Rastuće nezadovoljstvo okoštalošću dominantnih hrvatskih stranaka, do razine "debilizma" kako govori poznati aktivist Tomislav Jelić, postaje jedna od najvidljivijih političkih činjenica. Debilizacijom, smatra, istovjetnost političkog djelovanja uhljebljivanjem, kultom vođe te istovjetnost metode postavljanja na izborne liste.
Doista, ne nalazimo se u postpolitičkom društvu kako nam razni "intelektualci" koji reproduciraju partijske dogme žele nametnuti, nego smo došli do situacije u kojoj su građani zasićeni spomenutom "debilizacijom". Dokazuje to pokušaj sakupljanja potpisa za referendum o promjeni izbornoga zakonodavstva. Ostavimo po strani razmišljanja u smjeru motiva za referendum, ostavimo po strani i to kakvi su motivi onih tabora koji su protivnici ove inicijative, kao i to tko je i s kakvim programom podržava. Što god mislili o Željki Markić i o njenoj inicijativi, broj potpisa, koji su prikupili u prvih pet dana (150 tisuća), više nego li jasno pokazuje kako ulazimo u novu fazu percepcije političke scene među građanima Republike Hrvatske.Nismo se u toj situaciji našli preko noći. Dovoljno je usporediti izborne rezultate nekoliko posljednjih izbornih ciklusa. Prvo su nositelji ove pojave bili Hrvatski laburisti-Stranka rada i njihov predsjednik, radnički tribun, Dragurin Lesar. Međutim, najnoviji potresi u toj stranci pokazali su kako se niti oni nisu libili ući u kolo "debilizacije". Najnovije istraživanje koje je objavio jedan dnevni list, a prepoznao bivši američki podpredsjednik Al Gore, pokazuje progresiju zasićenosti dominantnim političkim strankama. U poziciju predvodnika ovo istraživanje stavlja ORaH Mirele Holy, koji je po prvi puta pretekao SDP prema popularnosti.Ipak, nije samo Zoran Milanović taj koji jedini opipljivi rezultat, u aktualnom mandatu, ima u neposrednom stvaranju jedne nove popularne stranke, kako Zoran Oštrić na jednom mjestu navodi, zelene socijaldemokracije. Čini se kako i njegov kolega, vođa oporbe Tomislav Karamarko, na svakome koraku stvara slične političke pojave. Uz spomenutu Željku Markić, nastalu, u političkom smislu, nekonzistentnošću konzervativne desnice koja gravitira prema HDZ-u, nova je, potencijalna pojava na političkoj sceni Martina Dalić.
Ova ozbiljna ekonomistica te ministrica u vladi Jadranke Kosor, odlučila je napustiti stranku zbog nemogućnosti dogovora oko temeljnih i nužnih reformi za izlazak Hrvatske iz gospodarske krize, zbog odustajanja od zacrtanog gospodarskog programa i zbog toga što "Hrvatska ne može preživjeti još jednu ne pripremljenu i nesposobnu vladu". Program je to o kojemu sam na SEEbizu već pisao, a koji se izrađivao pod patronatom poznatoga Ifo instituta. Bojazan kako je priča o takvome programu tek predizborni promotivni trik, izlaskom Martine Dalić dobila je svoje oživotvorenje. Ako je netko i nakon toga sumnjao, vrlo brzo ga je razuvjerio dr. Željko Reiner koji je, nastavljajući se na val hrvatskoga ignorantstva, instrumentalizirao ovaj odlazak, plašeći naciju neoliberalnom aždajom.
Važno je, na ovome mjestu, progovoriti o reformama na koje se poziva gospođa Martina Dalić. Smanjivanje broja politički imenovanih kadrova u javnim upravama, natječaji umjesto političkih imenovanja u javnim tvrtkama, smanjenje "države" (država servis, umjesto države tutora), jasni kriteriji za mjerenje rada, kao da su prepisani iz smjernica koje Trojka već provodi u nekim državama i koje je naznačila, obzirom na proceduru prekomjernog deficita, potencionalno provoditi i u nas.
Ne želeći ulaziti u dociranje jednom akademiku (ta dr. Reiner je stariji i obrazovaniji od mene) oko definicija liberalizma, neoliberalizma ili pak libertarijanizma, ne bi mu bilo zgorega pripomenuti kako sastavnice Trojke ne provode nikakve neoliberalne programe (prije korporativističke), neka pogleda samo razinu regulacije koju provodi Europska komisija, a od koje se neoliberalima diže kosa na glavi. S druge strane, naznačene konzultacije HDZ-a sa sindikatima javnih službi koje provodi Boris Kunst, te izjava akademika Reinera kako se HDZ opredijelio, ipak, za socijalni pristup tržištu postavlja legitimno pitanje razlike. Koja je, naime, razlika takvoga pristupa u odnosu na smjer reforme aktualne vlade, kada danas ministar Lalovac reterira i kaže kako se ništa neće lomiti preko koljena i "kako ništa ne ide preko noći"?
Kako smo pak koalicijom HSLS-a i HDZ-a, pokazao je to izlazak Martine Dalić, te HNS-a i SDP-a, pokazuje to HNS-ovo lovstvo za sinekurama u javnim tvrtkama, osvijestili činjenicu kako stranke razloge koje je navela Martina Dalić koriste isključivo kao predizbornu promidžbu, možemo reći kako više nitko ne zastupa birače centra, barem u sljedećem izbornom ciklusu. Građani takvu „konzistentnost“ nagrađuju postocima koji graniče s nebitnošću ili budimo humaniji, s ukrasom u trofejnoj sobi stranaka zaraženih "debilizmom".
Jasno je, dakle, kako na političkom centru, barem onome dijelu koji želi pokušati s reformama koje nisu recikliranje nekih starih priča i koje nisu ucijenjene brojem stranačkih klijenata zaposlenih na proračunu, postoji veliko upražnjeno mjesto. Martina Dalić je na potezu! Dragutin Lesar i Mirela Holy dokazuju kako je iz parlamenta moguće podići relevantnu političku snagu (Vlado Gotovac nešto ranije) iako su, zanimljivo, oboje politički nastali u okviru "velikih" stranaka.
Vrijeme je za veliko pospremanje političke scene. Na konzervativnoj strani spektra čišćenje je počela provoditi Željka Markić, protiv debilizma okoštalih stranačkih struktura na ljevici bori se Mirela Holy. Vrijeme je da i hrvatski politički centar objavi rat "debilizmu".
Ova ozbiljna ekonomistica te ministrica u vladi Jadranke Kosor, odlučila je napustiti stranku zbog nemogućnosti dogovora oko temeljnih i nužnih reformi za izlazak Hrvatske iz gospodarske krize, zbog odustajanja od zacrtanog gospodarskog programa i zbog toga što "Hrvatska ne može preživjeti još jednu ne pripremljenu i nesposobnu vladu". Program je to o kojemu sam na SEEbizu već pisao, a koji se izrađivao pod patronatom poznatoga Ifo instituta. Bojazan kako je priča o takvome programu tek predizborni promotivni trik, izlaskom Martine Dalić dobila je svoje oživotvorenje. Ako je netko i nakon toga sumnjao, vrlo brzo ga je razuvjerio dr. Željko Reiner koji je, nastavljajući se na val hrvatskoga ignorantstva, instrumentalizirao ovaj odlazak, plašeći naciju neoliberalnom aždajom.
Važno je, na ovome mjestu, progovoriti o reformama na koje se poziva gospođa Martina Dalić. Smanjivanje broja politički imenovanih kadrova u javnim upravama, natječaji umjesto političkih imenovanja u javnim tvrtkama, smanjenje "države" (država servis, umjesto države tutora), jasni kriteriji za mjerenje rada, kao da su prepisani iz smjernica koje Trojka već provodi u nekim državama i koje je naznačila, obzirom na proceduru prekomjernog deficita, potencionalno provoditi i u nas.
Ne želeći ulaziti u dociranje jednom akademiku (ta dr. Reiner je stariji i obrazovaniji od mene) oko definicija liberalizma, neoliberalizma ili pak libertarijanizma, ne bi mu bilo zgorega pripomenuti kako sastavnice Trojke ne provode nikakve neoliberalne programe (prije korporativističke), neka pogleda samo razinu regulacije koju provodi Europska komisija, a od koje se neoliberalima diže kosa na glavi. S druge strane, naznačene konzultacije HDZ-a sa sindikatima javnih službi koje provodi Boris Kunst, te izjava akademika Reinera kako se HDZ opredijelio, ipak, za socijalni pristup tržištu postavlja legitimno pitanje razlike. Koja je, naime, razlika takvoga pristupa u odnosu na smjer reforme aktualne vlade, kada danas ministar Lalovac reterira i kaže kako se ništa neće lomiti preko koljena i "kako ništa ne ide preko noći"?
Kako smo pak koalicijom HSLS-a i HDZ-a, pokazao je to izlazak Martine Dalić, te HNS-a i SDP-a, pokazuje to HNS-ovo lovstvo za sinekurama u javnim tvrtkama, osvijestili činjenicu kako stranke razloge koje je navela Martina Dalić koriste isključivo kao predizbornu promidžbu, možemo reći kako više nitko ne zastupa birače centra, barem u sljedećem izbornom ciklusu. Građani takvu „konzistentnost“ nagrađuju postocima koji graniče s nebitnošću ili budimo humaniji, s ukrasom u trofejnoj sobi stranaka zaraženih "debilizmom".
Jasno je, dakle, kako na političkom centru, barem onome dijelu koji želi pokušati s reformama koje nisu recikliranje nekih starih priča i koje nisu ucijenjene brojem stranačkih klijenata zaposlenih na proračunu, postoji veliko upražnjeno mjesto. Martina Dalić je na potezu! Dragutin Lesar i Mirela Holy dokazuju kako je iz parlamenta moguće podići relevantnu političku snagu (Vlado Gotovac nešto ranije) iako su, zanimljivo, oboje politički nastali u okviru "velikih" stranaka.
Vrijeme je za veliko pospremanje političke scene. Na konzervativnoj strani spektra čišćenje je počela provoditi Željka Markić, protiv debilizma okoštalih stranačkih struktura na ljevici bori se Mirela Holy. Vrijeme je da i hrvatski politički centar objavi rat "debilizmu".
