Izborom knjiga i autora koje promoviraju institucije kulture se legitimiraju. Možete li vjerovati da u Brodu posljednje dvije godine nije predstavljena nijedna velika knjiga niti ijedan poznati autor? Izgovaraju se novcem.
To je naš problem. Jer sve knjige izlaze u Zagrebu, i to samo u dvije, tri knjižare u centru. Ne postoji sustav distribucije, nešto je radio Mišo Nejašmić, ali to je bio mazohizam. U Dubrovniku, Brodu, Osijeku, Rijeci, knjige ne postoje. O Splitu da ne govorimo. Vrijeme je da Vlada uradi nešto, ali ona ima drugih problema, uvijek im gori pod nogama. Živjeli.
Ime Rade Jarka nije ime koje zvoni u ušima većini površnih ljubitelja književnosti, onih što u potrazi za informacijama o događajima, preporukama knjiga i slično listaju onih nekoliko stranica koje pripadaju kulturi u domaćim tiskovinama.
Međutim, kada se zna da je dotični pisac, pjesnik, esejist, urednik i kritičar književnih djela i stanja u domaćoj književnosti uopće, uz sve to jedan od najproduktivnijih pisaca sa desetak napisanih knjiga u isto toliko godina, moramo se zapitati što je tomu razlog. Kvaliteta ne bi trebala biti upitna, budući da je osim nagrada i pozitivnih kritika dobio i kompliment od svog književnog suparnika, čovjeka kojeg je nebrojeno puta kritizirao, upozoravajući time na ustajalost i besperspektivnost domaće književnosti, Miljenka Jergovića, tzv. živućeg klasika, koji je za Jarka rekao da je podcijenjen kao autor.
Zbog navedenih razloga, smatrali smo u SBPeriskopu da je Radu Jarka potrebno što bolje predstaviti, pa vam, osim intervjua, donosimo ulomak njegovih «Krakowskih zapisa», objavljenih u «Europskom glasniku» 2010. godine i nekoliko tekstova s «Knjigomata» www.knjigomat.com;https://www.facebook.com/Knjigomat), legendarnog virtualnog časopisa za književnost kojeg Jarak uređuje gotov cijelo desetljeće.
Uživajte!
Subota, 9. listopad 2010., treći dan
Ležim u krevetu s duplim poplunom, navučenim do brade.
Problem je u tome što Poljaci ne griju hotelske sobe (trebam li uopće spomenuti da sam u jeftinom hotelu) i po sobama, a ja ovdje imam mali stan, treba ići u džemperu. Naravno, nemam džemper. Temperatura vani tijekom noći je oko nule, ali muka je istočni vjetar, vrlo hladan, koji stiže iz Bjelorusije i probija kosti.
Inače, nisam izišao vani jer sam se razočarao vidjevši mnogo turista u centru Krakowa. Užas. Trebao sam ići u neki industrijski grad, Katowice, na primjer. Pomislio sam da je taj diskač koji sam vidio neka vrsta prostitucije za turiste pa sam odustao.
Ovdje imam kuhinju. Kupit ću danas špinat i maslac na tržnici Stary Kleparz pa ću skuhati. Inače, votka je strahovito jaka, jača od naše, ubija konja. Valjda je napravljena za velike zime. Drmneš jednu na minus trideset i pet i ideš van bez problema. Naročito mi se sviđaju ove s aromama, ne bijele, nego obojene. Ali mogu popiti najviše dvije, tri. Vino je odvratno , uvozno talijansko i južnoameričko – loše kvalitete.
O sebi sam se zabavio, imao sam takvu groznicu i buncanje da mi nije palo na pamet da nos pomolim vani.
Od svih dijelova grada – Glavni trg (koji je ljepši od onoga u Pragu), Wawel, Kazimierz, Schindlerova tvornica – meni je najljepši onaj gdje sam odmah došao, uz Rynok Kleparski, pa niz Krupnitzu, kuda djevojke idu na fakultete. Lijep prizor.
Žene unose sreću i svježinu u život, ali u isto vrijeme teže stabilnosti i sigurnosti. Tom «malograđanskom» težnjom unose zapravio potpuni nemir i nesigurnost u svijet. Dakle, čak ni žene nisu rješenje.
Dečki? O jada…
Možda neki dobar prijatelj? Ali što je prijateljstvo? Prijateljstvo – blago rečeno – uvijek naginje rivalstvu.
Dobro, stalno pišem da E. nije baš previše inteligentna, ali da bih bio do kraja pošten – iako nisam htio da ovo bude zapis o njoj – moram priznati da onda ni meni inteligencija nije jača strana, čim sam bio s njom. Uostalom, u seksualnoj privlačnosti inteligencija nije uvijek presudna.
Nisam sa sobom na put ponio nijednu knjigu, osim dva stripa: Alan Ford «Sastanak na groblju» (još ga nisam pročitao do kraja) i već spomenuti Prattov «Gringova Macumba».
Danas bih trebao malo štucnuti bradu.
Moram naglasiti da ne osjećam nikakvu želju da uđem u neku knjižaru – iako je Krakow univerzitetsko središte. Knjige me uopće ne zanimaju, iako sam ih objavio oko petnaest. Vidio sam slučajno u izlogu knjigu S. Mrožeka «Tango» - koja ima isti naslov kao i moj kratki roman, koji sam objavio u veljači ove godine. Eto, to me jedino privuklo, na nekoliko sekundi, ništa više. Inače, knjige u Poljskoj izgledaju puno lošije nego kod nas – što je sasvim normalno jer je Poljska puno veće tržište pa se ide na nižu cijenu i nekvalitetniji materijal. Posljedica je vjerojatno da se više knjige kupuje i čita.
Književna defanziva
http://www.knjigomat.com/detail.asp?iNews=1254&iType=2
Lastiš u epizodi – The Pope
http://www.knjigomat.com/detail.asp?iNews=1054&iType=5
Dossier Jergović
http://www.knjigomat.com/detail.asp?iNews=969&iType=2
Tko je Rade Jarak? Možete li za posjetitelje SBPeriskopa skicirati kratki osobni i umjetnički autoportret u nekoliko rečenica?
Čovjek s više kaznenih prijava – eto dokle me dovelo bavljenje umjetnošću. Objavio sam, doduše i pokoju knjigu, ali to mi se uzima kao otežavajuća okolnost. Sve što rečem bit će upotrebljeno protiv mene. Bio sam u zatvoru, ratu, ludnici, Japanu… Najljepše mi je bilo u Japanu. Ako zarati odazvat ću se pozivu svog cara. Napisao sam i Japanski dnevnik, knjigu koja mi je draga. Tako to.
Odakle ta opredijeljenost za izravno i beskompromisno iznošenje sirovih doživljaja u formi dnevničkih ili sličnih zapisa u prvome licu? Čitajući "Krakowske zapise" shvatio sam kako je doista moguće u samo nekoliko rečenica osjetiti ono što je Bukowski osjetio čitajući Fantea: da je pisac brutalno iskren čovjek koji, siguran sam, na ženino pitanje "Misliš li da sam debela?", odgovara : "Kao svinja", ali i dodaje :"Moja najdraža svinja".
Pa jest. To je bolno.
U jednom intervjuu ste rekli, otprilike, da su prethodnici, poput Kiša, Bernharda, Kafke neodvojiv dio, zapravo temelj, Vas i Vašeg stvaralaštva. Do koje mjere je to zaista točno? Drugim rječima, jesu li ti pisci samo ukazali na neka pitanja kojima ćete se i Vi baviti, te vam pomogli u ovladavanju onim zanatskim dijelom pisanja, ili je ta veza mnogo dublja? Kakav je Vaš stav o usporedbama dvaju pisaca, naročito u slučajevima kada se povlače paralele između različitih kultura i generacija, npr. "Rade Jarak je hrvatski Thomas Bernhard"? Koga biste od suvremenika izdvojili kao Vašeg favorita?
Uvijek sam volio Kiša. Danilo nije bio loš. Uvijek sam preferirao Kiševu tradiciju u odnosu na Andrićevu. Dobar je Damir Karakaš, također sam to govorio. Nije loš ni Špoljar, kao satiričar, Miljenko Jergović, Vladimir Stojsavljević, Johnny Štulić, Edo Popović, pokojni Simo… od žena spisateljica Daša Drndić, Nadežda Čačinović, Maja Hrgović, Natalija Živković, Darija Žilić, Katarina Komarica, itd.
Što mislite o današnjoj kulturi ironije i ironijskog odmaka od svega, kako onoga što ne vrijedi, tako i onoga što vrijed? Pitam Vas to zbog toga što se u jednom intervjuu na pitanje o Knjigomatu odgovorili da je ovo vrijeme fanatika. Mislite li da će u kulturi u
kojoj se površna kritika iz usta ili tipkovnice kroničnog neradnika cijeni više od neuspješnog rada nekog fanatika, fanatici kao vrsta opstati? Ili mislite da će eventualnim smanjivanjem broja fanatika, oni preostali ojačati dovoljno da vuku brojne projekte, prvenstveno vezane uz kulturu, koji su našem društvu potrebi?
Fanatici su takvi. Teško je raditi bilo što, ali fanatici, ako to zaista jesu nešto rade. Od svih poslova na svijetu najteže je raditi.
Vezano uz posljednje pitanje: kako stvari stoje s Knjigomatom? Postoji li mogućnost da izađe novi tiskani broj?
Teško, jako mnogo sam radio, ali nisam imao koristi. Možda slijedeće godine, dvobroj.
Što se dogodilo s Vašom edicijom knjiga? Koliko sam uspio pronaći informacija na internetu, u ediciji je izašlo nekoliko knjiga, jedna od njih Čarapara sa Zvezdare Predraga Crnkovića.
Crnković je dobar, talentiran pisac, ali pukla ga je slava u glavu. Treba mu neko vrijeme da se odmori. Zato je sad u Kopenhagenu, već nekoliko godina, kulira se. Talentiran dečko. Tamo sjedi u Kristianshavnu i djevojke ga zovu na tulume (a svaka druga sliči na Liv Ulmann), a tamo pada noć u 24h, ili uopće ne sviće.
Koje su Vaše prognoze za situaciju na tržištu knjiga u Hrvatskoj, s obzirom na uvođenje PDV-a na knjige i trend elektronskih knjiga?
Ne znam, nije dobro, izgleda. Možda jedino Seid Serdarević nešto izvuče. Teško je. Ali ljudi i dalje rade.
Možete li za ovaj portal dati listu internetskih favorita?
Hoću, nego ja slabo kapiram to s internetom. Ne kužim fejs. Sad sam upisao tečaj, ja i Miljenko idemo skupa, niš ne kužimo (imamo godina).
Izborom knjiga i autora koje promoviraju institucije kulture se legitimiraju. Možete li vjerovati da u Brodu posljednje dvije godine nije predstavljena nijedna velika knjiga niti ijedan poznati autor? Izgovaraju se novcem.
To je naš problem. Jer sve knjige izlaze u Zagrebu, i to samo u dvije, tri knjižare u centru. Ne postoji sustav distribucije, nešto je radio Mišo Nejašmić, ali to je bio mazohizam. U Dubrovniku, Brodu, Osijeku, Rijeci, knjige ne postoje. O Splitu da ne govorimo. Vrijeme je da Vlada uradi nešto, ali ona ima drugih problema, uvijek im gori pod nogama. Živjeli.
