Mira Adanja Polak čak i od slučajnog susreta napravi neslučajno zanimljivu emisiju. Usputni susret s beogradskim fotografom Ninom Rakićevićem, koji već 35 godina živi u Americi, bio je povod odličnom polusatnom razgovoru
Je li predsjednica u Izraelu rekla da je Bosna nestabilna država u kojoj Iran ima veliki utjecaj? Novinari su se bacili u istraživanje te tvrdnje koja je osvanula u uglednom Jerusalem Postu pa izazvala dar-mar na relaciji Zagreb-Sarajevo. U prvi mah nitko nije ni pomislio da sporna rečenica u cijelosti nije njena jer iz duha izjave od početka do kraja isijava najtipičniji kolindizam – ulizivanje moćnim domaćinima i ocrnjivanje njihova arhineprijatelja Irana, ali su nakon paljbe iz Sarajeva Izraelci sramežljivo opovrgli autentičnost tog dijela izjave. HRT je odmah zatražio komentare na svim stranama. Miro Aščić razgovarao je s novinarkom Jerusalem Posta, za koju je rekao da je ‘rastresena i nije htjela izaći pred kamere HRT-a’ pa je stvar u cijelosti odbačena kao neautentična.
Zoran Milanović dao je, međutim, zanimljivu procjenu izraelske afere. Milanović tvrdi kako je to ‘očito ispričao netko iz okruženja izraelskog predsjednika’. ‘Moguće da je i autentično to što je rečeno, ali kad su uvidjeli da su izazvali štetu i uvrijedili gosta, to su pokušali popraviti i zagletati’, rekao je Kolindin protukandidat, dodajući da bi se Izraelci trebali ispričati Kolindi ‘a ona bi trebala opreznije birati sugovornike i paziti što i kome priča’. Opekao se čovjek u šatoru, zna što govori.
Urednici Četvrtog programa Hrvatske televizije dosjetili su se kako je funkcija njihovog kanala, između ostalog, i izvještavanje javnosti o nenadanim važnim događajima, ‘crnim labudovima’ hrvatske nepolitičke scene, pa su na mjesto šestorostrukog ubojstva na zagrebačkoj Kajzerici razmjerno brzo poslali reportere. Čestitamo. Dosad su imali običaj prespavati pa se ujutro uz kavicu informirati od kolega s N1.
Ubojstvo je došlo na vrhuncu vala nasilja koje već tjednima trese Hrvatsku. Famozni Daruvarac skoro je gurnut u drugi plan, potisnut navalom nasilnika amatera. U crnim kronikama čitamo kako je neki lik odgrizao uho drugome, samo zato jer je pogledao njegovu djevojku. Drugi je zaradio nož u srce od nepoznatoga, čiju je frizuru pohvalio. Sad i ovo. Kako, zašto? Čini se da je sve to izraz jednog duboko zapuštenog društva, u kojemu je, pod političkim pokroviteljstvom, odavno zavladala atmosfera nekažnjivosti. Ljudi kradu, varaju, namještaju natječaje, obiteljski nasilnici ugledni su članovi političke elite – ‘tako vam je to u braku’ – pa je onda razumljivo da se i običan čovjek povodi za društvenim uzorima. Ako mogu svi, zašto ne bi i on?
A policiji i novinarima preporuka: u lisičinama, pred kamerama voditi divljake s ceste, a ne političare kojima se taj ukras stavlja samo radi spektakla, onog istog showa u kojemu se sve češće događaju scene poput one s Kajzerice.
Mira Adanja Polak, glasovita MAP, čak i od slučajnog susreta napravi neslučajno zanimljivu emisiju. Usputni susret s beogradskim fotografom Ninom Rakićevićem, koji već 35 godina živi u Americi, bio je povod odličnom polusatnom razgovoru. Ovaj skromni čovjek, koji je slijedio svoju zvijezdu, bio je sredinom 1980-ih cijenjen i odlično plaćen fotograf beogradske Politike, ali je želio više. Odlučio je upisati Brooke univerzitet u Santa Barbari. Godišnja školarina bila je tolika da bi morao izdvojiti četiri godišnje plaće bez da jede, pije itd. za samo dva semestra. Otac je prodao kuću koju je radio za njega, nekako su skucali za prvu godinu, a onda ga je vlasnik sveučilišta zapazio i darovao mu stipendiju. Rakićević se od sreće rasplakao. Kad je vlasnik fakulteta ponudio i besplatan stan i povišicu, to je odbio. Gospodski, nema što.
‘Srećem ga za večerom, slušam ga i pomišljam kako bi to bila zanimljiva priča sa srećnim krajem, koja bi nam pokazala da se ponekad želje i ispunjavaju. Verovao je u neku srećnu zvezdu koja se uvek pojavi od negde i pokaže put kojim želite da idete’, rekla je Mira Adanja Polak. A sve dalje je američka priča o uspjehu: Rakićević radi sjajne fotografije, elita se trga za njim, radio je za supruga gospođe Huffington, osnivačice Huffington Posta, i tako dalje i tomu slično. Danas je član Sonyjeva tima za obuku mladih fotografa.
Odličan razgovor, sjajne fotografije, dobra muzička podloga, gledati emisiju – ima je i na Youtubeu.
Četvorka je sve brže na mjestu nepogoda! Imala je izravni prijenos sladunjave melodrame iz Knina. ‘Kraljičin govor’ u trenutku je zažario društvene mreže. ‘Što joj je’, pitali su se svi. Kolinda je afektirala, egzaltirala, glumatala na način kakav prije nismo imali prilike vidjeti. Jurišala je u davno završene ratove (‘skoro me zapekla savjest što nisam uzela pušku i otišla u Oluju’) i prikazivala se kao dobrovoljna davateljica tuđe krvi u onima koji još traju (‘Hrvatska se brani u Afganistanu’). Govorila je na dva jezika, hrvatskom i engleskom, obraćajući se svojim biračima (ako je izaberu za predsjednicu), ali i američkoj generalici i vojnom atašeu (ako je ne izaberu, da ima kamo otići do penzije, kada će se vratiti u Hrvatsku).
Govor je bio pažljivo pripremljen, naučen napamet – predsjednica, kažu njeni prijatelji, zna tijekom noći naučiti i bez greške reproducirati golemu količinu teksta – pa ovdje nije bilo nikakve improvizacije. Hrvatsko biračko tijelo nije odveć oduševljeno našim angažmanom u Afganistanu, mada je logika savezništva jasna, pa je jasno da ovim govorom predsjednica nije skupljala glasove u domovini, nego poene u Americi i sjedištu NATO-a. Ona je svoj cilj postigla; o njenom se nastupu priča, ona je ukrala show svima na tvrđavi, a i šire.
Tip afektacije koji je svjesno koristila, okretanje glave, naglašavanje, osobno obraćanje pojedincima iz publike, u hrvatskim je okvirima šokantan i nov komunikacijski model, no u Americi je takav tip govora standard, pri čemu valja priznati kako ga je predsjednica odradila na vrhunski način.
portalnovosti
Dnevnik 3, HRT, 1. kolovoza, 22:50
Je li predsjednica u Izraelu rekla da je Bosna nestabilna država u kojoj Iran ima veliki utjecaj? Novinari su se bacili u istraživanje te tvrdnje koja je osvanula u uglednom Jerusalem Postu pa izazvala dar-mar na relaciji Zagreb-Sarajevo. U prvi mah nitko nije ni pomislio da sporna rečenica u cijelosti nije njena jer iz duha izjave od početka do kraja isijava najtipičniji kolindizam – ulizivanje moćnim domaćinima i ocrnjivanje njihova arhineprijatelja Irana, ali su nakon paljbe iz Sarajeva Izraelci sramežljivo opovrgli autentičnost tog dijela izjave. HRT je odmah zatražio komentare na svim stranama. Miro Aščić razgovarao je s novinarkom Jerusalem Posta, za koju je rekao da je ‘rastresena i nije htjela izaći pred kamere HRT-a’ pa je stvar u cijelosti odbačena kao neautentična.
Zoran Milanović dao je, međutim, zanimljivu procjenu izraelske afere. Milanović tvrdi kako je to ‘očito ispričao netko iz okruženja izraelskog predsjednika’. ‘Moguće da je i autentično to što je rečeno, ali kad su uvidjeli da su izazvali štetu i uvrijedili gosta, to su pokušali popraviti i zagletati’, rekao je Kolindin protukandidat, dodajući da bi se Izraelci trebali ispričati Kolindi ‘a ona bi trebala opreznije birati sugovornike i paziti što i kome priča’. Opekao se čovjek u šatoru, zna što govori.
N1 i HRT, 1. kolovoza, 23:30
Urednici Četvrtog programa Hrvatske televizije dosjetili su se kako je funkcija njihovog kanala, između ostalog, i izvještavanje javnosti o nenadanim važnim događajima, ‘crnim labudovima’ hrvatske nepolitičke scene, pa su na mjesto šestorostrukog ubojstva na zagrebačkoj Kajzerici razmjerno brzo poslali reportere. Čestitamo. Dosad su imali običaj prespavati pa se ujutro uz kavicu informirati od kolega s N1.
Ubojstvo je došlo na vrhuncu vala nasilja koje već tjednima trese Hrvatsku. Famozni Daruvarac skoro je gurnut u drugi plan, potisnut navalom nasilnika amatera. U crnim kronikama čitamo kako je neki lik odgrizao uho drugome, samo zato jer je pogledao njegovu djevojku. Drugi je zaradio nož u srce od nepoznatoga, čiju je frizuru pohvalio. Sad i ovo. Kako, zašto? Čini se da je sve to izraz jednog duboko zapuštenog društva, u kojemu je, pod političkim pokroviteljstvom, odavno zavladala atmosfera nekažnjivosti. Ljudi kradu, varaju, namještaju natječaje, obiteljski nasilnici ugledni su članovi političke elite – ‘tako vam je to u braku’ – pa je onda razumljivo da se i običan čovjek povodi za društvenim uzorima. Ako mogu svi, zašto ne bi i on?
A policiji i novinarima preporuka: u lisičinama, pred kamerama voditi divljake s ceste, a ne političare kojima se taj ukras stavlja samo radi spektakla, onog istog showa u kojemu se sve češće događaju scene poput one s Kajzerice.
Kalifornijski san - Nino Rakičević, RTS, 2. kolovoza, 20:30
Mira Adanja Polak, glasovita MAP, čak i od slučajnog susreta napravi neslučajno zanimljivu emisiju. Usputni susret s beogradskim fotografom Ninom Rakićevićem, koji već 35 godina živi u Americi, bio je povod odličnom polusatnom razgovoru. Ovaj skromni čovjek, koji je slijedio svoju zvijezdu, bio je sredinom 1980-ih cijenjen i odlično plaćen fotograf beogradske Politike, ali je želio više. Odlučio je upisati Brooke univerzitet u Santa Barbari. Godišnja školarina bila je tolika da bi morao izdvojiti četiri godišnje plaće bez da jede, pije itd. za samo dva semestra. Otac je prodao kuću koju je radio za njega, nekako su skucali za prvu godinu, a onda ga je vlasnik sveučilišta zapazio i darovao mu stipendiju. Rakićević se od sreće rasplakao. Kad je vlasnik fakulteta ponudio i besplatan stan i povišicu, to je odbio. Gospodski, nema što.
‘Srećem ga za večerom, slušam ga i pomišljam kako bi to bila zanimljiva priča sa srećnim krajem, koja bi nam pokazala da se ponekad želje i ispunjavaju. Verovao je u neku srećnu zvezdu koja se uvek pojavi od negde i pokaže put kojim želite da idete’, rekla je Mira Adanja Polak. A sve dalje je američka priča o uspjehu: Rakićević radi sjajne fotografije, elita se trga za njim, radio je za supruga gospođe Huffington, osnivačice Huffington Posta, i tako dalje i tomu slično. Danas je član Sonyjeva tima za obuku mladih fotografa.
Odličan razgovor, sjajne fotografije, dobra muzička podloga, gledati emisiju – ima je i na Youtubeu.
Prijenos iz Knina, HRT, 4. kolovoza, 21:00
Četvorka je sve brže na mjestu nepogoda! Imala je izravni prijenos sladunjave melodrame iz Knina. ‘Kraljičin govor’ u trenutku je zažario društvene mreže. ‘Što joj je’, pitali su se svi. Kolinda je afektirala, egzaltirala, glumatala na način kakav prije nismo imali prilike vidjeti. Jurišala je u davno završene ratove (‘skoro me zapekla savjest što nisam uzela pušku i otišla u Oluju’) i prikazivala se kao dobrovoljna davateljica tuđe krvi u onima koji još traju (‘Hrvatska se brani u Afganistanu’). Govorila je na dva jezika, hrvatskom i engleskom, obraćajući se svojim biračima (ako je izaberu za predsjednicu), ali i američkoj generalici i vojnom atašeu (ako je ne izaberu, da ima kamo otići do penzije, kada će se vratiti u Hrvatsku).
Govor je bio pažljivo pripremljen, naučen napamet – predsjednica, kažu njeni prijatelji, zna tijekom noći naučiti i bez greške reproducirati golemu količinu teksta – pa ovdje nije bilo nikakve improvizacije. Hrvatsko biračko tijelo nije odveć oduševljeno našim angažmanom u Afganistanu, mada je logika savezništva jasna, pa je jasno da ovim govorom predsjednica nije skupljala glasove u domovini, nego poene u Americi i sjedištu NATO-a. Ona je svoj cilj postigla; o njenom se nastupu priča, ona je ukrala show svima na tvrđavi, a i šire.
Tip afektacije koji je svjesno koristila, okretanje glave, naglašavanje, osobno obraćanje pojedincima iz publike, u hrvatskim je okvirima šokantan i nov komunikacijski model, no u Americi je takav tip govora standard, pri čemu valja priznati kako ga je predsjednica odradila na vrhunski način.
portalnovosti
