[caption id="attachment_66738" align="alignleft" width="460"] Slijeva: Marko Lubar, Jurica Ranj, Tomislav Tomašević, Marija Blažević-Zalokar i Gordan Sundać.[/caption]
Slavonskobrodska SF skupina „Orion“ cijelu je godinu u elipsastoj orbiti iznad Broda, s kratkim redovnim silascima u sadašnjost - radi sanbdijevanja, a jedanput godišnje spušta se kao SF konvencija Marsonikon u Tvrđavu na čitav dan. I na ovakav metaforički način može se doživjeti aktivnost zaljubljenika u znanstvenu fantastiku – kao let iznad banalne svakodnevice i dolazak s naramkom dokaza o alternativnoj stvarnosti. Marsonikon je po svim svojim atributima, značaju i značenju revitalizirajuća suprotnost tvrdnjama o društvenoj nevažnosti kulture, njenom polaganom nestanku i smrti. Ova, po kvaliteti i dosezima, profesionalna radionica kulturnih sadržaja, radi na tri „i“ principa uspješnosti: inteligenciji, idealizmu i istrajnosti. O tome nešto kasnije.
Ovodišnji Marsonikon, četvrti po redu, dogodio se 6.lipnja, a donio je predavanja i priče pod zajedničkim nazivnikom „Roboti i robotika“. I kao što kapitalistička država potiče i računa na jake poduzetnike, tako u jednom dijelu svojih ovlasti i grad računa s volonterskim grupama za promociju kulture. Grad Brod je, i pored nedostatnih kompetencija za praćenje i podsticanje kulturnih trendova, to odmah shvatio i podržao urbani skup koji promovira znanstvenu fantastiku i koji privlači probirljivu i profinjenu publiku.
Moj, na neki način osobni domaćin, bio je Gordan Sundać. Odmah se pobrinuo za mene donijevši mi iz Kazamata, gdje je bila smještena kantina, bocu hladnog piva na čemu sam mu kao nepopravljivi pivopija neizmjerno zahvalan. Inače, u Kazamatu su se mogle, po popularnim cijenama, kupiti SF knjige, majice, suveniri. Mladim autorima s kojima sam obavio dopisni intervju, Gordan me predstavljao kao novinara. U tom smislu mi se učinilo da bi oni mogli očekivati nastavak razgovora, ali uživo. To nije dolazilo u obzir, jer sam došao samo uživati zajedno sa svima ostalima u publici, tek kao poštovatelj žanra. Osim toga, nikada nisam bio novinar. Novinski pisac da, ali novinarski poziv, iz razloga osujećenosti, nikada nisam mogao prakticirati.
Cjelodnevni program bila je upravo savršena bombonjera prepuna avanture i ukusnih sf pralina. Nažalost, s obzirom na okolnosti i vrijeme kojim sam raspolagao, mogao sam kušati samo dvije. Odlučio sam se za:
- Panel ‘Mladi autori’ koji je moderirao Gordan Sundać
- Predavanje Krešimira Mišaka - 'Kataklizma, Mjesec i ciklični tok povijesti'
Mladi autori: Marija Blažević-Zalokar, Jurica Ranj, Tomislav Tomašević, Marko Lubar, predstavili su se u najboljem svjetlu zahvaljujući i Gordanovom poticajnom moderiranju. Dobro pripremljen, ali i spontan, ozbiljan, ali s „ispadima“ humora, Gordan je, na zadovoljstvo publike, iz njih izvukao duhovite i pametne odgovore. Nije bilo konverzacijskih praznina prvenstveno zbog moderatorove vještine, ali i zato što su mladi spisatelji pokazali osjećaj za mjeru, iskrenost i elokventnost.
Krešimir Mišak, legenda koja je svojim nastupima u 13 sezona emisije Na rubu znanosti samu sebe izmislila, s povremenim posezanjem za pivicom, odmah je rekao da zapravo nije došao predavati, nego ispričati SF priču na zadanu temu. Uspio je u tome na sebi svojstven način. Pričao je bez zamuckivanja, ali i bez zaustajkivanja. Za svoj trud i simpatičnost na kraju je dobio veliki pljesak. Svoje teze i nije baš potkrijepljivao nekim konkretnim znastvenim ili povijesnim argumentima, ali, priča je bila toliko fantastična da smo u nju svi odreda povjerovali.
Marsonikon je elegantno klizio cijelo vrijeme, činilo se, bez ikakvog napora i zastoja. Međutim, iza te lakoće postojanja, stajale su sjajne ideje, priprema i organizacija. Glavnu kreativnu riječ vodili su: Leon Maglić, Ivan Lutz, Ratko Martinović, Hrvoje Gažo i Gordan Sundać. Projekt se temeljio i završio s uspjehom zahvaljući, kako sam na početku spomenuo, inteligenciji da se konceptualizira i na adekvatan način realizira; na idealizmu odnosno zanesenjačkom shvaćanju promicanja vlastitih ideja; na istrajnosti odnosno izdržljivosti i dobrom koordiniranju poslova kako bi se zamisli provele do kraja. U svemu tome posebnu pomoć pružalo im je i njihovo iskustvo i angažman na novinarskoj, znanstvenoj i književnoumjetničkoj sceni Hrvatske.
Dogodine.
Slavonskobrodska SF skupina „Orion“ cijelu je godinu u elipsastoj orbiti iznad Broda, s kratkim redovnim silascima u sadašnjost - radi sanbdijevanja, a jedanput godišnje spušta se kao SF konvencija Marsonikon u Tvrđavu na čitav dan. I na ovakav metaforički način može se doživjeti aktivnost zaljubljenika u znanstvenu fantastiku – kao let iznad banalne svakodnevice i dolazak s naramkom dokaza o alternativnoj stvarnosti. Marsonikon je po svim svojim atributima, značaju i značenju revitalizirajuća suprotnost tvrdnjama o društvenoj nevažnosti kulture, njenom polaganom nestanku i smrti. Ova, po kvaliteti i dosezima, profesionalna radionica kulturnih sadržaja, radi na tri „i“ principa uspješnosti: inteligenciji, idealizmu i istrajnosti. O tome nešto kasnije.
Ovodišnji Marsonikon, četvrti po redu, dogodio se 6.lipnja, a donio je predavanja i priče pod zajedničkim nazivnikom „Roboti i robotika“. I kao što kapitalistička država potiče i računa na jake poduzetnike, tako u jednom dijelu svojih ovlasti i grad računa s volonterskim grupama za promociju kulture. Grad Brod je, i pored nedostatnih kompetencija za praćenje i podsticanje kulturnih trendova, to odmah shvatio i podržao urbani skup koji promovira znanstvenu fantastiku i koji privlači probirljivu i profinjenu publiku.
Moj, na neki način osobni domaćin, bio je Gordan Sundać. Odmah se pobrinuo za mene donijevši mi iz Kazamata, gdje je bila smještena kantina, bocu hladnog piva na čemu sam mu kao nepopravljivi pivopija neizmjerno zahvalan. Inače, u Kazamatu su se mogle, po popularnim cijenama, kupiti SF knjige, majice, suveniri. Mladim autorima s kojima sam obavio dopisni intervju, Gordan me predstavljao kao novinara. U tom smislu mi se učinilo da bi oni mogli očekivati nastavak razgovora, ali uživo. To nije dolazilo u obzir, jer sam došao samo uživati zajedno sa svima ostalima u publici, tek kao poštovatelj žanra. Osim toga, nikada nisam bio novinar. Novinski pisac da, ali novinarski poziv, iz razloga osujećenosti, nikada nisam mogao prakticirati.
Cjelodnevni program bila je upravo savršena bombonjera prepuna avanture i ukusnih sf pralina. Nažalost, s obzirom na okolnosti i vrijeme kojim sam raspolagao, mogao sam kušati samo dvije. Odlučio sam se za:
- Panel ‘Mladi autori’ koji je moderirao Gordan Sundać
- Predavanje Krešimira Mišaka - 'Kataklizma, Mjesec i ciklični tok povijesti'
Mladi autori: Marija Blažević-Zalokar, Jurica Ranj, Tomislav Tomašević, Marko Lubar, predstavili su se u najboljem svjetlu zahvaljujući i Gordanovom poticajnom moderiranju. Dobro pripremljen, ali i spontan, ozbiljan, ali s „ispadima“ humora, Gordan je, na zadovoljstvo publike, iz njih izvukao duhovite i pametne odgovore. Nije bilo konverzacijskih praznina prvenstveno zbog moderatorove vještine, ali i zato što su mladi spisatelji pokazali osjećaj za mjeru, iskrenost i elokventnost.
Krešimir Mišak, legenda koja je svojim nastupima u 13 sezona emisije Na rubu znanosti samu sebe izmislila, s povremenim posezanjem za pivicom, odmah je rekao da zapravo nije došao predavati, nego ispričati SF priču na zadanu temu. Uspio je u tome na sebi svojstven način. Pričao je bez zamuckivanja, ali i bez zaustajkivanja. Za svoj trud i simpatičnost na kraju je dobio veliki pljesak. Svoje teze i nije baš potkrijepljivao nekim konkretnim znastvenim ili povijesnim argumentima, ali, priča je bila toliko fantastična da smo u nju svi odreda povjerovali.
Marsonikon je elegantno klizio cijelo vrijeme, činilo se, bez ikakvog napora i zastoja. Međutim, iza te lakoće postojanja, stajale su sjajne ideje, priprema i organizacija. Glavnu kreativnu riječ vodili su: Leon Maglić, Ivan Lutz, Ratko Martinović, Hrvoje Gažo i Gordan Sundać. Projekt se temeljio i završio s uspjehom zahvaljući, kako sam na početku spomenuo, inteligenciji da se konceptualizira i na adekvatan način realizira; na idealizmu odnosno zanesenjačkom shvaćanju promicanja vlastitih ideja; na istrajnosti odnosno izdržljivosti i dobrom koordiniranju poslova kako bi se zamisli provele do kraja. U svemu tome posebnu pomoć pružalo im je i njihovo iskustvo i angažman na novinarskoj, znanstvenoj i književnoumjetničkoj sceni Hrvatske.
Dogodine.
