Naročito u posljednjih nekoliko godina je mnogima nerazumljiva politička kratkovidnost i nepostojanje suvereniteta EU politike. Najveći udio uzroka nepostojanja vlastitog europskog puta leži u prirodi neoliberalnog kapitalizma u kojem je raspoređenost ekonomske snage i poslušnosti organizirana piramidalnom strukturom. Ona manjina najjačih na vrhu piramide odlučuju o pravcima gibanja a oni ispod poslušno tapkaju iza njih.
Poznato je tko za sada sjedi na vrhu piramide. SAD se polako i sistematski priprema na nadolazeću prijetnju jačanja kineskog gospodarstva. Očito je da gospoda ne čekaju skrštenih ruku da ih Kina prestigne i preuzme njihovo prijestolje, nego sistematično rade na osvajanju još veće gospodarske moći, odnosno planskom podvrgavanju EU pod svoju totalitarnu kontrolu. EU je poslušan vazal SAD-a ali je sve upadljivija vizija novog cilja, potpune ekonomske, a time i političke i vojne kolonizacije EU.
Za takav projekat je SAD-u potreban neki instrument porobljavanja i vezivanja, a to je TTIP (Transatlantic Trade and Investment Partnership). Upravo uvlačenjem EU u taj robovski ugovor transatlantske slobodne trgovine je SAD-u jedan od dodatnih poriva za iniciranje što trajnijih ratnih žarišta na rubovima EU.
Tim ratnim žarištima, Ukrajina, Bliski Istok i Sjeverna Afrika, se pored ostalih ciljeva ostvaruje i gospodarsko slabljenje EU kao i slabljenje njenih veza sa Rusijom. Na taj način se nastoji ubrzati i natjerati EU da iz nužde ekonomskih potreba, lakše upadne u klopku TTIP ugovora. Sve je upadljivije ostvarenje planske strategije destabilizacije EU, koja je stvarana od strane nehumanih profitera preko Atlantika jer jedino njima odgovara ovaj krvavi scenarij događanja.
Kao kruna svega je da američki stratezi kaosa planiraju održavanje ratnih žarišta na Bliskom Istoku sljedećih dvadesetak godina. To je naravno samo strateški plan, koji su ovih dana i javno objavili, jer ukoliko im ta žarišta više neće biti potrebna onda će oni vrlo brzo završiti s tom dramaturgijom. Ako SAD-u na kraju ipak uspije taj plan u ekonomskom koloniziranju EU, koja će tada biti pod njihovom potpunom kontrolom, onda Kini više neće mnogo koristiti što će svojom ekonomskom snagom uskoro biti na nivou SAD-a. Jasno, jer će se, ugovorom TTIP s koloniziranom EU, SAD-u udvostručiti gospodarski volumen, a time i vojno politička snaga u svijetu. Profiterski i kolonizatorski ratovi će se onda još žešće širiti po neposlušnim suverenim državama svijeta.
Takva politika SAD-a nije u nijednom pogledu povoljna za EU jer slabi njene šanse za vlastiti brži i samostalniji ekonomski i ostali razvoj. To će značiti i značajan pad životnog standarda Europljanima jer će SAD preko svojih multinacionalnih korporacija dalje još više kriminalno crpiti svoje poslušne vazale. Amerikanizacija europskog kontinenta bi imala porazne posljedice za stanovnike Europe. Time bi se umanjile i snage multipolarnosti na planeti i značajno ojačao jednopolarni izvor bolesnog neoliberalnog kapitalizma.
SAD je Europu postepeno i planski gurnuo u ove sada već postojeće poteškoće, tako da se ona već svakodnevno debelo koprca u njima. Umjesto da se EU dalje približava i razvija zajedno sa svojim prirodnim istočnim susjedom Rusijom, EU sama sebi poslušno reže svoje gospodarske veze s tom zemljom i tako usporava svoj razvoj. Usporavanje razvoja kroz ratna razaranja na mediteranskom području Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike ima također značajne negativne posljedice za razvoj tog područja, ali i EU.
U takvom razvoju događaja izgleda da je SAD-u lakše podnositi to što se Rusija približava Kini, koje je za njih manje zlo, nego li da se EU približava Rusiji. Eventualno jače približavanje između EU i Rusije, bi za SAD značilo smanjivanje mogućnosti totalne kontrole i ekonomskog porobljavanja EU. Vrijeme će pokazati da li u EU postoji dovoljna količina spoznaje o tim kretanjima i da li će se negdje pojaviti snage za sprječavanje tog, ne samo za europljane, razornog pravca razvoja.
advance
Poznato je tko za sada sjedi na vrhu piramide. SAD se polako i sistematski priprema na nadolazeću prijetnju jačanja kineskog gospodarstva. Očito je da gospoda ne čekaju skrštenih ruku da ih Kina prestigne i preuzme njihovo prijestolje, nego sistematično rade na osvajanju još veće gospodarske moći, odnosno planskom podvrgavanju EU pod svoju totalitarnu kontrolu. EU je poslušan vazal SAD-a ali je sve upadljivija vizija novog cilja, potpune ekonomske, a time i političke i vojne kolonizacije EU.
Za takav projekat je SAD-u potreban neki instrument porobljavanja i vezivanja, a to je TTIP (Transatlantic Trade and Investment Partnership). Upravo uvlačenjem EU u taj robovski ugovor transatlantske slobodne trgovine je SAD-u jedan od dodatnih poriva za iniciranje što trajnijih ratnih žarišta na rubovima EU.
Tim ratnim žarištima, Ukrajina, Bliski Istok i Sjeverna Afrika, se pored ostalih ciljeva ostvaruje i gospodarsko slabljenje EU kao i slabljenje njenih veza sa Rusijom. Na taj način se nastoji ubrzati i natjerati EU da iz nužde ekonomskih potreba, lakše upadne u klopku TTIP ugovora. Sve je upadljivije ostvarenje planske strategije destabilizacije EU, koja je stvarana od strane nehumanih profitera preko Atlantika jer jedino njima odgovara ovaj krvavi scenarij događanja.
Kao kruna svega je da američki stratezi kaosa planiraju održavanje ratnih žarišta na Bliskom Istoku sljedećih dvadesetak godina. To je naravno samo strateški plan, koji su ovih dana i javno objavili, jer ukoliko im ta žarišta više neće biti potrebna onda će oni vrlo brzo završiti s tom dramaturgijom. Ako SAD-u na kraju ipak uspije taj plan u ekonomskom koloniziranju EU, koja će tada biti pod njihovom potpunom kontrolom, onda Kini više neće mnogo koristiti što će svojom ekonomskom snagom uskoro biti na nivou SAD-a. Jasno, jer će se, ugovorom TTIP s koloniziranom EU, SAD-u udvostručiti gospodarski volumen, a time i vojno politička snaga u svijetu. Profiterski i kolonizatorski ratovi će se onda još žešće širiti po neposlušnim suverenim državama svijeta.
Takva politika SAD-a nije u nijednom pogledu povoljna za EU jer slabi njene šanse za vlastiti brži i samostalniji ekonomski i ostali razvoj. To će značiti i značajan pad životnog standarda Europljanima jer će SAD preko svojih multinacionalnih korporacija dalje još više kriminalno crpiti svoje poslušne vazale. Amerikanizacija europskog kontinenta bi imala porazne posljedice za stanovnike Europe. Time bi se umanjile i snage multipolarnosti na planeti i značajno ojačao jednopolarni izvor bolesnog neoliberalnog kapitalizma.
SAD je Europu postepeno i planski gurnuo u ove sada već postojeće poteškoće, tako da se ona već svakodnevno debelo koprca u njima. Umjesto da se EU dalje približava i razvija zajedno sa svojim prirodnim istočnim susjedom Rusijom, EU sama sebi poslušno reže svoje gospodarske veze s tom zemljom i tako usporava svoj razvoj. Usporavanje razvoja kroz ratna razaranja na mediteranskom području Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike ima također značajne negativne posljedice za razvoj tog područja, ali i EU.
U takvom razvoju događaja izgleda da je SAD-u lakše podnositi to što se Rusija približava Kini, koje je za njih manje zlo, nego li da se EU približava Rusiji. Eventualno jače približavanje između EU i Rusije, bi za SAD značilo smanjivanje mogućnosti totalne kontrole i ekonomskog porobljavanja EU. Vrijeme će pokazati da li u EU postoji dovoljna količina spoznaje o tim kretanjima i da li će se negdje pojaviti snage za sprječavanje tog, ne samo za europljane, razornog pravca razvoja.
advance
