Profet na balkonu

Božićni program nacionalnih televizija, 24. – 26. prosinca

Javna televizija smanjila je doživljaj, hiperevangelizacija je malo posustala pa smo ove godine imali nešto gledljiviji božićni program. Na repertoaru je bio vječni klasik Franka Capre ‘Divan život’, fantastičan film koji svi trebaju pogledati barem jednom u životu. U njemu je puno kršćanstva, no film osuđuje brutalnost kapitalističke pohlepe na gotovo socijalistički način. Na javnoj televiziji imali smo priliku gledati i ‘Isusa Krista superstara’, ‘Dva pukovnika’, ‘Quo vadis’ i novi (2012.), odličan američki uradak ‘Pijev život’, čudo od filma, potom ‘Majko, slušaj moju pjesmu’ i druge klasike… Dean Šoša, pravi čovjek na pravom mjestu – urednik filmskog programa – pokazuje što se može kad se hoće i kad se zna. RTL se odlučio za reprizu tradicionalnih sekularnih uspješnica (‘Sam u kući’ emitiran je milijunti put, a teško je pogriješiti i sa ‘Zapravo ljubav’), dok se Nova TV odlučila za manje poznate filmove (‘Tatica se vratio za Božić’, ‘Fred Mraz’, ‘Ljepotica i zvijer’). Bilo je dakle za svakoga ponešto – ipak se krećemo!

A strana, HRT, 25. prosinca, 20:05

Božićno izdanje ove emisije, jedne od rijetkih na programu HRT-a koja nije uvozna franšiza (čak je i šou ‘Volim Hrvatsku’ licenca), bilo je odlično, dostatno da ljude koji vole domaću klasiku odvuče s konkurentskih televizija. Duško Ćurlić i Ivan Vukušić okupili su standardni bend ‘A strane’, Simfonijski orkestar HRT-a i Alana Bjelinskog, doveli mladež s Muzičke akademije i djevojački zbor Mozartine pa u društvu odličnih Gabi Novak, Amire Medunjanin, Massima Savića i Nikše Bratoša priredili još jednu večer evergrina. Mladi pjevač Adi Šoše, koji nije uspio na ‘Zvijezdama Granda’, oduševio je publiku odličnom izvedbom i glasom koji obećava. Nije svaki dan Božić pa ni ‘A strana’ ne ide stalno, šteta.

Novi dan, N1, 26. prosinca, 08:30

Pavle Kalinić napokon je nekoga spasio! Premda se činilo da će mu vijek proći u uzaludnom iščekivanju akcije – njegov je život nalikovao životu Andrije A. Gavrilovića, zakletog spasioca davljenika iz Pekićeva romana ‘Odbrana i poslednji dani’, kojemu nikako da se netko počne utapati – Kalinić je, pod gas-maskom, na dan Svetog Stjepana iz požara osobno izvukao Ivana Miloložu, bivšeg vlasnika tvornice Munja.

Kalinić se spremao za veliku, masovnu akciju, nije ovako zamišljao trenutak slave, ali nije se ovom zgodom loše prisjetiti famoznog citata iz Talmuda: ‘Tko spasi jedan život, spasio je čitav svijet.’ Preciznije, u ovom slučaju – čak dva svijeta. Kalinić je naime spasio Miloložu, ali je i Miloloža spasio Kalinića, osiguravši u zadnji tren puni smisao njegovom profetizmu. Pohvale Kaliniću i televiziji N1 koja ga je odmah dobila za izjavu, u kojoj je ovako opisao akciju: ‘Prvo smo skidali suprugu s balkona. Sin je prvi uočio požar. Dotrčao sam sa protupožarnim aparatom, međutim bilo je već prekasno. Vatra se rasplamsala, padala je žbuka. Došli su susjedi. Gospođa je vikala ‘spasite mi muža’. Popeo sam se na balkon. Susjedi su donijeli ljestve. Utrčao sam s plinskom maskom. Policajac mi je dao lampu, no ništa se nije vidjelo. Našao sam ga na način da sam ga udario nogom. Stigli su vatrogasci koji su mi ga pomogli odvući van.’ Kaliniću velered. Još da spasi gazdu Mikija iz požara strasti, sreći i veselju ne bi bilo kraja ni konca.

N1 studio uživo, 26. prosinca, 11:05

Svako ljudsko biće ima ista prava, pa i na život u Europi, pa i migranti. Tako je, interpretirajući papu Franju, zborio sociolog religije Ivan Markešić. A zborio je trezveno i mudro, kao znanstvenik, ali i čovjek koji razumije smisao Isusova nauka. Malo je danas ljudi koji razumiju Isusa, a previše farizeja i carinika, što je Markešić uvjerljivo rastumačio Iliji Jandriću i štovanom općinstvu. ‘Papa je’, rekao je Markešić, ‘posljednji Mohikanac koji se želi nametnuti kao predvodnik Isusove poruke, poruke evanđelja, gdje Bog i Isus nisu Srbin ili Hrvat ili Nijemac, gdje se polazi od toga da je čovjek živo Božje biće, stvorenje kojemu treba pružiti mogućnost za dostojanstven život. Nažalost, predstavnici religijskih zajednica, ne samo katoličke, već i drugih u Europskoj uniji, smatraju da je to područje koje je određeno samo za kršćane, katolike, protestante, da drugi nemaju tu pravo doći kad je u pitanju islam. A papa govori da je miješanje kultura zdravo i potrebno, da iz toga proizlaze nove vrijednosti.’ ‘Miješanje kultura je zdravo i potrebno, iz toga proizlaze nove vrijednosti.’ Tako je, dopunit ćemo Markešića, govorio i Nietzsche. ‘Tamo gdje se miješaju narodi, vrelo je velikih kultura’, napisao je Nijemac. Slavenski jug je otužno monokromatski, to je najbolji znak besperspektivnosti. Na konstataciju kako je kardinal Josip Bozanić podsjetio da se prije 30 godina nije tako slobodno slavio Božić, Ivan Markešić je odgovorio: ‘Tko je prije trideset godina htio, slavio je Božić, tako da ta tvrdnja ne stoji. Danas pak dolazak na božićnu misu ne predstavlja odraz nečije vjere, koliko izraz političke podobnosti. Imate ministara koji se ne znaju dobro prekrižiti.’

Dnevnik Nove TV, 29. prosinca, 19:15

Mislav Bago dobro je odradio intervju s najzahtjevnijim sugovornikom u hrvatskoj političkoj areni, Andrejom Plenkovićem. Postavljao mu je teška i logična pitanja (npr. osjeća li nelagodu jer njegovu vladu i njegovu kandidatkinju predstavlja netko takav kao Milan Bandić, je li zadovoljan Kolindinom kampanjom), no Plenković je na sva pitanja odgovarao u maniri kiborga, pametno, proračunato i hladno (‘najvažniji su birači’, ‘Brkić se uključio u kampanju, svi su pozvani da se priključe’ itd.). Ipak, jedna ga je stvar izdajnički raskrinkavala: prokleta čaša vode na stoliću ispred. Iako je migoljio poput jegulje, Andreju Plenkoviću usta su – predmnijevamo, od nelagode – bila suha kao barut pa je za čašom posegnuo osam ili devet puta u devet minuta! Nije popio puno, ali je pio malo, svako malo. Nije baš lako tvrditi da je Kolinda sjajna državnica koja zaslužuje drugi mandat, da Bandić i žetončići služe na čast njemu i vladi i slične stvari i pritom zadržati primjerenu vlažnost usne šupljine (lat. cavum oris). U ovom dvoboju možemo proglasiti remi, iako je Bago u startu imao jače adute, no Plenki je kao Lennox Lewis – ima dulje ruke i ne možeš ga pogoditi u staklenu bradu. Inače, na sučeljavanju Milanović – Plenković 2016. godine dvojac ‘sukandidata’ popio je čak 11 polulitrenih boca vode. To je dobar pokazatelj nelagode, treme, straha, samo ga ne vide svi. No bolje čaše nego čašice!

portalnovosti