A što je Berlin mislio o zapadnoj/američkoj energetskoj, političkoj, etc. braći i kesama sestrama? Da će profitirati kada je – naivno zanemarivši iskustva poslovične njemačke štednjivosti i „urođene“ razvojne pameti desetljećima najjačeg, uzornog, najpotentnijeg europskoga gospodarstva – pohrlio goropadno presjeći energetsku pupčanu vrpcu svoje energetski ovisne zemlje s ruskom, je li, energetskom maternicom!? Na nerazuman, dugoročno i nacionalno i eurounijski štetan nagovor Bidenovog alter ega u liku bivše njemačke ministrice obrane – sada na mjestu predsjednice Europske komisije – Ursule „Röschen/Ružice“ von der Leyen. Ako, je li, jednoj Njemačkoj pred oštriju jesensku/zimsku smrzavicu ipak već dolazi iz debelog mesa u glavu, što iritira nečistu savjest, pa iz berlinskog oka proviruje prva suza zbog debelo iznevjerenog američkog „prijateljstva“, ali i nelagode i međusobnog sumnjičenja unutar tzv. eurounijske obitelji, kakve tek boli i koliki potoci suza tek predstoje osobito siromašnijem ostatku Europe!?
Marijan Vogrinec
Kaže mudar pûk: mi jesmo braća, ali kese nam nisu sestre. Pedantnim Nijemcima – povijesno poznatim upravo po tomu da su vrijedni, štedljivi i razumni kad triput prevrću novčić na dlanu prije no što ga potroše, pa zato jesu razvojno potentniji od mnogih u Europi i šire – jamačno ovih neočekivano kritičnih, je li, energetsko-inflatorno-recesijskih dana dolazi iz debelog mesa u glavu što znači nasjesti na SAD/EU/NATO-ove bajke o tzv. energetskoj neovisnosti grubim odricanjem od „nepouzdanih ruskih dobavljača“ nafte, plina i ugljena primjenom zapadnih tzv. sankcija Rusiji zbog „ničim izazvane (sic transit, op. a.) invazije/agresije na Ukrajinu“. Tu polit-ekonomsku glupost i državničku neodgovornnost kancelara Olafa Scholza (SPD) – kao i ostatka europskog Zapada, osim Mađarske, čiji se premijer Viktor Orbán nije dao lakovjerno navući na tanak led, uplašiti ucjenama iz bruxelleskog staklenjaka čime bi riskirao gospodarsko potonuće svoje zemlje teško više od 18 milijardâ eura – neki je dan otvoreno prokazao njemački ministar gospodarstva Robert Habeck (Alijansa/Zeleni) u pokrajinskom dnevniku Neue Osnabrücker Zeitungu optužbom da SAD prodaje Njemačkoj, ali i cijeloj Europi/Uniji, ukapljeni plin iz škriljevaca „po astronomskim, a ne prijateljskim cijenama“.
A što je Berlin mislio o zapadnoj/američkoj energetskoj, političkoj, etc. braći i kesama sestrama? Da će profitirati kada je – naivno zanemarivši iskustva poslovične njemačke štednjivosti i „urođene“ razvojne pameti desetljećima najjačeg, uzornog, najpotentnijeg europskoga gospodarstva – pohrlio goropadno presjeći energetsku pupčanu vrpcu svoje energetski ovisne zemlje s ruskom, je li, energetskom maternicom!? Na nerazuman, dugoročno i nacionalno i eurounijski štetan nagovor Bidenovog alter ega u liku bivše njemačke ministrice obrane – sada na mjestu predsjednice Europske komisije – Ursule „Röschen/Ružice“ von der Leyen. Ako, je li, jednoj Njemačkoj pred oštriju jesensku/zimsku smrzavicu ipak već dolazi iz debelog mesa u glavu, što iritira nečistu savjest, pa iz berlinskog oka proviruje prva suza zbog debelo iznevjerenog američkog „prijateljstva“, ali i nelagode i međusobnog sumnjičenja unutar tzv. eurounijske obitelji, kakve tek boli i koliki potoci suza tek predstoje osobito siromašnijem ostatku Europe!? Njemačka vlada je neki dan prihvatila Scholzov pojas za spašavanje u nadirućem energetsko-inflacijsko-recesijskom potopu vrijedan cca 200 milijardâ eura, što je izazvalo nelagodu i podozrenje u ostatku tzv. obitelji i prva žešća, otvorena reagiranja u Poljskoj.
„Vi ste bogati“, poruka je nezadovoljstva, „pa možete pomoći svim svojim građanima i gospodarstvu lakše se nositi s energetskom ugrozom, a što ćemo mi ostali koji to ne možemo na takav način?“ – čuje se eho bijesa iz Varšave. Tradicionalno miroljubivi i dobrodušni potomci Hašekova, je li, dobrog vojaka Jozefa Švejka već tjednima halabuče, simbolično baš na praškom Trgu Jana Palacha, protiv SAD/EU/NATO-ovih tzv. sankcija Rusiji i bruxelleske oligarhije koja ih je uvalila u tešku energetsku krizu, inflaciju, enormna poskupljenja hrane, osjetan pad pristojno nabildanoga životnog standarda i tzv. običnoga/malog Čeha te ozbiljnu sigurnosnu ugrozu mogućim globalnim nuklearnim armagedonom. Socijalni nemiri većih razmjera na Starom kontinentu zbog zapadne političke prisile na povratak ognjištima, petrolejkama i svijećama iz predindustrijskog doba više nisu tek rusofilska tlapnja kroničnih protivnika tzv. zelene energetske agende. Mediji, je li, izvješćuju kako je ovih dana pomama Nijemaca za svijećama – u posve realnom strahu od ozbiljnih redukcija električne struje zbog najavljene redukcije/štednje – ispraznila čak i skladišta trgovačkog lanca Kauflanda, pa… Kada tzv. široke narodne mase osjete na vlastitoj koži što znači ne moći platiti režije, popravak hladnjaka, kupiti hranu pa i na više rata ili djeci cipele, servisirati automobil, otići s obitelji na odmor, podmiriti minuse na računu… živo im se fućka za neki američki rat protiv Rusije u Ukrajini za koji nisu ni luk jeli niti luk mirisali.
Cijene za smrzavanje
Kažu, sila zakon mijenja, a sila ugroze životnog standarda i komotnih, je li, (zapadno)europskih navika ima rušilačku snagu – bez obzira i na loše posljedice, kakvih je bilo u novijoj povijesti – čiji se potmuli tutanj već čuje, a ne želimo znati što će se možebitno dogoditi eskalacijom američko-ruskog rata u tzv. ukrajinskoj krizi. Odnosno, kada nakon ove restriktivne zime pootpada o veći dio preostale pozlate s proturuskog alibija državnih vođa zemalja članica EU-a, koji nisu izabrali da sluganski slijede naputke iz Bijele kuće via Bruxelles eda bi se Europljane guralo na prosjački štap za megakorporativno-profiterske babe zdravlje, nego da služe napretku, blagostanju, miru i sigurnosti prije svega svojih sugrađana. U protivnom, tzv. obitelj s pepeljugama nema smisla. Otkako se u SAD-u konstruirana i u Europu i svijet izvezena kriza intenzivira, a proturuska histerija tendira nuklearnom armagedonu, euro gubi vrijednost u paritetu s dolarom i sad je na najnižoj razini. Nitko od političkih ideologa i operativaca inducirane energetske krize i inflacije, dakle notornih krivaca za globalno zlo, nije ni pokušao odgovoriti na banalno pitanje: kakvu osobnu ili obiteljsku korist ima ili će imati izvjesni Hans iz Berlina, Dominika iz Varšave, Bohumil iz Praga, Jean-Jacques iz Pariza, Ankica iz Zagreba… od toga da američki ukapljeni plin iz škriljevaca (i inih dobavljača iz američkog tabora) kupuju po deset puta višoj „prijateljskoj“ cijeni, nego ruski prirodni plin deset puta jeftinije, po „neprijateljskoj“ cijeni!?
„Neprijateljska“ cijena je uvijek izvorno i obračunski prijateljska, ako je, je li, prihvatljiva novčaniku i „osjetljiva“ na životnostandardne potrebe kupca i, obratno, „prijateljska“ pak neprijateljska. I američki „prijateljski“ i ruski „neprijateljski“ plin jednako griju i jednako svijetle pretvoreni u električnu struju, a elementarna prostoseljačka računica upućuje na jedino mogući razuman ekonomski zaključak: pametan će potrošač kupiti jeftinije pa, je li, uštedjeti za zadovoljiti još neke potrebe. I neće se dati nagovoriti ili pak opterećivati glupostima o „prijateljskom“ i „neprijateljskom“ energentu što te bolno udara posred novčanika kao slaboumnu potrošačku ovcu koja ne shvaća da u raznolikoj ponudi ne mora kupiti najskuplje. Prema tomu, Deutsche Leute, sada kad ste dopustili da vas kancelar Olaf Scholz uvali s proameričkim istomišljenicima u inflatorno-recesijski tako nepodnošljivo energetsko i prehrambeno st(r)anje, a (jamačno) SAD dodatno prikliještio Uniju i cijeli Stari kontinent miniranjem Gazpromovoga Sjevernog toka 1 i 2 („da se Turci ne dosjete“, odnosno Europljani opet ne sjete Rusa kada im razina „prijateljske“ cijene plina naraste preko nosa?), pošaljite račun za potrošeni plin „pospanom Joeu“ (Twitteraš) u Ovalni ured Bijele kuće. Neka plati. Solidarno s Olafom Scholzom, Ursulom „Röschen“/Ružicom von der Leyen i Charlesom Michelom. Što su tražili, to su dobili!? To isto vrijedi za ine Eurounijanjane kojima je najviđenija transatlantska trojka, je li, lažnim alibijem, bez pitanja, samovlasno sjela na obiteljske proračune i prisilila snositi enormne troškove američko-ruskog rata u Ukrajini.
I, što je najtragičnije, američko mlaćenje ukrajinskih gloginja europskim materijalnim i moralnim nježnicima i breskvicama do iznemoglosti neće uništiti rusku ekonomiju, izopćiti ju iz svjetske konkurencije, zatrokirati ruski vojni stroj, izazvati infarkt Vladimiru Vladimiroviču ili ga doživotno zatočiti u psihijatrijskoj ustanovi, zgromiti masovnim događanjem naroda zbog „izgubljenog“ rata, isprovocirati promjenu režima u Kremlju, itsl. – čime sve SAD/EU/NATO i „partneri“ kalkuliraju, nagovarajući Volodimira Zelenskog na podnošenje sve više žrtava i razaranja umjesto pregovora s Rusijom, dogovora i mira, što je izigrao neprovođenjem Minska 1 i 2 – ali itekako može izazvati tzv. posljednji rat u povijesti čovječanstva. Rusi nisu naivni niti su divljezapadni mali rančeri koji se daju uplašiti hordom veleposjednikovih nasilnika s unajmljenim revolverašima – interesno u komplotu s gradonačelnikom, lokalnim bankarom, sucem i šerifom – što ih ognjem i coltom, stampedom svoje stoke preko nasada, preotimanjem izvora vode i potoka, prijevarama i dužničkim ropstvom na svaki način žele razvlastiti na imanjima. Tzv. američko-zapadni mentalitet nije ništa naučio iz povijesti i stoljećima ne razumije ruski mentalitet ponosa, časti i žrtve. To sada može biti pogubno po cijelo čovječanstvo.
Bude li ratni ples oko ukrajinske vatre bučniji, a Putin pak češće/bolnije nagažen zapadnim oružjem na kurje oko, posljedice će tih „prijateljsko-neprijateljskih“ cijena energenata, što biti pogubnije ne samo za Europu nego i za SAD i „partnere“. Američka ujdurma via ukrajinska tajna služba diverzijom neki dan na ključnoj prometnoj infrastrukturi Krimskomu mostu samo je 48 sati kasnije osvetnički lansirala 80 razornih ruskih projektila na Kijev i također infrastrukturu, energetske i vojne objekte u svim većim gradovima širom Ukrajine, gdje je stradao i neutvrđen broj civila. Ruska saveznica Bjelorusija ubrzano raspoređuje vojsku uz ukrajinsku granicu. U okolnostima eskalacije opasnosti u tom dijelu Europe, ali i Putinovog upozorenja SAD/EU/NATO-u i „partnerima“ da neće prezati niti blefira upotrijebiti „sva sredstva kojima raspolažemo“ (i nuklearno oružje!) bude li procijenjeno u Kremlju da je Zapad prekoračio tzv. crvenu crtu, ugrozio teritorijalni integritet i nacionalnu sigurnost Ruske Federacije. U čijim, je li, državnim granicama – od ozakonjenja neki dan referendumske volje žitelja – smatra i četiri anektirane ukrajinske regije: Donjeck i Lugansk na istoku te Zaporižje i Herson na jugu ili cca 15 posto okupirane zemlje. Bijela kuća upozorava na „teške posljedice upotrijebi li Rusija nuklearno oružje, a Volodimir Zelenski, glavni krivac za najveću ratnu/humanitarnu tragediju nakon Drugoga Svjetskog rata – zanemario je riješiti problem pregovorima s Moskvom, a izigravanjem Minska 1 i 2 po Bidenovoj volji učinio kvadraturu europskoga energetsko-sigurnosnog kruga nerješivom – otvoreno zaziva tzv. preventivni nuklearni udar na Rusiju.
Habeck optužio SAD
Taj zahtjev bivšeg tv-komedijaša i neiskusnoga političkog analfabeta nema blage veze sa zdravom pameti, kao ni SAD/EU/NATO-ovo, je li, dolijevanje kerozina na ukrajinski ratni oganj dostavom sve sofisticiranije ratne opreme Kijevu što u konačnici može isprovocirati Moskvu da taj milijunski grad zbriše s lica zemlje zajedno sa Zelenskim. Za to itekako ima snage, ne obazirući se na (pro)američka/Bidenova pametovanja o „strašnim posljedicama“. Ni SAD se nije libio „strašnih posljedica“ kada je onog svibnja 1945., kada je Drugi svjetski rat već bio gotov, terorističkom uporabom A-bombe zbrisao s lica zemlje japanske gradove Hirošimu i Nagasaki, a prethodno u kompi s Velikom Britanijom njemački Dresden. Ni u jednom se slučaju nije radilo o vojnim ciljevima, nego o namjernom razaranju radi demonstracije sirove sile i slamanja morala stanovništva. Od tada se pak silnim bilijunima/trilijunima dolara materijalne štete i, još strašnije, stotinama milijuna civilnih života, invaliditeta i neviđene patnje može mjeriti crno zlo što ga je SAD/NATO samostalno i s „partnerima“ imperijalno bio nanio i još nanosi praktično na svim dijelovima globusa. Od Azije i Bliskog istoka do Afrike, i sada Ukrajine i cijele Europe. I ne samo energetski, iako je energetika aktualna tempirana bomba koja će, eksplodira li, nepopravljivo raznijeti svijet kakav poznajemo.
Njemački ministar gospodarstva Robert Habeck nije bez veze u Neue Osnabrücker Zeitungu optužio SAD da prodaje Njemačkoj/Europi/Uniji plin „po astronomskim, a ne prijateljskim cijenama“. Biden je ratom protiv Putina u Ukrajini, izmišljenim alibijem, pogurao globalni krizni tsunami od pandemijskih poremećaja i rudimentarne inflacije prema katastrofi za čiji ishod ne želimo znati. Jer je više no jeziv. Armagedonski. Francuska je neki dan ostala bez automobilskoga goriva, na crpkama su nepregledne kolone, veliki su poremećaji u cestovnom prometu, ljudi su bijesni jer kasne na posao, djeca u škole i vrtiće, od građana se zahtijeva stroga štednja plina i električne struje… Zatvaraju se javna kupališta u nekim zemljama EU-a (Njemačka, Austrija…). Ne isplati im se poslovati po čak devet puta skupljem plinu za zagrijavanje vode. Drugi dan nakon osvete kišom ruskih razornih projektila na Kijev i sve veće gradove u zemlji zbog diverzije na Krimskomu mostu, Ukrajina je obustavila isporuku električne struje zapadnoj Europi. Istodobno, zemlje članice OPEC-a objavljuju da smanjuju tržišnu isporuku nafte za dva milijuna barela na dan, što ide na ruku Rusima, podiže tržišnu cijenu crnog zlata na 100 dolara po barelu, izaziva Bidenov bijes, ali i aktualizira pitanje ublažavanja američkih tzv. sankcija ugljikovodicima prebogatih Irana i Venezuele. EU je u totalnom sranju za što su izravno krivi euročelnici Ursula „Röschen/Ružica“ von der Leyen i Charles Michel – čijoj kvazienergetskoj politici tzv. sankcija Rusiji nije nasjeo samo mađarski premijer Viktor Orbán – tim više, jer joj proizvođači nafte i plina s Bliskog istoka otvoreno poručuju: energetska sigurnost ima svoju cijenu, pa…
A ta je cijena, crnohumorno formulirana u povodu masovnih prosvjeda na Dan njemačkog jedinstva u više njemačkih pokrajina (Thüringen, Brandenburg i Saxony, Mecklenburg-Vorpommern, Saska-Anhalt, Saska…): „Deutsche Leute, pošaljite svoje devet-deset puta nabildane energetske račune u Bijelu kuću. Via Olaf Scholz. Neka ih Biden plati i plaća ubuduće, solidarno s Olafom Scholzom, „Röschen/Ružicom“ von der Leyen i Charlesom Michelom koji su u njihovo ime i na teret njihovih plaća/mirovina odlučili da je „nerazumno“ kupovati jeftinije „neprijateljske“ ruske energente, a „razumno“ kupovati višestruko skuplje „prijateljske“ iz SAD-a i Uncle Samu pokornih zemalja s drugog kraja svijeta. Svršavati od sreće i zadovoljstva što te zapadni „demokrat i partner“ (sic transit), je li, jednom rukom „prijateljski“ tapša po ramenu i smiješi se, a drugom ti zelenaški poseže u džep i vadi zadnji euro što si ga namijenio djetetu za sladoled!? Tradicionalno vrijednim i ekonomski pismenijim Nijemcima od mnogih su-Europljana jamačno je prekipjelo isto ono političko „jedinstvo“ EU-a zbog kojega su energično ustale tisuće nezadovoljnih potomaka dobrog vojaka Švejka, baš na praškom Trgu Jana Palacha.
Foto: screenshot NDR
Više od 7000 prosvjednika na ulicama 15 gradova u njemačkoj pokrajini Mecklenburg-Worpommern, osobito bučno u Neubrandenburgu i Schwerinu, zahtijeva energetsku politiku priuštivu troškovima života te mirovne pregovore u Ukrajini, obustavu dostave oružja i ukidanje tzv. sankcija Rusiji radi normalizacije opskrbe energentima. U Magdeburgu i Halleu u pokrajini Saska-Anhalt, prosvjednici su nosili transparente s vrlo jasnim porukama njemačkim vlastima i Bruxellesu: „Prestanite s lažima o opskrbi plinom“, „Nećemo spasiti cijeli svijet“, „Prestanite s eksplozijama cijena za mir, slobodu i prosperitet“, „Najprije naša zemlja“… U istočnom dijelu zemlje se samo na Dan njemačkog jedinstva okupilo više od 100.000 prosvjednika, a taj se val nezadovoljstva kvazienergetskom politikom EU-a i zemalja članica što vodi u siromaštvo, restrikcije, nestašice i jača ekstremnu tzv. desnicu pandemijski širi Starim kontinentom i neugodno daje za pravo ruskomu ministru vanjskih poslova koji je proljetos upozorio na kontraproduktivne tzv. sankcije: „Zapad će morati objasniti svojim građanima zašto će biti sve siromašniji i nesigurniji“. Sada ta opomena na energetski suicidne poteze čelnika bruxelleskog staklenjaka dolaze na naplatu, pa… „Da je Angela Merkel njemačka kancelarka“, tvrdi Viktor Orbán, „rata u Ukrajini ne bi bilo.“
Razgovor o cijenama
Niti bi, kolateralno, žitelji zemalja EU-a sada krvavo plaćali Amerima te zamjenske energente, grcali u dvoznamenkastoj inflaciji, odricali se neke hrane i dijela higijenskih artikala, trpjeli oskudice, „prijateljske/partnerske“ ucjene i nemoćno – prestravljeni mogućim nuklearnim armagedonom – gledali svoj životni standard u slobodnom padu. Da se pak nekom igrom nesretne sudbine drčna rusofopkinja Hillary Clinton onomad bila uspjela dokopati trona u Ovalnom uredu, Trećega se (nuklearnog) svjetskog rata odavno u otrovnu oblačiću svemirske prašine više ne bi imao tko sjećati. Tisuće i tisuće prosvjednika u Berlinu i širom Njemačke jednostavno više ne bi došli u napast zahtijevati led na podivljalim cijenama plina, struje, goriva, hrane i stanarina koje obaraju rekorde u Uniji te promjenu politike tzv. sankcija Rusiji i suzbijanja inflacije, u Pragu tražiti razumne cijene živežnih namirnica i goriva, u Rimu bolje radne uvjete i socijalnu pravdu. Tzv. konkretne mjere Europske komisije za zaustavljanje rasta cijena energije i hrane drže vodu samo u državnih lidera u Uniji, osim Orbána, jer se ne osjeti njihova učinkovitost upravo u odnosu na tzv. obične/male Europljane koji zato sve masovnije prosvjeduju. Upravo je na njihova pleća navaljen najveći teret američkog rata u Ukrajini protiv Rusije radi eliminacije tzv. najvrednije svjetske nekretnine (dr. sc. Slavko Kulić), ali i pojedinačno najmoćnije nuklearne sile, iz ekonomske, pa geostrateške i geopolitičke konkurencije u zamišljenom tzv. monopolarnomu svjetskom poretku tipa – America First! A to bez strašnog rata ne pije vodu.
Dok, je li, njemački ministar gospodarstva Habeck traži da Europska komisija, je li, „razgovara s ‘prijateljskim’ zemljama koje od nas traže astronomske cijene energenata, jer je to veliki problem“ (Njemačka je prije ukrajinskog rata kupovala u Rusiji cca 55 posto plina, a Gazprom je nakon invazije smanjio isporuke te ih u rujnu sasvim obustavio, op. a.), Tino Chrupalla, predsjednik AfD-a (Alternative für Deutschland/Alternativa za Njemačku), tzv. desničarske stranke koja puzećim populizmom osvaja zemlju – kao „sestrinske“ opcije u Italiji, Mađarskoj, Francuskoj, etc., što simpatiziraju Putina – poručuje Scholzu s velikog prosvjeda u Berlinu: „Prekinite ovu politiku sankcija Rusiji, jer to upropaštava njemačko gospodarstvo i ruši životni standard građana. Cijene plina će se vratiti u normalu nastavimo li kupovati jeftinije ruske energente“. Predsjednik pak češke sindikalne konfederacije CMKOS Joef Stredula – u čijoj je zemlji državna statistika registrirala 17,2-postotni porast inflacije u kolovozu, na godišnjoj razini – sažeo je prosvjedničku poruku vladi tzv. desnog centra premijera Petra Fiale: „Nismo izašli na ulice i trgove u tolikom broju zato što nemamo posla, nego zato što se bojimo za svoju budućnost i zato što država nije sposobna kontrolirati porast troškova života i bujajuće cijene energenata i hrane“. Savezni ured za statistiku u Njemačkoj priopćio je neki dan da „32 posto naših građana više nije kadra iz raspoloživih financija izdvojiti 1150 eura za iznenadne troškove, npr. u slučaju kvara na automobilu ili kupnje neophodnog kućanskog uređaja“. Dvije petine Nijemaca je lani raspolagalo s manje od 22.000 eura godišnje. U međuvremenu se stanje drastično pogoršalo energetsko-prehrambenom krizom i tzv. sankcijama.
U Francuskoj je 27 posto tih što nisu u stanju podmiriti iznenadni trošak, u Nizozemskoj 15,1 posto, ali u zemljama EU-a poput Grčke, Hrvatske, Rumunjske, Letonije i Cipra više od 40 posto. Inflacija je u Njemačkoj u rujnu dosegnula 10 posto. „Porast cijena se prije svega odnosi na plin i električnu struju, ali i na ostale segmente“, tvrdi predsjednik IFO instituta Timo Wollmerschaüser. „Većina trgovačkih lanaca/ugostitelja/hotelijera kani sljedećih tjedana i mjeseci još povisiti maloprodajne cijene.“ Unija će, ali i ostatak Starog kontinenta, dodatno dobiti po energetskom repu odlukom zemalja OPEC-a o osjetnom smanjenju proizvodnje nafte i plina čime će i cijene energenta, kolateralno i inih proizvoda i usluga, dodatno odletjeti iznad oblaka. „Nema tu nikakvih fantomskih spekulacija“, kaže saudijski ministar energetike Abdulaziz bin Salman. „Najvažnije je za nas koji imamo velike količine ugljikovodika osigurati stabilno i održivo tržište koje neće kočiti investicije i rast.“ Kremaljski pak glasnogovornik Dimitrij Peskov, za razliku od razočaranih u Bijeloj kući, trlja ruke: „OPEC se pokazao odgovornom organizacijom koja podupire stabilnost na globalnim energetskim tržištima. Ovdje nije riječ o solidarnosti s ikim, već o stabilnosti u interesu svih“. No, „kad je riječ o Europi, ne govorimo o energetskom siromaštvu, nego o energetskoj sigurnosti“, neugodno je precizan UAE-ov ministar energetike Suhail Mohamed al-Mazrouei. „Držim da će Europi biti znatno veći problem od nafte nabaviti potrebne količine plina, a energetska sigurnost ima svoju cijenu“.
Na krijesti tzv. energetske (ne)sigurnosti, je li, zabrinjavajuća je MMF-ova procjena o tomu da trećini svjetskoga gospodarstva u tim okolnostima prijeti pad u ovoj i sljedećoj, još težoj godini. Bez obzira ili glede&unatoč tijeku/ishodu rata u Ukrajini. Nastavit će se pad realnog dohotka i rast cijena. „Baza usporavanja u 2023. godini“, napisao je na svom blogu MMF-ov ekonomist Pierre-Olivier Gourinchas, „bit će vrlo široka. U SAD-u, Kini i eurozoni će stagnirati aktivnosti, jer će ovogodišnji šokovi opet otvoriti gospodarske rane tek djelomično zacijeljene nakon pandemije virusa SARS-CoV-2. Najgore tek dolazi i mnogima će 2023. godina imati obilježja recesije. Čak su cca 25-postotni izgledi da će rast globalnoga gospodarstva dogodine pasti ispod povijesno niske razine od dva posto. Usporavanje gospodarstva je najizraženije u eurozoni te će energetska kriza zbog rata u Ukrajini i dalje uzimati veliki danak: rast će se smanjiti na 0,5 posto. Europu će energetska kriza osobito teško pogoditi, a geopolitičko preslagivanje opskrbe energijom nakon rata bit će trajno i ekstenzivno. Ovogodišnja zima bit će izazovna, ali ona 2023. godine bit će još puno teža. Kontrola cijena, neciljane subvencije i zabrane izvoza skupo stoje države i dovode do prekomjerne potražnje, nedovoljne ponude, loše raspodjele i racioniranja te rijetko daju dobre rezultate.“
Nada u mir
Iako se štošta više ne može spasiti ni u međuljudskim niti u ekonomskim odnosima, pogotovo vratiti mrtve i unesrećene u američkom ratu protiv Rusije u Ukrajini, možda prosvjednički tsunami na širokoj fronti od Novog do Starog svijeta i ugroza vladajućih režima populističkim ekstremizmom prisili dvojicu zaraćenih gazda života i smrti na globusu da sjednu za pregovarački stol. Bez izravnog dogovora, je li, američkog i ruskog lidera o ukrajinskomu miru, globalnoj multipolarnoj ravnoteži i odmaku svijeta od nuklearnog ambisa nema ni energetske niti ikoje ine sreće. „Možda će mnogima zvučati brutalno, ali nada u mir se zove Donald Trump“, kazao je mađarski premijer Viktor Orbán neki dan za boravka u Berlinu, gdje je – na margini razgovora s Olafom Scholzom, ali i bivšom kancelarkom Angelom Merkel o ukrajinskoj/energetskoj krizi – sudjelovao u raspravi njemačkog časopisa Cicera o globalnoj političkoj situaciji. „Aktualni američki predsjednik Joe Biden zbog svojih verbalnih napada na ruskog predsjednika Vladimira Putina nije pogodna osoba za pregovore na strani SAD-a. Međutim, rat u Ukrajini ne mogu okončati pregovori Rusije i Ukrajine, nego Rusije i SAD-a. Za krimske krize 2014. godine nije došlo do rata zahvaljujući njemačkoj diplomatskoj aktivnosti, a Merkel je učinila remek-djelo. U veljači ove godine je izostala njemačka aktivnost, pa više nije bilo nikoga tko bi spriječio rat u Ukrajini. Sankcije EU-a Rusiji u ovoj formi će nas stajati glave.“ Bruxelles je svjesno, a neodgovorno, europsku energetsku glavu stavio na panj, a jamačno SAD – komu bi drugom bilo u interesu!? – terorističkim miniranjem Gazpromovih megaplinovoda Sjeverni tok 1 i 2 na dnu Baltičkog mora priprijetio visoko podignutom krvničkom sjekirom.
Kao slučajno, tvrdi službena Varšava, kilometar pod zemljom je u Poljskoj – jednoj od najratobornijih tzv. prosankcijskih zemalja EU-a – puknuo naftovod Družba kojim se Njemačka još opskrbljuje ruskim tzv. crnim zlatom, pa… „Slučajna“ se crna, masna mrlja vidi iz Svemira. I sada više nema „nismo znali“. Nema? Niti je glupavo jaukati o „neprijateljskim“ cijenama energenata dragih nam „prijatelja i partnera“ u ruiniranju globalne ekonomije, energetske sigurnosti na ekonomskoj osnovi i sabotiranju svjetskog mira, suradnje i nemiješanja u unutarnje poslove drugih zemalja.
