Baš kad ste mislili da "Pjesma Eurovizije" euroliberala nije mogla postati gora...
Ne, stihovi iznad se ne odnose na kijevske snage koje podržava SAD i koje vode rat nad jugoistočnim Ukrajincima; oni se trebaju odnositi na "invaziju" ruskih snaga na Ukrajinu 1944. i 2014. U onom što se može opisati kao očiti iznenadni propagandni napad protiv Rusije, ovogodišnji pobjednik Eurovizije - u inat očekivanoj ruskoj pobjedi - bila je ukrajinska pjesma. "Eurovizija" je emitirana Amerikancima po prvi put ove godine. Baš na vrijeme, dakle, za njih da dobiju upravo onaj dojam Europe koji Washington želi da dobiju: da je proamerička i proturuska.
U potezu dostojnom "gamemakera" Igara gladi, Europska radiodifuzijska unija (EBU), koja vodi Euroviziju, izjavila je dva dana prije događaja da bi pobjeda Rusije na događaju (njena pjesma bila je crveno-vrući favorit kladionica za pobjedu) bila "katastrofalan" za događaj, i snažno dala naslutiti da je spremna namjestiti glasovanje kako bi spriječila takav ishod:
Nepopularna za koga točno? Publiku uživo? Televizijske glasače koji gledaju kod kuće? Ili Američkom carstvu i njihovim korporativnim podanicima u EU-u?
U još jednom prvijencu za ovogodišnje natjecanje, oni su promijenili pravila glasovanja. Gdje je prije pobjednik odabran općim glasovanjem, ove godine su dodani glasovi žirija na težinu konačnog rezultata. Rusija je pobijedila na općim izborima zahvaljujući primanju najviše bodova putem telefonskih glasova. Bodovi žirija su zatim pomaknuli završni pobjednički rezultat na Ukrajinu. U stvari, ukrajinska javnost dala je maksimum od 12 bodova ruskoj pjesmi, dok joj je žiri dao nula bodova. To je čudna razlika između popularnog mišljenja i mišljenja neizabranog, tajnog žirija, iako to točno odražava "demokratski proces" u Zapadnim zemljama.
Ali to nije bilo sve. Oni su se očito pripremali mjesecima kako bi okrenuli ono što je trebala biti "kulturna pobjeda" za Rusiju u "propagandni puč" za Zapad. Pjesma Ukrajine, koju pjeva domorodka Kirgistana čiji su baka i djed po očevoj strani bili krimski Tatari (Turci), zove se 1944. i navodno govori o tome "kako je Staljin prisilio domorodne Tatare iz Krima". U tom ponovnom pričanju priče Zapadnim masama, povijest Krima 1944. više nije da je Krim oslobođen od nacističke okupacije, nego da ga je Staljin "napao" i izvršio etničko čišćenje.
"Jamala" - pravo ime, Susana Jamaladinova - pojasnila je da, tekst njene pjesme nije samo povijesan nego je usmjeren na nedavne događaje, posebno na nedavno ponovno ujedinjenje Krima s Rusijom: "Naravno da se također radi i o 2014. Zamislite, kreativna ste osoba, pjevačica, ali ne možete ići kući već dvije godine. Što bih trebala učiniti: samo pjevati lijepe pjesme i zaboraviti na to? Naravno da to ne mogu učiniti."
Nikome nije "zabranjen" ulazak na Krim; istina je da je Vrhovni sud Krimske Republike zabranio "Medžlis krimsko-tatarskog naroda" kao ekstremističku skupinu te je zabranjena njena aktivnosti na cijelom teritoriju Ruske Federacije jer je sudjelovala s režimom u Kijevu, preko ukrajinske fašističke organizacije Desni Sektor, u organiziranju blokade hrane i energije poluotoka. Ova organizacija također ima bliske veze s turskom desničarskom ekstremističkom skupinom "Sivi vukovi", čiji članovi pokušavaju ući u Krim kako bi počinili sabotažu i krvavi kaos.
Ključna stvar ovdje je da je ovoj pjesmi uopće dopušteno da se izvodi. Organizatori su morali prekršiti vlastita pravila zbog toga što političkim pjesmama ne bi trebao biti dozvoljen ulazak na Eurosong. Ne samo da ovaj štos cilja Rusiju, to i zamagljuje pravu horor priču o Ukrajini danas: zemlja koja je "više nego korumpirana", funkcionalno propala država, i vodi genocid nad "nepoželjnim moskovsko-židovskim šljamom".
Već desetljećima, Eurovizija je bila (nominalno) apolitična, blago zabavna i prilično šašava afera... ali sada odjednom postaje teško politička jer "Rusija može pobijediti". A za to se koristi pjesmu koja ne samo da izostavlja pravu horor priču o Ukrajini tijekom Drugog svjetskog rata - suradnju sa nacistima u istrijebljenju Židova, Rusa i drugih "nepoželjnih" - već zapravo se žali na kraj razdoblja u kojem su preci pjevačice oduševljeno pomagali nacistima u ubijanju stanovnika Krima.
Rusiji, drugoplasiranoj 4 puta u posljednjih deset godina, jednostavno se nije moglo dopustiti da pobijedi, jer taj događaj - jedan od najgledanijih ne-sportskih događaja u svijetu, s brojkama TV-publike koje u posljednjih nekoliko godina doseže i do pola milijarde međunarodno - bi onda bio održan u Rusiji iduće godine.
Trilogija Igre gladi, ako niste gledali film ili čitali knjige, se radi o distopijskom režimu koji "glasuje" o djeci iz svake od svojih četvrti da sudjeluju u godišnjim gladijatorskim igrama u kojima se bore jedni protiv drugih do smrti - posljednji koji ostane je pobjednik. Nitko ne umire na Euroviziji, ali mnogi umiru posredno zbog laži koje ona pojačava. Tisuće (etničkih Rusa, uglavnom) su mrtvi i umiru u Ukrajini, jer su SAD i EU pokrenuli režim koji je isto tako patokratski kao i izmišljena samovladajuća PanAm u Igrama gladi, provodeći obavezni vojni rok nad svojim mladima koji su zatim poslani da "očiste" jugoistočnu Ukrajinu od "terorista".
Namještanjem pobjedničke pjesme koja ponovno piše povijest kako bi prikazala Sovjete zlima a naciste nepostojećima, Zapadna patokracija u stvarnom životu pojačava današnju veliku laž da je Rusija spremna da "napadne" Istočnu Europu, čime se opravdava Washingtonovo NATO-ovo nagomilavanje vojnih snaga - najveće u regiji od kad su nacisti podivljali u Drugom svjetskom ratu.
Isti kulturni rat "meke moći" se odvija u sportskoj areni, gdje su nedavno napravili benigni dodatak prehrani nezakonitim, retrospektivno, čime dolazi do hvatanja mnogo ruskih sportaša i žena koji ga koriste. I sve to kako bi usadili - i pojačali - u Zapadnom masovnom umu ideju da su Rusi "varalice", "unazađeni" i stoga "nepouzdani".
Zapadni imperijalisti su primorani napasti sve i svašta što može učiniti da Putin izgleda dobro. On mora biti "simbol zla" tako da njegov "režim" može biti predstavljen kao odraz njegovog "zla". Na taj način, Zapad "stoji visoko" kao ekskluzivni, "izuzetni", simbol onoga što je "civilizirano" i onog što je "barbarski".
To je sve potpuno jadno, naravno, ali to pokazuje u kojoj mjeri oni uzimaju "dominaciju punog spektra" ozbiljno, i na svim razinama: vojno, financijski, ekonomski, politički i kulturno. S obzirom da je ovo informacijski rat, oni su spremni učiniti sve što je potrebno da bi se mase uvuklo u njihovu začaranu iluziju da je "Zapad najbolji". Doista, Zapad je najbolji... u ubijanju, krađi, nasilničkom ponašanju, laganju, pljačkanju, dominiranju...
Rođen u Irskoj, Niall Bradley je diplomirao politologiju, s dodatkom medijskog savjetovanja, te je trenutno urednik, spisatelj i istraživač za Sott.net. Koautor je knjige Manufactured Terror: The Boston Marathon Bombings, Sandy Hook, Aurora Shooting and Other False Flag Terror Attacks s Joeom Quinnom, kolegom sa Sott.net-a, te zajedno s njim vodi tjednu radijsku emisiju Iza naslova svake nedjelje na SOTT radio mreži. Niallovi članci o geopolitičkim smicalicama elita i o takozvanim klimatskim promjenama se također objavljuju na njegovom osobnom blogu NiallBradley.net.
sott
Kad stranci dolaze,
Oni dođu u vašu kuću,
Oni vas sve ubijaju
i kažu,
Mi nismo krivi
nismo krivi.
Gdje je vaš um?
Čovječanstvo plače.
Vi mislite da ste bogovi.
Ali svatko umire.
Nemojte progutati moju dušu.
Naše duše.
~ 1944, "pobjednička" pjesma na Euroviziji 2016., od "ukrajinske" pjevačice Jamala
Ne, stihovi iznad se ne odnose na kijevske snage koje podržava SAD i koje vode rat nad jugoistočnim Ukrajincima; oni se trebaju odnositi na "invaziju" ruskih snaga na Ukrajinu 1944. i 2014. U onom što se može opisati kao očiti iznenadni propagandni napad protiv Rusije, ovogodišnji pobjednik Eurovizije - u inat očekivanoj ruskoj pobjedi - bila je ukrajinska pjesma. "Eurovizija" je emitirana Amerikancima po prvi put ove godine. Baš na vrijeme, dakle, za njih da dobiju upravo onaj dojam Europe koji Washington želi da dobiju: da je proamerička i proturuska.
U potezu dostojnom "gamemakera" Igara gladi, Europska radiodifuzijska unija (EBU), koja vodi Euroviziju, izjavila je dva dana prije događaja da bi pobjeda Rusije na događaju (njena pjesma bila je crveno-vrući favorit kladionica za pobjedu) bila "katastrofalan" za događaj, i snažno dala naslutiti da je spremna namjestiti glasovanje kako bi spriječila takav ishod:
Izvor Eurovizije rekao je za Mirror : "Osjećaj je da Europska radiodifuzijska unija zna kako bi nepopularna pobjeda Rusije bila i da će učiniti sve što je moguće kako bi pomogla ostalim favoritima da pobjede."
Nepopularna za koga točno? Publiku uživo? Televizijske glasače koji gledaju kod kuće? Ili Američkom carstvu i njihovim korporativnim podanicima u EU-u?
U još jednom prvijencu za ovogodišnje natjecanje, oni su promijenili pravila glasovanja. Gdje je prije pobjednik odabran općim glasovanjem, ove godine su dodani glasovi žirija na težinu konačnog rezultata. Rusija je pobijedila na općim izborima zahvaljujući primanju najviše bodova putem telefonskih glasova. Bodovi žirija su zatim pomaknuli završni pobjednički rezultat na Ukrajinu. U stvari, ukrajinska javnost dala je maksimum od 12 bodova ruskoj pjesmi, dok joj je žiri dao nula bodova. To je čudna razlika između popularnog mišljenja i mišljenja neizabranog, tajnog žirija, iako to točno odražava "demokratski proces" u Zapadnim zemljama.
Ali to nije bilo sve. Oni su se očito pripremali mjesecima kako bi okrenuli ono što je trebala biti "kulturna pobjeda" za Rusiju u "propagandni puč" za Zapad. Pjesma Ukrajine, koju pjeva domorodka Kirgistana čiji su baka i djed po očevoj strani bili krimski Tatari (Turci), zove se 1944. i navodno govori o tome "kako je Staljin prisilio domorodne Tatare iz Krima". U tom ponovnom pričanju priče Zapadnim masama, povijest Krima 1944. više nije da je Krim oslobođen od nacističke okupacije, nego da ga je Staljin "napao" i izvršio etničko čišćenje.
"Jamala" - pravo ime, Susana Jamaladinova - pojasnila je da, tekst njene pjesme nije samo povijesan nego je usmjeren na nedavne događaje, posebno na nedavno ponovno ujedinjenje Krima s Rusijom: "Naravno da se također radi i o 2014. Zamislite, kreativna ste osoba, pjevačica, ali ne možete ići kući već dvije godine. Što bih trebala učiniti: samo pjevati lijepe pjesme i zaboraviti na to? Naravno da to ne mogu učiniti."
Nikome nije "zabranjen" ulazak na Krim; istina je da je Vrhovni sud Krimske Republike zabranio "Medžlis krimsko-tatarskog naroda" kao ekstremističku skupinu te je zabranjena njena aktivnosti na cijelom teritoriju Ruske Federacije jer je sudjelovala s režimom u Kijevu, preko ukrajinske fašističke organizacije Desni Sektor, u organiziranju blokade hrane i energije poluotoka. Ova organizacija također ima bliske veze s turskom desničarskom ekstremističkom skupinom "Sivi vukovi", čiji članovi pokušavaju ući u Krim kako bi počinili sabotažu i krvavi kaos.
© Sputnik
Ključna stvar ovdje je da je ovoj pjesmi uopće dopušteno da se izvodi. Organizatori su morali prekršiti vlastita pravila zbog toga što političkim pjesmama ne bi trebao biti dozvoljen ulazak na Eurosong. Ne samo da ovaj štos cilja Rusiju, to i zamagljuje pravu horor priču o Ukrajini danas: zemlja koja je "više nego korumpirana", funkcionalno propala država, i vodi genocid nad "nepoželjnim moskovsko-židovskim šljamom".
Već desetljećima, Eurovizija je bila (nominalno) apolitična, blago zabavna i prilično šašava afera... ali sada odjednom postaje teško politička jer "Rusija može pobijediti". A za to se koristi pjesmu koja ne samo da izostavlja pravu horor priču o Ukrajini tijekom Drugog svjetskog rata - suradnju sa nacistima u istrijebljenju Židova, Rusa i drugih "nepoželjnih" - već zapravo se žali na kraj razdoblja u kojem su preci pjevačice oduševljeno pomagali nacistima u ubijanju stanovnika Krima.
Rusiji, drugoplasiranoj 4 puta u posljednjih deset godina, jednostavno se nije moglo dopustiti da pobijedi, jer taj događaj - jedan od najgledanijih ne-sportskih događaja u svijetu, s brojkama TV-publike koje u posljednjih nekoliko godina doseže i do pola milijarde međunarodno - bi onda bio održan u Rusiji iduće godine.
Trilogija Igre gladi, ako niste gledali film ili čitali knjige, se radi o distopijskom režimu koji "glasuje" o djeci iz svake od svojih četvrti da sudjeluju u godišnjim gladijatorskim igrama u kojima se bore jedni protiv drugih do smrti - posljednji koji ostane je pobjednik. Nitko ne umire na Euroviziji, ali mnogi umiru posredno zbog laži koje ona pojačava. Tisuće (etničkih Rusa, uglavnom) su mrtvi i umiru u Ukrajini, jer su SAD i EU pokrenuli režim koji je isto tako patokratski kao i izmišljena samovladajuća PanAm u Igrama gladi, provodeći obavezni vojni rok nad svojim mladima koji su zatim poslani da "očiste" jugoistočnu Ukrajinu od "terorista".
Namještanjem pobjedničke pjesme koja ponovno piše povijest kako bi prikazala Sovjete zlima a naciste nepostojećima, Zapadna patokracija u stvarnom životu pojačava današnju veliku laž da je Rusija spremna da "napadne" Istočnu Europu, čime se opravdava Washingtonovo NATO-ovo nagomilavanje vojnih snaga - najveće u regiji od kad su nacisti podivljali u Drugom svjetskom ratu.
Isti kulturni rat "meke moći" se odvija u sportskoj areni, gdje su nedavno napravili benigni dodatak prehrani nezakonitim, retrospektivno, čime dolazi do hvatanja mnogo ruskih sportaša i žena koji ga koriste. I sve to kako bi usadili - i pojačali - u Zapadnom masovnom umu ideju da su Rusi "varalice", "unazađeni" i stoga "nepouzdani".
Zapadni imperijalisti su primorani napasti sve i svašta što može učiniti da Putin izgleda dobro. On mora biti "simbol zla" tako da njegov "režim" može biti predstavljen kao odraz njegovog "zla". Na taj način, Zapad "stoji visoko" kao ekskluzivni, "izuzetni", simbol onoga što je "civilizirano" i onog što je "barbarski".
To je sve potpuno jadno, naravno, ali to pokazuje u kojoj mjeri oni uzimaju "dominaciju punog spektra" ozbiljno, i na svim razinama: vojno, financijski, ekonomski, politički i kulturno. S obzirom da je ovo informacijski rat, oni su spremni učiniti sve što je potrebno da bi se mase uvuklo u njihovu začaranu iluziju da je "Zapad najbolji". Doista, Zapad je najbolji... u ubijanju, krađi, nasilničkom ponašanju, laganju, pljačkanju, dominiranju...
Rođen u Irskoj, Niall Bradley je diplomirao politologiju, s dodatkom medijskog savjetovanja, te je trenutno urednik, spisatelj i istraživač za Sott.net. Koautor je knjige Manufactured Terror: The Boston Marathon Bombings, Sandy Hook, Aurora Shooting and Other False Flag Terror Attacks s Joeom Quinnom, kolegom sa Sott.net-a, te zajedno s njim vodi tjednu radijsku emisiju Iza naslova svake nedjelje na SOTT radio mreži. Niallovi članci o geopolitičkim smicalicama elita i o takozvanim klimatskim promjenama se također objavljuju na njegovom osobnom blogu NiallBradley.net.
sott
