Proteklih mjeseci se pogrešno špekuliralo kako je Iran uspješno izbačen iz razdiobe petro-dolara i da će se njegovo gospodarstvo urušiti obzirom na nemogućnost priljeva sredstava, te da neće moći voditi međunarodnu trgovinsku razmjenu.
To bila misao vodilja međunarodnih sankcija i embarga u želji da se svrgne aktualna vlast gušeći iransko gospodarstvo. Za vrijeme perioda unutarnje inflacije, koju je vlada uspjela obuzdati opovrgavajući nagađanja, Iran je uspijevao, bez većih poteškoća, i dalje voditi aktivnu trgovinsku razmjenu s Kinom, Rusijom, Indijom i ostalim trgovinskim partnerima.
"Kako je to bilo moguće?", pitanje je svih onih koji su podržavali sankcije nametnute od strane SAD-a i Europe. Odgovor je jednostavan: ZLATO. Obzirom da je zlato Iranu lako dostupno u nedostatku petrodolara. No, to nije neka novost. Zna se da je Iran u prošlosti uvezao iz Turske ogromne količine zlata, i pored tog što Istanbul to opovrgava.
Danas smo, kaže Reuters, razumjeli koji je "put svile" 21. stoljeća i kako je Iran bio vješt u izbjegavanju klopke eksperimenta zvanog "petro-dolar" lansirajući novi zvan "petro-zlato".
Sve se odvijalo upravo suprotno onome što su govorile turske vlasti, piše Reuters. Kuriri su prenosili milijune dolara u zlatnim polugama, u svom osobnom prtljagu, u letovima na relaciji Istanbul-Dubai, odakle je kasnije zlato išlo ka Iranu.
Prema onima koji su bili upleteni u to, radilo se o basnoslovnim ciframa. Službeni podaci turske trgovine govore da je skoro 2 milijuna USD (u zlatu) poslano u Dubai za račun iranskih kupaca, samo u osmom mjesecu. Pošiljke pomažu Teheranu da vodi svoje financije koje se suočavaju sa posljedicama sankcija. Sankcije nametnute zbog kontroverznog nuklearnog programa su Iran umnogome isključile sa svjetskog tržišta kapitala, te mu onemogućili protok istog. Koristeći se čistim zlatom, Iran može raspolagati svojim bogatstvima i van svojih granica.
Zlato je u ovom slučaju novac, zato što ga svi prihvaćaju kao valutu. Da li se radi o rezervnom bogatstvu, ili sredstvu za robnu razmjenu? Izgleda da je upravo sredstvo plaćanja, barem za one zemlje koje se ne moraju bojati da će milijarde i milijarde dolara u sirovoj nafti preko noći postati "oružje za masovno uništenje".
"Svaka valuta ima svoju relativnu vrijednost, no zlato ima apsolutnu, gdje god da se nalaziš!", rekao je jedan posrednik u Dubaiju, koji dobro zna kako funkcionira trgovina zlatom između Turske i Irana.
No što tu zarađuje Turska? Naravno zarađuje ono čime Iran obiluje, a Turskoj je potrebno: Iran prodaje Turskoj naftu i plin, koju zbog sankcija ne može plaćati u dolarima ili eurima, nego u turskim lirama, što Iran prihvaća. Iako lire nisu konvertibilne, Iranu služe za kupovinu zlata u samoj Turskoj. Tako da u svijetu, u kojem svakoga koji odbije dolare proglase ludim, Turska i Iran su našli efikasan način za trgovinsku razmjenu, koristeći lokalnu valutu za kupovinu zlata, kojim se poslije kupuje što god je potrebno. Ili bolje rečeno koje služi Iranu da kupi sve ono što mu treba od onih zemalja koje ne sprovode sankcije nametnute od SAD-a i EU, kao npr, zemlje Afrike (osim već navedenih: Kine Rusije i Indije) .
Ono što je zabrinjavajuće je to što je i Dubai počeo "igrati tu igru", a mogli bi ga slijediti i ostali, tj. sve zemlje koje se ne plaše ignorirati "prijedloge" SAD-a. Od ožujka ove godine, kad su sankcije počele nanositi štetu Iranu, Teheran je pojačao kupovinu zlata i to prema turskim službenim izvorima. Izvoz je dosegao 1,8 milijardi dolara u zlatu, samo u srpnju, tj.petinu turskog trgovinskog deficita za taj mjesec. Potom je slijedio pad u prodaji Iranu, koji je posljedica prodaje zlata Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAR).
Turska je izvezla zlata u vrijednosti 2,3 mlrd.$ u mjesecu kolovozu, od čega je 2,1 mlrd.bilo u polugama. Nešto više od 1,9 mlrd. (oko 36 tona) je otišlo za UAR (podaci Državnog zavoda za statistiku Turske). Prije srpnja Turska je izvezla za UAR samo 7 milijuna USD u zlatu, kad je izvoz prema Iranu varirao između 1,2 i 1,8 milijardi USD.
Objašnjenje variranja u količini može objasniti posrednik iz Dubaia, koji pominje indirektne pošiljke, da bi se izbjegao publicitet, obzirom da se počelo previše govoriti o ovom. A to potvrđuje i jedan turski trgovac zlatom.
No, što bi se dogodilo kada bi USA "zamolile" Dubai da prekinu ovu trgovinu s Iranom? Skoro ništa: neka druga zemlja bi se ponudila da upotpuni mjesto koje je Dubai ostavio praznim u tom "zlatnom trokutu". A što bi se dogodilo Turskoj kad bi zatvorila svoja vrata iranskim kupcima? Kupci bi štitili svoje interese zaobilazeći tursku vladu. Dobri odnosi sa Iranom su se pogoršali kad su se dvije zemlje našle na suprotnim stranama zbog sukoba u Siriji. S Turskom koja želi svrgnuti predsjednika Assada, a Iran ga želi vidjeti i dalje na vlasti.
Ako Bashar Al Assad kojim slučajem padne, Iran će morati naći drugu zemlju koja treba njihovu naftu, a u regiji ih ne manjka. Potom će biti dovoljno zatražiti isplatu u zlatu da bi se održao u životu način plaćanja "petro-zlatom".
Da bi ironija bila veća, i pored svih deklarativnih "neprijateljstava" između Turske i Irana, pogotovu u pogledu Sirije, zlato je ono koje uspijeva pomiriti sve razlike u mišljenu između dviju država. No, na kraju je istina, da nitko ne krši pravila igre. Ne postoji niti jedan zakon koji zabranjuje trgovinu zlatom, čak niti kad je Iran u pitanju. Embargo UN-a se odnosi na materijal koji bi služio u nuklearnom programu. I sankcije obuhvaćaju neke osobe i tvrtke za koje se sumnja da učestvuju u njemu.Ostalu trgovinu sankcije ne zabranjuju.
Na ovaj način Iran, po svemu sudeći, uspijeva legalno izbjeći sankcije nametnute od strane međunarodne zajednice, a istovremeno započeti jedan novi način plaćanja, koji se zasigurno neće svidjeti međunarodnim novčarskim institucijama.
in.reuters.com
comedonchisciotte.org
Izvor: Advance
