Najmanje petero istaknutih sirijskih vojnih dužnosnika, koji su tijkom aktualne krize dezertirali i prešli na stranu pobunjenika, sada su uvidjeli kako pobuna nije ono za što su mislili da će biti. Priznali su kako su bili u krivu i potvrdili kako se više neće boriti protiv vlade, prenosi RIA Novosti.
Ova itekako važna vijest još je i važnija ako u obzir uzmemo da je vođa "pokajnika" pukovnik Khaled al-Zalem, zapovjednik Vojnog Vijeća FSA (pobunjenička 'Slobodna Sirijska Vojska') za jug Sirije.
"Objavljujemo kako odbijamo nastaviti oružane napade jer smo shvatili kako riješenje sirijske krize ne može biti postignuto oružjem", istaknuo je pukovnik Khaled al-Zalem. Također je napomenuo kako se on i skupina drugih oficira ponovno stavljaju na stranu državne vlade te je pritom pozvao sve pobunjenike i dezertere da naprave isto.
Kineska državna novinska agencija Xinhua prenosi kako je istu odluku donio još jedan dojučerašnji zapovjednik pobunjenika, Yaser al-Abed - koji je vodio skupinu pobunjenika na prostoru sjeverne provincije Aleppo.
Abed, kao i pukovnik Zalem, svoju odluku je istaknuo jučer za vrijeme press konferencije u Damasku u sklopu sastanka unutarnje opozicije. "Razmislite malo i uvidjeti ćete kako je nošenje oružja protiv uma i slobode. Sirija je naš dom, ali su ga željeli spaliti. Najviše su ciljali našu religiju, naciju i domovinu. Sada mi je sve to jasno i zato sam odlučio položiti oružje i biti ću miroljubiva osoba koja će stremiti ka dobroti i ljudskosti", rekao je za vrijeme svog govora Yaser al-Abed.
Analiza: važna prekretnica
Sastanak interne opozicije u Damasku bio je pun pogodak i ovakve bitne stvari ne bi se dogodile bez njegove organizacije. Ova, jedna od najvažnijih vijesti glede Sirije posljednjih tjedana, gotovo se nigdje ne spominje u zapadnim medijima, što je - dakako - jako indikativno i mnogo nam govori o tome koliko je ovo zapravo važan događaj.
Da će povratak pokajnika u redove prave sirijske vojske zasigurno biti omogućen pokazuje politika koju je usvojio Bashar al-Assad, mnogi pokajnici već su dobili amnestiju i gotovo svakog dana stotine ljudi se oslobađa krivnje ukoliko su spremni stati na pravu stranu. Upravo taj pristup mogao bi sada dovesti i do novih slučajeva kao što su Zalem, Abed i njihovi oficiri.
Postoji bitan razlog zašto se ovo događa upravo sada. Naime, u Damasku od nedjelje traje konferencija tzv. "unutarnje opozicije" u kojoj sudjeluje 15 oporbenih stranaka i 8 građanskih pokreta. Upravo zato svjedočimo sve brojnijim terorističkim napadima i pokušajima napada u Damasku. U jučerašnjem napadu u centru grada život je izgubio hrabri sirijski novinar Maya Nasser koji je bio korespondent Press TV-a. Urednik iranske tv kuće istaknuo je kako su za smrt Nassera odgovorne "Turska, Saudijska Arabija i Katar".
Jučerašnji teroristički napad samo je jedan u nizu pokušaja da se zaustavi skup interne opozicije. Jer za oružanu pobunu, koja se sada već mahom sastoji od stranih plaćenika, ova interna opozicija još je opasnija od samog Bahsara al-Assada i njegove vlade. Ovo je korak prema "sirijskom riješenju" na kojem su inzistirale Rusija, Kina, Iran i druge države koje se protive vanjskom rušenju Sirije. Činjenica da je sirijska unutarnja politička opozicija organizirana predstavlja veliku prijetnju kvazi-opoziciji iz dijaspore koja živi po hotelima u Londonu, Parizu, Istanbulu i Kairu. Uskoro bi se mogli naći potpuno politički izolirani i bez ikakve šanse da aktualnu krizu okončaju vlastitom pobjedom.
U prvim tjednima izbijanja krize, većina pobunjenika su zaista bili Sirijci, naročito sljedbenici Muslimanske Braće, organizacije koja je u Siriji strogo zabranjena već desetljećima. Ove skupine doslovno su otele pobunu iz ruku mirnih prosvjednika koji svoj revolt nisu stigli niti adresirati kako treba. Nakon toga stvoreni su mitovi o tome kako "Assadova vojska" ubija djecu zbog grafita, informacija koja nikada nije potvrđena. No, kako je vrijeme prolazilo, oružana pobuna sve manje je bivala sirijska, a sve veću ulogu igraju strani elementi.
Nema nimalo sumnje da velik broj stanovnika Sirije želi kraj autoritativne vlasti stranke Baath, naročito zbog činjenice da je proteklih godina sama stranka počela koketirati s raznim oblicima neoliberalne ekonomije što je naglo i bolno produbilo jaz između bogatih i siromašnih. Nema te sektaške razlike koja može dovesti do takvog kaosa kao klasne razlike. No, u ovom procesu Assad - vjerojatno i kontra vlastite stranke - odmah je krenuo s provođenjem reformi i širom otvorio političku arenu ukidanjem jednostranačkog sistema putem državnog referenduma (vidi: Novi sirijski Ustav i povijesni referendum koji može odlučiti o ishodu bliskoistočne krize).
Od ovog povijesnog referenduma prošlo je gotovo 10 mjeseci i u tom periodu razne oporbene stranke stigle su se formirati, organizirati vlastiti program i spremne su isti predočiti narodu. Sirija ovim putem iz autoritativne vladavine stranke Baath prelazi u pravu demokraciju, ali demokraciju koju stvara sama. Ta demokracija bila bi na interes naroda, jer nije nametnuta NATO-ovim bombarderima kao u zemljama okruženja. Naravno, sasvim je logično da ova nova sirijska - unutarnja - opozicija, u potpunosti odbacuje oružane pobunjenike i strano uplitanje. Njihov angažman danas je ključan u očuvanju Sirije. Pritom ogromnu ulogu mora odigrati i predsjednik Assad, mora biti spreman - ako ne danas, onda u bliskoj budućnosti - napustiti vlast, ukoliko narod tako odluči demokratskim putem, i predati je u ruke onih koji podjednako žele budućnost neovisne, suverene i snažne Sirije.
Sve upućuje na to kako Assad dobro zna što mu je činiti i koje su opcije na stolu kada je riječ o spašavanju Sirije od nemilosrdne invazije regionalnih i globalnih neo-kolonizatora. Aktualni povratak pukovnika Khaleda al-Zalema prvi je signal da je taj proces upravo započeo. I Zalem osjeća da se Sirija nalazi u situaciji gdje bi mogla sama, iznutra, pokrenuti promjene te kako se aktualna vlast tim promjenama neće grčevito opirati. Teroristički napadi u Damsku direktno ciljaju domaću opoziciju i to je svima u Siriji sada već jasno, taj paničan potez stranih infiltratora možda će biti ključna prekretnica i signal za buđenje svih onih domoljubnih snaga koje su do nedavno smatrale kako se Sirija može reformirati samo oružanim sukobom.
Ogromnu ulogu sada bi mogao odigrati specijalni UN izaslanik za Siriju, Lakhdar Brahimi, vrijeme je da prestane naokolo davati svoje defetističke komentare u vidu "ovo je nemoguća misija" i slično, osim ako i on nije na platnoj listi anti-sirijske koalicije. Čak da i je tako, to opet ne znači da Sirija iz svega ovoga ne može izaći sama, štoviše pravo "sirijsko riješenje" ni ne treba posredovanje UN-a niti ikoga.
Izvor: www.advance.hr
