Kada je 2016. godine na predsjedničkim izborima u SAD-u pobijedio republikanski kandidat Donald J. Trump, koji je u kampanji isticao da on nije političar te nema političku pozadinu, svijet je ostao u šoku, iako je ova pobjeda bila dio populističkoga vala koji je zahvatio svijet te je svakako dala vjetra u leđa brojnim malim diktatorima i potencijalnim psihopatima koji su se razasuli po svijetu - u rasponu od Orbana u Mađarskoj, Kaczynskoga u Poljskoj, Erdogana u Turskoj do onoga nesretnika Bolsonara u Brazilu. Tijekom četiriju turbulentnih godina Trumpove destruktivne administracije svjedočili samo primitivizmu i vulgarnosti jednoga predsjednika, nešto što je zaista teško probavati, pa čak i onda kada ste cijeli život proveli na Balkanu te od izbora do izbora svjedočili kakvi sve primitivci, ignoranti, neobrazovane i podkapacitirane osobe mogu sjediti u parlamentu, uz činjenicu da postoje oni drugi ljudi koji ih biraju dajući im svoj glas.
Iznim navedenoga, postojale su mnogo ozbiljnije posljedice, poput sustavnog uništavanja demokracije te institucija demokratske države, nepotizma te posvemašnje polarizacije društva. Stoga su se ovogodišnji američki predsjednički izbori, kojima se još ne nazire kraj, pretvorili u svojevrsni referendum o Trumpovoj vladavini. Sudeći prema velikom broju glasova koje je ponovno dobio, ljudi nikad neće naučiti. Međutim, ovdje nismo da bismo radili političke analize; to bih prepustio nekome kompetentnom, nego poradi dokumentarne serije Trump: An American Dream, nastale u britanskoj produkciji, u studenom 2017. godine, dakle negdje na sredini predsjednikova prvog i po svemu sudeći posljednjeg mandata. Prije dvije godine djelo je pobudilo podosta interesa, no onda je zaboravljeno, a ove se godine ponovno pokazalo aktualnim.
Dokumentarna televizijska serija podijeljena je u četiri jednosatne epizode koje redateljski potpisuje Barnaby Peel, koji je inače zanat vježbao kao dokumentarist u britanskim televizijskim kućama, s tim da treću epizodu supotpisuje Natasha Zinni, a četvrtu Daniel Bogado. Uradak je koncipiran tako da svaki nastavak ocrta jednu epohu Tumpova života i djelovanja te je smjesti u društveni kontekst, počevši sa sedamdesetima, a završavajući s dvijetisućitima.
Manhattan tako započinje s problematiziranjem života i kriminala te infrastrukturnim problemima New Yorka sedamdesetih godina prošloga stoljeća te Trumpovim ulaskom na društvenu i poslovnu scenu, čime se provlači razmatranje njegove zasluge što je grad pretvoren u mjesto za bogataše, ali i potencijalnih veza s kriminalnim podzemljem. Prva epizoda postavlja strukturni obrazac za naredne: nakon skiciranja društveno-političko-kulturnoga konteksta, priča alternira između javnog i poslovnog s jedne te Trumpova privatnog života s druge strane. Pritom je naglasak stavljen na pokušaj njegova ekstenzivnog karakternog portretiranja te sagledavanja kako se kroz desetljeća mijenjao on te javna percepcija o njemu.
Iako je u društvenu arenu ušao megalomanskim poslovima u oblasti nekretnina, sugerira djelo, Trump u poslovnom svijetu nikad nije doživljavan kao ozbiljan i uspješan poslovni čovjek nego šarlatan koji se razmeće novcem, ne razumije temelje poslovnih i financijskih procesa, te napose kao društveni celebrity, koji se uvijek uspio izvući iz nezavidnih situacija, postavši uvjeren da mu sve može proći. Kao takav, on je produkt reganovskih osamdesetih godina te njihovih društvenih i kulturnih patologija.
Autori pritom slažu preglednu naraciju kojoj nastoje priskrbiti višeslojnost, što im ne uspijeva uvijek, te čiji cilj nije demoniziranje predmeta proučavanja nego pokušaj da ga sagledaju iz višestrukih perspektiva. Stoga su svoje mjesto u doku-seriji našli brojni nekadašnju zaposlenici Trumpove organizacije, njegovi prijatelji kao i kritičari, novinari te društveni analitičari, što je često popraćeno arhivskim snimkama, najčešće iz tiskanih i elektroničkih medija, što ima bitnu ulogu u osvjetljavanju toga kako se u javnosti mijenjala percepcija Trumpa te kako se on predstavljao u javnosti. Djelo više ima rekonstruktivni nego istraživački karakter, pa stoga u konačnici ne otkriva puno novoga o subjektu.
Druga epizoda – The Gambler, otpada na reganovske osamdesete godine te Trumpov darmar na kockarskoj sceni u Atlantic Cityju s gradnjom i otvaranjem megalomanskih, no krajnje kičastih kasina, koji su mu naposljetku prouzročili brojne financijske probleme iz kojih se izvukao nauštrb drugih. Potom slijedi Citizen Trump koja razmatra klintonovske devedesete godine. Posrijedi je najslabiji segment serije, koji mahom prati predsjednikov privatni život te razvikani razvod od prve supruge Ivane, kao i aferu te vjenčanje pa i razvod s Marlom Maples, te novi brak s Melanijom Knaus.
Posljednja epizoda Politics možda je i najintrigantnija, jer skicira razvojni put političke mu karijere, što je zanimljivo isprepleteno s njegovim ponovnim rađanjem putem reality-showa The Apprentice, koji se s velikim uspjehom prikazivao u petnaest sezona, od kojih je četrnaest vodio upravo Trump. U njemu je nastojao napose mlade ljude podučiti kompetitivnosti potrebnoj u kapitalističkoj poslovnoj areni, problematici o kojoj ponešto zna. Neki drugi segmenti njegove karijere neobično su zanemareni, poput problematičnog Trump Universityja, isto kao što se u prvoj epizodi tek ovlaš prelazi preko odnosa s dijaboličnim Royem Cohnom. Njegova politička karijera tako je rezultat samo daljnje prilagodbe čovjeka koji nema nikakvu ideologiju te se uvijek adaptira novonastaloj situaciji.
Serija uspješno tumači, odnosno rasvjetljava brojne aspekte Trumpova karaktera i djelovanja, kao i razlog njegova uspona u svijetu politike, koji nije isključivo rezultat populističkoga trenda, nego svoje povode ima u američkoj kulturi i mentalitetu, kao i procesima koji su se odvijali kroz dug period vremena, odnosno unazad posljednjih četrdesetak godina. Trumpa tako ne treba sagledavati kao anomaliju američkog političkog sustava, zastranjenje koje se dogodilo te treba paziti da se ne ponovi, nego kao punopravni produkt društvenih i kulturnih procesa u SAD-u. Drugim riječima, Amerika kao takva je stvorila Trumpa, on je tipičan produkt te kulture i društva, temeljene na agresivnom individualizmu i kapitalizmu.
Narcističko društvo fascinirano bogatim i slavnim osobama te ostvarivanjem američkoga sna u propalom poslovnom čovjeku grandioznih poslovnih poduhvata i još grandioznijega poimanja sebe, a zapravo televizijskoj zvijezdi jednog od najogavnijih i najvulgarnijih televizijskih formata poput realityja, vidi svog idola. Uspon društvenih mreža tu je samo pripomogao. Kao što njegov mladi politički strateg objašnjava: naučio je Trumpa koristiti Twitter, a potom je iz Twittera proizašao politički program. Nasumce su objavljivanje tvrdnje – jedna od njih je gradnja zida između Meksika i SAD-a, koja čak nije originalno Trumpova – a one koje su dobile najviše reakcija javnosti uključene su u politički program.
filmovi
