neće valjda kopati i ispod kuće
Striborove u kojoj je Ivana s Vatroslavom
1892. izgubila nevinost – izrugivao
bih se malodušno u mislima
dosadnim i upornim arheolozima koji
su bili raskopali korzo pretvorivši ga
u spomeničko nalazište. osujećivali su me
mjesecima da pravom linijom izbijem
na kej kako bih primio dnevnu dozu Save.
a oni su samo radili svoj posao,
otkrivajući nove dokaze da su rimljani
na tom području osnovali marrsvnniu
nakon što su pokorili pleme breuka.
ne sjećam se jesu li kasnije izložbom
predstavljeni vrijedni nalazi njihovih
terenskih istraživanja što svjedoče
o dalekoj prošlosti mog grada –
rimskoj provinciji punoj unovačenih breuka.
sjećam se da su trpjele trgovine i kafići,
kako je zamrla vreva, kako sam u sebi hulio,
kako sam prošlost doživljavao kao prepreku,
sjećam se zastoja sadašnjosti, sjećam se
svoje glupe sebične nestrpljivosti. i sjećam se
muzejskog fotografa koji je obilazio nalazište,
radosno i samouvjereno snimajući krhotine i novčiće.
