Na izborima za parlament i klerikalnu Skupštinu stručnjaka u urbanim središtima većinu su odnijeli reformisti, što bi predsjedniku Rohaniju trebalo omogućiti da pokrene ekonomske reforme i zemlju izvuče iz političke izolacije
Izbori za parlament i Skupštinu stručnjaka, koji su u Iranu održani prošlog petka, neće donijeti revolucionarne promjene na tamošnjoj političkoj sceni, no već se sada, prije nego što su službeno objavljeni svi rezultati, može zaključiti da rekordni izbor reformista u tim tijelima zemlju polako ali nezaustavljivo vuče prema umjerenijoj vanjskoj i unutarnjoj politici.
Na izborima se na četverogodišnji mandat biralo 290 članova parlamenta, a na osmogodišnji mandat 88 članova Skupštine stručnjaka, klerikalnog tijela koje ima ovlast izabrati novog ajatolaha ukoliko sadašnji, 76-godišnji Ali Hamnei umre. Glasalo je 62 posto, odnosno oko 30 milijuna Iranaca. Unatoč tome što su tvrdolinijaši, svjesni da visok odaziv ide na ruku reformistima i umjerenjacima, vodili kampanju uvjeravanja građana da ne izađu na izbore, rok za zatvaranje birališta u Teheranu je pet puta produživan, pa je glasanje umjesto u 18 sati završeno tek u 23.45.
Prema dosad objavljenim podacima, reformistička Lista nade predsjednika Hasana Rohanija u iranskoj prijestolnici osvojila je svih 30 parlamentarnih mjesta, kako i svih 16 mjesta u Skupštini stručnjaka, odakle su također ispala dva najkonzervativnija klerika. U svih osam najvećih iranskih gradova, gdje ukupno živi više od polovice stanovništva, reformisti su dobili većinu, no zahvaljujući izbornom zakonu skrojenom tako da ide na ruku konzervativcima, reformisti se mogu nadati samo parlamentarnoj manjini, doduše dovoljno snažnoj da predsjedniku Rohaniju omogući da provede kakve-takve političke i ekonomske reforme, nakon što je sredinom prošle godine sa zapadnim zemljama uspješno sklopio ‘nuklearni sporazum’ koji će rezultirati postupnim ukidanjem ekonomskih sankcija.
Budući da su ovo bili prvi izbori nakon sklapanja sporazuma, oni se doživljavaju i kao referendum o politici predsjednika Rohanija i o sporazumu koji će zemlji donijeti ekonomski oporavak i izlazak iz političke izolacije, a očekuje se da će Rohaniju skloniji parlament manje opstruirati provođenje reformi. No iako tvrdolinijaši polako gube utjecaj, značajniju liberalizaciju društva nitko ne očekuje, već i stoga što su konzervativci napravili sve kako bi što je moguće više najutjecajnijih reformista izbacili iz izborne utrke. Za izbore se naime prijavilo oko 12.000 kandidata, no Vijeće čuvara, tijelo stručnjaka za islamsko pravo koje odobrava kandidature, polovici njih zabranilo je sudjelovanje. Među njima su i bivši predsjednik Muhamed Hatami, jedan od glasnijih kritičara konzervativaca kojemu je zabranjeno istupanje u javnosti, pa i Hasan Homeini, unuk vođe revolucije Ruholaha Homeinija. Na izborima je zato sudjelovalo samo 200 reformista od ukupno oko 6000 kandidata, pri čemu svi nisu ni pravi reformisti jer taj blok nije imao dovoljno ‘kvalificiranih’ kandidata. Prisustvo frakcija unutar blokova, čije se unutrašnje rivalstvo naročito intenziviralo nakon potpisivanja nuklearnog sporazuma, znači da će se ubuduće teže predviđati kako će nominalno reformistički blok glasati o Rohanijevim politikama, s obzirom na to da barem dio onih koji su na toj listi ušli u parlament pripada ‘pragmatičnijem’ krilu.
Vijeće sigurnosti UN-a prvi je put uvelo sankcije protiv Irana krajem 2006., nakon opetovanih upozorenja da prekine sve aktivnosti povezane sa širenjem nuklearnog programa. Sankcije su intenzivirane 2012., kada je rezolucijom UN-a Iranu onemogućeno trgovanje naftom i provođenje financijskih transakcija. Iako je Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) izvijestila da je Iran nuklearni program namijenjen razvoju oružja obustavio 2009., sankcije su nakon toga pooštrene, a samo od 2012. godine zemlja je izgubila 160 milijardi dolara prihoda od nafte, a još 100 milijardi dolara prihoda zamrznuto je na inozemnim računima. Sankcije su rezultirale porastom nezaposlenosti, naročito kada su u pitanju mladi, kod kojih ona iznosi 25 posto, pri čemu je više od polovice stanovništva mlađe od 35 godina. Poskupjela je hrana, inflacija je dosegnula 40 posto, a mjesto stranih energetskih kompanija zauzele su one povezane s državom, pa je zabilježen i porast korupcije.
Nakon izbora predsjednika Rohanija sredinom 2013. u zemlju se vratio optimizam, koji je kulminirao potpisivanjem nuklearnog sporazuma s Amerikom, Velikom Britanijom, Francuskom, Kinom, Rusijom i Njemačkom, a kojim je Iran pristao na drastično smanjenje svojih nuklearnih kapaciteta, uz mogućnost IAEA-nih inspekcija bilo koje lokacije u bilo kojem trenutku. Rohani je prošle godine pokrenuo program stimulacije malog i srednjeg poduzetništva te posjetio Francusku i Italiju gdje je dogovorio nekoliko velikih poslova, među kojima se ističe onaj o kupnji Airbusovih aviona vrijedan 27 milijardi dolara i zajednički projekt iranskog proizvođača automobila Iran Hodro s francuskim Peugeot Citroenom. No iako je Europska unija odmah po potpisivanju sporazuma u siječnju ove godine ukinula sankcije na trgovanje naftom, a belgijska kompanija SWIFT ponovno omogućila komunikaciju iranskih i stranih banaka, trgovina se odvija vrlo sporo jer evropske banke za poslovanje s Iranom moraju dobiti garanciju od SAD-a da ih zbog toga neće penalizirati, a SAD se prvo želi uvjeriti da će se Iran ponašati u skladu s onim što je sporazumom dogovoreno.
U sljedećih nekoliko mjeseci očekuje se ulazak jedne velike britanske banke na iransko tržište, kao i povratak stranih naftnih kompanija, a ove promjene Rohaniju bi trebale osigurati reizbor 2017. godine. Sve to, međutim, ovisit će o sastavu parlamenta, u kojemu će reformistička manjina inzistirati više na ekonomskoj, a manje na društvenoj liberalizaciji, dok će konzervativci ustrajati na takozvanoj ekonomiji otpora, oporavku temeljenom na domaćoj potražnji, u skladu s tekovinama revolucije iz 1979. godine.
portalnovosti
Izbori za parlament i Skupštinu stručnjaka, koji su u Iranu održani prošlog petka, neće donijeti revolucionarne promjene na tamošnjoj političkoj sceni, no već se sada, prije nego što su službeno objavljeni svi rezultati, može zaključiti da rekordni izbor reformista u tim tijelima zemlju polako ali nezaustavljivo vuče prema umjerenijoj vanjskoj i unutarnjoj politici.
Na izborima se na četverogodišnji mandat biralo 290 članova parlamenta, a na osmogodišnji mandat 88 članova Skupštine stručnjaka, klerikalnog tijela koje ima ovlast izabrati novog ajatolaha ukoliko sadašnji, 76-godišnji Ali Hamnei umre. Glasalo je 62 posto, odnosno oko 30 milijuna Iranaca. Unatoč tome što su tvrdolinijaši, svjesni da visok odaziv ide na ruku reformistima i umjerenjacima, vodili kampanju uvjeravanja građana da ne izađu na izbore, rok za zatvaranje birališta u Teheranu je pet puta produživan, pa je glasanje umjesto u 18 sati završeno tek u 23.45.
Prema dosad objavljenim podacima, reformistička Lista nade predsjednika Hasana Rohanija u iranskoj prijestolnici osvojila je svih 30 parlamentarnih mjesta, kako i svih 16 mjesta u Skupštini stručnjaka, odakle su također ispala dva najkonzervativnija klerika. U svih osam najvećih iranskih gradova, gdje ukupno živi više od polovice stanovništva, reformisti su dobili većinu, no zahvaljujući izbornom zakonu skrojenom tako da ide na ruku konzervativcima, reformisti se mogu nadati samo parlamentarnoj manjini, doduše dovoljno snažnoj da predsjedniku Rohaniju omogući da provede kakve-takve političke i ekonomske reforme, nakon što je sredinom prošle godine sa zapadnim zemljama uspješno sklopio ‘nuklearni sporazum’ koji će rezultirati postupnim ukidanjem ekonomskih sankcija.
Iako tvrdolinijaši polako gube utjecaj, značajniju liberalizaciju društva nitko ne očekuje, već i stoga što su konzervativci napravili sve kako bi što je moguće više najutjecajnijih reformista izbacili iz izborne utrke
Budući da su ovo bili prvi izbori nakon sklapanja sporazuma, oni se doživljavaju i kao referendum o politici predsjednika Rohanija i o sporazumu koji će zemlji donijeti ekonomski oporavak i izlazak iz političke izolacije, a očekuje se da će Rohaniju skloniji parlament manje opstruirati provođenje reformi. No iako tvrdolinijaši polako gube utjecaj, značajniju liberalizaciju društva nitko ne očekuje, već i stoga što su konzervativci napravili sve kako bi što je moguće više najutjecajnijih reformista izbacili iz izborne utrke. Za izbore se naime prijavilo oko 12.000 kandidata, no Vijeće čuvara, tijelo stručnjaka za islamsko pravo koje odobrava kandidature, polovici njih zabranilo je sudjelovanje. Među njima su i bivši predsjednik Muhamed Hatami, jedan od glasnijih kritičara konzervativaca kojemu je zabranjeno istupanje u javnosti, pa i Hasan Homeini, unuk vođe revolucije Ruholaha Homeinija. Na izborima je zato sudjelovalo samo 200 reformista od ukupno oko 6000 kandidata, pri čemu svi nisu ni pravi reformisti jer taj blok nije imao dovoljno ‘kvalificiranih’ kandidata. Prisustvo frakcija unutar blokova, čije se unutrašnje rivalstvo naročito intenziviralo nakon potpisivanja nuklearnog sporazuma, znači da će se ubuduće teže predviđati kako će nominalno reformistički blok glasati o Rohanijevim politikama, s obzirom na to da barem dio onih koji su na toj listi ušli u parlament pripada ‘pragmatičnijem’ krilu.
Vijeće sigurnosti UN-a prvi je put uvelo sankcije protiv Irana krajem 2006., nakon opetovanih upozorenja da prekine sve aktivnosti povezane sa širenjem nuklearnog programa. Sankcije su intenzivirane 2012., kada je rezolucijom UN-a Iranu onemogućeno trgovanje naftom i provođenje financijskih transakcija. Iako je Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) izvijestila da je Iran nuklearni program namijenjen razvoju oružja obustavio 2009., sankcije su nakon toga pooštrene, a samo od 2012. godine zemlja je izgubila 160 milijardi dolara prihoda od nafte, a još 100 milijardi dolara prihoda zamrznuto je na inozemnim računima. Sankcije su rezultirale porastom nezaposlenosti, naročito kada su u pitanju mladi, kod kojih ona iznosi 25 posto, pri čemu je više od polovice stanovništva mlađe od 35 godina. Poskupjela je hrana, inflacija je dosegnula 40 posto, a mjesto stranih energetskih kompanija zauzele su one povezane s državom, pa je zabilježen i porast korupcije.
Nakon izbora predsjednika Rohanija sredinom 2013. u zemlju se vratio optimizam, koji je kulminirao potpisivanjem nuklearnog sporazuma s Amerikom, Velikom Britanijom, Francuskom, Kinom, Rusijom i Njemačkom, a kojim je Iran pristao na drastično smanjenje svojih nuklearnih kapaciteta, uz mogućnost IAEA-nih inspekcija bilo koje lokacije u bilo kojem trenutku. Rohani je prošle godine pokrenuo program stimulacije malog i srednjeg poduzetništva te posjetio Francusku i Italiju gdje je dogovorio nekoliko velikih poslova, među kojima se ističe onaj o kupnji Airbusovih aviona vrijedan 27 milijardi dolara i zajednički projekt iranskog proizvođača automobila Iran Hodro s francuskim Peugeot Citroenom. No iako je Europska unija odmah po potpisivanju sporazuma u siječnju ove godine ukinula sankcije na trgovanje naftom, a belgijska kompanija SWIFT ponovno omogućila komunikaciju iranskih i stranih banaka, trgovina se odvija vrlo sporo jer evropske banke za poslovanje s Iranom moraju dobiti garanciju od SAD-a da ih zbog toga neće penalizirati, a SAD se prvo želi uvjeriti da će se Iran ponašati u skladu s onim što je sporazumom dogovoreno.
U sljedećih nekoliko mjeseci očekuje se ulazak jedne velike britanske banke na iransko tržište, kao i povratak stranih naftnih kompanija, a ove promjene Rohaniju bi trebale osigurati reizbor 2017. godine. Sve to, međutim, ovisit će o sastavu parlamenta, u kojemu će reformistička manjina inzistirati više na ekonomskoj, a manje na društvenoj liberalizaciji, dok će konzervativci ustrajati na takozvanoj ekonomiji otpora, oporavku temeljenom na domaćoj potražnji, u skladu s tekovinama revolucije iz 1979. godine.
portalnovosti
