Nitko iz HDZ-a i SDP-a ne izvlači pouke iz promašenih privatizacija u zdravstvenom i mirovinskom sustavu. Ne trude se ni provjeriti kakve su koristi i štete. Vlade voze po starom. Građanima ne preostaje drugo nego poticati referendume, iseljavati se, ili čekati na nove političke snage kojima će dobro vlastita naroda biti važnije od prohtjeva privatnih banaka i kompanija


Privatizacija javnog zdravstva ne isplati se i posve je besmislena. To potvrđuje i jučerašnji članak u našem listu, koji je pokazao da privatni osiguravatelji, kroz dopunsko osiguranje, zapravo liječe mlade i zdrave ljude.

Ako se oni ozbiljnije razbole i ostare, prepuštaju ih na teret države, odnosno HZZO-a i svih poreznih obveznika. Jasno je zašto privatnici nude dopunsko osiguranje jeftinije od države.

Ako privatne firme žele građane bolje osigurati u bolesti i starosti, njihove police osiguranja znatno bi poskupjele, jer je rizik za osiguravatelje veći. Većina građana neće si to moći priuštiti, pa će radije izabrati osiguranje HZZO-a, što se danas i događa.

Privatnicima je stoga najjednostavnije liječiti zdrave ljude.Očito, dopunsko zdravstveno osiguranje u Hrvatsku je uvedeno zato da bi privatne firme mogle nešto zaraditi na javnom zdravstvu, a bez velikih obveza. Od toga nemaju koristi ni država, ni većina građana.

Unatoč tome, hrvatski poslodavci, mnogi političari i ekonomisti već godinama tumače da »nema alternative« nastavku privatizacije zdravstva, jer su privatnici navodno uvijek efikasniji od države.

Istina, hrvatski građani masovno su se izjasnili protiv privatizacije zdravstva. O tome svjedoče prikupljeni potpisi za referendum protiv izdvajanja (outsourcing) kuhinja iz državnih bolnica u privatni sektor, tijekom vlade Zorana Milanovića.

Međutim, neovisno o otporu vlastita naroda, hrvatske vlade nastavile su u tišini provoditi privatizacije, s izgovorom da će tako smanjiti proračunske deficite.

Danas je već gotovo svaka druga bolnica u Hrvatskoj privatnicima prepustila usluge pranja rublja, čišćenja ili čuvanja zgrada. Neke su na tome navodno uštedjele. Međutim, brojne bolnice, prema pisanju našeg lista, naknadno su spomenute službe vratile pod svoje okrilje, jer su u privatnom aranžmanu poskupjele.

Takav razvoj događaja nije neobičan, jer iskustvo pokazuje da su zdravstvo i njegove usluge posvuda u svijetu skuplje ako njima upravlja privatni sektor, kojem je na prvom mjestu profit, a tek onda zdravlje ljudi.

Kamo će Hrvatsku odvesti puzajuća privatizacija zdravstva, najslikovitije pokazuje stanje u Americi. Troškovi zdravstva u SAD-u, koje je uglavnom privatizirano, popeli su se na 18 posto BDP-a, što je dvostruko više nego u članicama EU-a, pa i u Hrvatskoj, gdje prevladava javno zdravstvo. Da stvar bude gora, unatoč golemim zdravstvenim troškovima u SAD-u, pokazatelji zdravlja prosječnih Amerikanaca lošiji su od onih na susjednoj Kubi.

Prosječni životni vijek Amerikanaca se skraćuje, a mnogi više ne mogu sebi priuštiti preskupo liječenje.Hrvatske su vlade, kako je poznato, privatizirale i dio državnog mirovinskog osiguranja, putem uvođenja drugog stupa.

Većina zemalja u svijetu odustala je od tog eksperimenta, jer se pokazalo da su troškovi upravljanja drugim mirovinskim stupom - koji je došao u ruke privatnih banaka - nekoliko put veći od troškova upravljanja državnim mirovinama, a penzije su još niže. Iako od svega toga štete imaju i država, i većina građana, Vlada i dalje nastavlja spašavati drugi stup. Ona na račun svih poreznih obveznika isplaćuje dodatke na mirovine iz banaka, iz drugog stupa, kako bi se njihova visina izjednačila s državnim mirovinama.

Cilj te postupne privatizacije javnog zdravstva i mirovinskog osiguranja jest rastočiti državu blagostanja. Privatne banke i kompanije nastoje preuzeti nekadašnju socijalnu funkciju države, kako bi u što većoj mjeri komercijalizirale liječenje ljudi i brigu za njihovu egzistenciju u starosti. Rezultat toga je da zdravstvene usluge i mirovinsko osiguranje koštaju sve više, jer postaju profitna djelatnost, na štetu većine građana i javnog interesa.

Kada se tome pribroji sve veća radna i egzistencijalna nesigurnost građana, nije teško shvatiti zašto su ljudi sve nezadovoljniji i zašto u svijetu dolazi do tzv. populističkih pobuna, koje su zahvatile ponajprije Britaniju i SAD, kroz Brexit i Donalda Trumpa. Neki su političari iz toga izvukli pouke, pa danas u Britaniji oporba najavljuje istiskivanje privatnog sektora iz javnih službi te ponovnu nacionalizaciju željeznica, pošta, vodovoda, energetike.

Brojni demokratski kandidati za budućeg predsjednika SAD-a predlažu uvođenje javnog zdravstva po uzoru na skandinavske zemlje.U Hrvatskoj nitko iz HDZ-a i SDP-a ne izvlači pouke iz promašenih privatizacija u zdravstvenom i mirovinskom sustavu. Ne trude se čak ni provjeriti kakve je koristi i štete Hrvatska od toga imala. Vlade nastavljaju voziti po starom, ne obazirući se na javno mišljenje. Građanima ne preostaje drugo nego poticati referendume, iseljavati se, ili čekati na nove političke snage kojima će dobro vlastita naroda biti važnije od prohtjeva privatnih banaka i kompanija.

novilist