 60. godišnjicu TVE je još 1997. godine snimio dokumentarac „Vivir la utopia“ („Živjeti utopiju“) koji će vam kroz razgovore s tridesetak preživjelih sudionika ovog razdoblja pobliže opisati povijest anarhosindikalističkog djelovanja u jednom kratkom, ali važnom trenutku.
Izvor: Lupiga
