Frensis Bejkon: O nevoljama. Uzvišene su Senekine riječi (u duhu stoika) da dobra koja pripadaju blagostanju treba željeti, ali da se dobrima koja idu uz nevolje valja diviti. (Bona rerum secundarum optabilia, adversarum mirabilia.)1 Zaista, ako vlast nad prirodom nazivamo čudom, ona se većinom pojavljuju u nevolji. Još su uzvišenije njegove riječi (isuviše takve za jednog mnogobošca): Istinska je veličina imati u jednom krhkost čovjeka i sigurnost Boga. (Vere magnum, habere fragitatem hominis, securitatem Dei.)2 Ovo bi bolje dolikovalo pjesništvu gdje su uzvisivanja više dozvoljena. I pjesnici su doista bili zaokupljeni time; jer to je upravo ono što se pojavljuje u neobičnim tvorevinama mašte starih pjesnika, a koje kao da nisu bez skrivenog smisla već se, štoviše, približavaju shvaćanju kršćana: to da je Herkul, kada je krenuo osloboditi Prometeja (koji predstavlja ljudsku prirodu) preplovio u zemljanom sudu ili vrču jedan veliki ocean, živo opisuje kršćansku odlučnost da se jedri u krhkoj barci od tijela kroz valove svijeta.
Ali, govoreći bez pjesničkog ushita, vrlina u blagostanju je umjerenost, a vrlina u nevolji je odvažnost koja je, s moralnog gledišta, više herojska vrlina. Blagostanje je blagoslov Starog zavjeta; nevolja je blagoslov Novog zavjeta, ona donosi veći blagoslov i jasnije otkrivenje Božje milosti. Ali čak i u Starom zavjetu, ako osluhneš Davidovu harfu, čut ćeš isto toliko tužaljki koliko i veselih pjesama; i pisaljka Svetoga Duha više je truda uložila da opiše stradanja Jobova negoli Salomonovo bogatstvo. Blagostanje nije bez mnogih strahovanja i neprilika, a nevolja nije bez utjehe i nade.
Vidimo na vezovima i drugim ženskim radovima iglom da oku više godi vedra slika na tamnoj i ozbiljnoj pozadini negoli tamna i sjetna slika na svijetloj pozadini: sudi, dakle, o zadovoljstvu srca po zadovoljstvu oka. Uistinu, vrlina je kao oni dragocjeni miomirisi; najmirisniji su onda kada ih zapalimo ili zgnječimo: jer blagostanje najbolje otkriva porok, ali nevolja najbolje otkriva vrlinu.
1 Seneka, Pisma, VII, 4, 29.
2 Seneka, Pisma, VI, 4, 12.
