U crkvi svetog Ignacija održana je misa te je blagoslovljena nakon incidenta s golotinjomIzvor: Pixsell / Autor: Grgo Jelavic/PIXSELL
Nije nikakvo čudo to da je neki stranac došao u Hrvatsku slikati gole ljude po crkvama, čudo je samo da toga nema više i da nije počelo ranije
Berlinske studente s Akademije za film i televiziju dovela je u Dubrovnik prošli tjedan Marijana Verhoef, srpska dramatičarka, dramaturginja i režiserka, rođena u Beogradu 1986., a živi i radi u Njemačkoj. Film je o 'oslobađanju i o ženskoj ljepoti, bez obzira na dob', rekla je redateljica za medije, komentirajući to što će u filmu njenu golu majku, beogradsku novinarku Vesnu Knežević (64), snimati dubrovački fotograf Stijepo Brbora.
Sada znamo zašto film nisu mogli snimiti u Njemačkoj. Morali su doći na jug da se oslobode. Predodžba da su ljudi na jugu slobodni, divlji, strastveni i nesputani proganja sve sjevernjake. Pobunjenici s broda Bounty našli su na Tahitiju žene i slobodu, za tim istim onamo se bio uputio francuski slikar Paul Gauguin, Danac H. C. Andersen slobodu je tražio na jugu Italije, a njemačka snimateljica Leni Riefenstahl u Africi je svoje objektive odmarala najradije na mišićavim tijelima golih muškaraca i žena. Udaljavanje od strogog reda i rada, izlazak na sunce iz magle i hladnoće djeluje na sjevernjaka opijajuće i spreman je učiniti ono što inače ne bi.
Od početka masovnog turizma u Hrvatskoj postoji nesporazum oko odijevanja. Turisti u kupaćim kostimima mimoilazili su se od 60-ih po kaletama s nonicama u crnini, nesvjesni da postoji cijeli svijet težaka, ribara i procesija. On nije bio u turističkoj ponudi, ali zato su bile bezbrojne nudističke plaže koje su se u Španjolskoj, Italiji ili Grčkoj otvarale vrlo škrto ili su pak bile posve zabranjene.
Od početka masovnog turizma u Hrvatskoj postoji nesporazum oko odijevanjaIzvor: Pixsell / Autor: Igor Šoban
Nije bilo ničega u Hrvatskoj što bi sputavalo osjećaj slobode turista, a nema ni sada. Vidjeti strance u oskudnim majicama i kratkim hlačama u crkvama nije ništa neobično. Ima ih i na ulicama u minijaturnim gaćama ili čak bez njih. Brojni primorski gradići razmišljaju o tome kako spriječiti barem najneugodnije izgrede, poput pijanog valjanja po ulici, ali nitko ne zna kako. Ne znaju ni u Amsterdamu, u kojem su nedavno građani protestirali protiv hordi turista koji ne rade ništa osim što se opijaju po kafićima i potom pišaju u kanale.
Prošli listopad mladi se britanski par vjenčao u pitoresknom manastiru na grčkom otoku Rodu. Da bi zabavili svatove i prijatelje, slikali su se ondje na plaži u sljedećoj pozi: mladoženja je bio gologuz, spuštenih hlača i gaća, a mladenka je pred njim klečala u vjenčanici, glumeći... no, dobro, shvatili ste. Englezima je to bilo šaljivo pa su sliku dijelili društvenim mrežama, ali domaćini su pobjesnjeli, a iguman je do daljnjega zabranio vjenčanja Britanaca – što je velika šteta za mjesnu ekonomiju jer su Englezi obožavali to mjesto i svadbe su se ondje smjenjivale cijelu zimu na pokretnoj traci.
Grci su se samo nadurili, ali u Kambodži su nadležni ovog siječnja poslali turistima policiju na vrata. U iznajmljenoj vili kraj glasovitog hrama Angkor Wat desetero mladih iz Kanade, Nizozemske, Norveške, Britanije i Novog Zelanda imalo je živahan tulum s kojeg su slike završile na internetu. Vlasti su ih vidjele, ocijenile ih pornografskim i napravile raciju u vili. Mladež je sada u zatvoru i moći će se smatrati sretnima ako ih samo protjeraju.
Ni jednog ni drugog skandala ne bi bilo bez društvenih mreža. Što ljudi rade na zabitnoj plaži ili iza zidova vile, nikog nije briga – ali s internetom bezobzirnost postaje javna. Marijana Verhoef bila je oduševljena Dubrovnikom jer je, kako je sama rekla, 'idealna kulisa zbog svjetlosti i povijesnog aspekta'. Tipičan turist zemlju domaćina doživljava kao prirodnu ili povijesnu kulisu i ne razmišlja o tome da ondje žive ljudi sa svojim osjećajima – kao kad se prije nekoliko godina desetak turista u Maleziji skinulo golo i mokrilo na planini Kinabalu, koju domaće stanovništvo smatra domom svojih predaka. Dakako, slike su podijelili preko Facebooka.
Dubrovnik je nažalost od svih hrvatskih gradova ponajviše postao kulisa. Pod najezdom turista stanovnici se iseljavaju i ostavljaju praznu školjku. Ta sudbina sada zahvaća i druge gradove, pa se dućani posvuda pretvaraju u kafiće, obrti u fast food, stanovi u apartmane, a susjedi u strance. Gradovi odumiru, ali kućevlasnici ubiru rentu.
Ipak, golotinja u crkvi još uvijek se ne može kupiti. Kad su iz 'Igre prijestolja' 2014. pitali biskupa smije li kraljica Cersei Lannister gola izaći iz dubrovačke katedrale, što zahtijeva scenarij, dobili su glatku odbijenicu jer da to nije 'u skladu s normama kršćanskog morala i osnovne pristojnosti'.
Drugim riječima: crkva možda služi kao kulisa, ali to ne znači da jest samo kulisa. Scena je morala biti snimljena na drugom mjestu, uz stražu od dvije stotine zaštitara koji su bdjeli da ne bi netko golotinju snimio i prije premijere stavio na internet. Eto, toliko vrijedi golo žensko tijelo! Po nesreći, ta je scena privukla u Dubrovnik razne egzibicioniste koji su se slično obnaženi slikali po Gradu i takve slike onda stavljali na blogove; koga zanima na što to sliči, neka posjeti stranicu travel bloggera Justina Waltera koji gol pozira na stepenicama ispod netom profanirane dubrovačke crkve.
Njemačko-srpska ekipa jamačno je znala za slučaj s kraljicom Lannister pa se napravila blesava, po načelu da je bolje moliti za oprost nego za dozvolu. Za oprost su u međuvremenu molili u crkvi, kako bi se izvršila duhovna nadoknada za oskvrnuće; materijalnu nadoknadu biskupija će potražiti na sudu u nadi da se skaredne snimke neće uključiti u budući film. Za internet je kasno, slika je već otišla.
Na njoj se vidi gospođa golih grudiju kako stoji na klupama ispred oltara, Brbora je slika s kapom na glavi, njemački studenti slikaju nju i njega. Brbora je domaći čovjek, pa zna da muškarac u crkvu ne ulazi pokrivene glave. Zaboravio je to? I njemački studenti su to zaboravili? Golotinju ne spominjem, dapače radije bih zaboravio gospođu novinarku – ali zar se nikome nije upalila lampica da skakanje po klupama nije primjereno?
Provokacija je, dakle, namjerna. Puno je manja od gostovanja Lucije Stamać u božićnom Playboyu 2001., kada se slikala neodjevena na nečemu što je izgledalo kao oltar, a poslije su mi rastumačili da je to obiteljska grobnica. Još je manja od toga kada gole članice Femena ulete u crkvu, namazane krvlju, i viču: 'Pobačaj je svetinja!' - ili kada, bilo je to ovoga Božića u Vatikanu, pokušaju ukrasti Isusa iz jaslica.
Ali otkriva želju da se sveto oskvrne i da se dođe do slave na tuđi račun. Dekan berlinske akademije ispričao se u ime institucije; i oni Britanci su se ispričali Grcima; jedino Brbora ne vidi problem jer da su crkve ionako pune slika golih ljudi.
Nije li znakovito da ih je Marijana odvela u Dubrovnik? Stalkeru, kad si tako liberalan, ne kužim zašto povlačiš granicu na homoseksualnosti i pedofiliji. Očekivao bih od tako naprednog, liberalnog stvora da mu takve trivijalnosti neće predstavljati problem. Govorite kako je seks zdrav i oslobađajuči. Ili je problem homoseksualno općenje? Bi li ti bilo lakše da se radi o svećenicama i malim djevojčicama?
