Povodom napada Izraela na Iran donosimo prijevod teksta američkog novinara Chrisa Hedgesa u kojem demonstrira mizeriju američkog establišmenta – političkog, medijskog i akademskog – u pravdanju napada
Nema puno razlike između laži izgovorenih kako bi se zapalila iskra rata s Irakom i onih koje se izgovaraju kako bi se pokrenuo rat s Iranom. Jednako kao u vrijeme poziva da se napadne Irak, procjene naših obavještajnih agencija i međunarodnih tijela i sada se ležerno odbacuju kao halucinacije.
Svi su stari tropi uskrsnuti kako bi nas se gurnulo u još jedan vojni fijasko. Zemlja koja ni nama niti svojim susjedima ne predstavlja prijetnju na rubu je da proizvede oružje za masovno uništenje koje ugrožava naše postojanje. Ta zemlja i njezini vođe utjelovljuju čisto zlo. Na kocki su sloboda i demokracija. Ako ne djelujemo odmah, nepobitni dokaz pretvorit će se u oblak gljive. Naša vojna superiornost osigurat će pobjedu. Mi smo spasitelji svijeta. Masovno bombardiranje, poboljšana verzija operacije “Shock and Awe”, donijeti će mir i harmoniju.
Naslušali smo se ovih lažnih vijesti uoči rata u Iraku 2003. Dvadeset i dvije godine kasnije te se laži dižu iz mrtvih. Svatko tko poziva na pregovore, na diplomaciju i mir proglašava se terorističkom marionetom. Jesmo li išta naučili iz fijaska u Afganistanu, Iraku, Libiji i Siriji, da ne spominjemo Ukrajinu?
Svi zlodusi koji su nam ove ratove prodali na temelju lažnih izgovora – poput konzervativnih domaćina talk showova kao što je Max Boot, koji piše da je “strateški imperativ bombardirati Fordo” (podzemno nuklearno postrojenje u Iranu, op. a.) – vraćaju se kako bi preplavili javni prostor beskonačnim ratnim huškanjem.
Nema veze što su im se svi njihovi grandiozni planovi da svrgnu Talibane u Afganistanu i zatim napadnu i smijene režime u Iraku, Libanonu, Siriji, Libiji, Sudanu, Somaliji i konačno Iranu, vratili u lica kao bumerang. Nema veze što je njihova požuda za ratom iza sebe ostavila stotine tisuća, ako ne i milijune mrtvih, a iz američkog proračuna odlila bilijune dolara. Nije bitan čisti idiotizam njihovih argumenata. Njima su megafoni osigurani. Oni su poslušni potrčci ratne industrije, moždano mrtvi neokonzervativci i genocidni cionisti koji vjeruju u magičnu regeneraciju svijeta putem nasilja, ignorirajući katastrofu za katastrofom.
Zaboravite Godišnju procjenu o prijetnjama naše obavještajne zajednice u kojoj piše da “Iran ne gradi nuklearno oružje a vrhovni vođa Hamenei nije autorizirao program nuklearnog naoružanja koji je suspendirao 2003.”, isto ono što je prošlog tjedna potvrdio i Rafael Grossi, glavni direktor Međunarodne agencije za energiju (IAEA). Zaboravite da Benjamin Netanjahu skoro tri desetljeća bez prestanka govori da Iran samo što nije proizveo nuklearno oružje. Zaboravimo i da je preventivni napad Izraela na Iran ratni zločin, da ne spominjemo bombardiranje bolnica, kola hitne pomoći i novinara. Zaboravite stotine iranskih civila koje je Izrael poubijao u valovima svojih zračnih napada. Zaboravite da je Izrael započeo svoj napad na Iran taman kada je u Omanu trebala započeti šesta runda pregovora o obogaćivanju uranija između SAD-a i Irana. Zaboravite da je izraelski premijer, a ne vođa Irana, optužen za zločine protiv čovječnosti i za njim je izdan nalog za hapšenje. Zaboravite da Izrael, koji je usred vršenja genocidne kampanje protiv Palestinaca, posjeduje najmanje 90 komada nuklearnog oružja, iako to predstavlja kršenje međunarodnog Sporazuma o neširenju nuklearnog naoružanja, i da blokira inspekcije IAEA-e. Zaboravimo da je upravo Donald Trump 2018. rasparao Zajednički sveobuhvatni akcijski plan, sporazum o ograničavanju iranskog nuklearnog programa kojega se Iran pridržava. Zaboravimo i da su Washington i London 1958. orkestrirali državni udar kojim su svrgnuli iransku demokratski izabranu vladu, prvu u toj regiji, i na njeno mjesto instalirali poslušnog šaha Mohamada Rezu Pahlavija. Zaboravimo i da je SAD zajedno s Izraelom trenirao i opremao SAVAK, šahovu divljačku tajnu policiju.
Bombardiraj! Bombardiraj! Bombardiraj!
Iranski navodni program nuklearnog naoružanja nepostojanjem dokaza ekvivalentan je mitskom oružju za masovno uništenje Sadama Huseina i njegove alijanse s Al Kaidom.
Invazija i okupacija Iraka, u kojoj je poginulo više od 4000 američkih vojnika i tisuće iračkih civila rezultirala je sveobuhvatnom destrukcijom i regionalnom nestabilnošću i izrodila niz fanatičnih ekstremističkih skupina, uključujući Islamsku državu Iraka i Sirije. Jamstva da će naša invazija u Bagdadu implementirati demokraciju koja će se potom raširiti po Bliskom istoku, da ćemo biti dočekani kao osloboditelji i da će se rekonstrukcija zemlje platiti prihodima od nafte bili su fantazija koju su snivali administracija Georgea W. Busha i think tankovi iz Washingtona. Ove marionete beskrajnog rata nisu u stanju shvatiti mehanizme ni posljedice rata. Oni su kulturološki, povijesno i lingvistički nepismeni o zemljama koje napadaju. Irak, Afganistan, Libija, Sirija, Iran – sumnjam da uopće znaju koja je razlika. Ovi navijači rata, jednom kada se dokaže da su bili u krivu, vješti su u objavljivanju mea culpi. Uvjeravaju nas u svoje dobre namjere. Nisu htjeli širiti dezinformacije. Htjeli su samo da svijet bude siguran od zlotvora i štititi našu nacionalnu sigurnost. Nitko, čak ni oni unutar Bushove a sada Trumpove administracije nisu namjerno lagali. Nije njihova krivica što su obavještajni podaci bili pogrešni. Problem je prosudba, a ne vrlina. Sve su to dobri ljudi.
Ali upravo to je najveća laž. Obavještajne procjene zloupotrijebljene kako bi se opravdao rat protiv Iraka zakuhala ja spletkaroška skupina neokonzervativnih lunatika i fanatičnih cionista upravo zato što im se nisu sviđale procjene CIA-e i drugih obavještajnih agencija. Sada jedna druga kabala, u kojoj dominiraju pobornici Izraela, izmišlja lažne procjene kako bi opravdala rat s Iranom. Ti se ratovi ne vode u dobroj vjeri. Oni se ne temelje na pažljivim i racionalnim analizama provjerenih obavještajnih podataka. Oni su utopijske vizije odcjepljenje od stvarnosti, u kojima se naše vlastite obavještajne agencije ignoriraju, skupa s međunarodnim tijelima kao što su Ujedinjeni narodi i inspektori IAEA-e za oružje masovnog uništenja.
Povijest modernog Irana povijest je naroda koji se bori protiv tiranija koje su podupirale i financirale zapadne sile. Brutalno kršenje legitimnih demokratskih pokreta tijekom više desetljeća rezultiralo je 1979. revolucijom koja je iranske klerike dovela na vlast. Nova islamska vlada ajatolaha Ruholaha Homeinija uzdizala je islam i tvrdila da se suprotstavlja arogantnim svjetskim silama i njihovim regionalnim saveznicima koji ugnjetavaju druge, uključujući Palestince, kako bi služili interesima tih gospodara.
“Središnja priča Irana tijekom posljednjih 200 godina ona je o nacionalnom poniženju od strane vanjskih sila koje su podjarmile i opljačkale zemlju”, rekao mi je Stephen Kinzer, autor knjige “Svi šahovi ljudi: Američki državni udar i korijeni bliskoistočnog terora” (All the Shah’s Men: An Amecian Coup and the Roots of Middle East Terror). “Dugo vremena počinitelji su bili Britanci i Rusi. Počevši od 1953. tu su ulogu preuzele Sjedinjene Države. Te su godine američke i britanske tajne službe svrgnule izabranu vladu, zbrisale iransku demokraciju i pripremile teren za uspostavu diktature”.
“A onda, 1980-ih, SAD se priklonio Sadamu Huseinu u iransko-iračkom ratu, opskrbio ga vojnom opremom i obavještajnim podacima koji su omogućili da njegova vojska poubija stotine tisuća Iranaca. Imajući u vidu tu povijest, moralni kredibilitet SAD-a da pozira kao promotor demokracije u Iranu ravan je nuli”, rekao je Kinzer.
Kako bismo reagirali da Iran u našoj zemlji orkestrira državni udar kako bi izabranu vladu zamijenio brutalnim diktatorom koji je desetljećima progonio, ubijao i zatvarao demokratske aktiviste? Kako bismo reagirali da Iran naoružava i financira susjednu državu, kao što smo to mi činili onih osam godina rata s Irakom, kako bi na taj način ratovao protiv nas? Kako bismo reagirali da Iran sruši naš putnički avion, kao što je to učinio UUS Vincennes, kada je u srpnju 1988. ispalio projektile u komercijalni avion ispunjen iranskim civilima i ubio 290 putnika, uključujući 66 djece? Kako bismo reagirali kada bi iranske obavještajne službe sponzorirale terorizam unutar SAD-a, kao što to naše i izraelske obavještajne službe čine u Iranu? Kako bismo reagirali kada bi ovi državno-sponzorirani teroristički činovi uključivali samoubilačke napade, otmice, odrubljivanje glava, sabotaže i “ciljane atentate” na državne dužnosnike, znanstvenike i druge iranske vođe? Kako bismo reagirali kada bi nas, kao što to radi Izrael, neka zemlja napala na temelju hipoteze i time počinila napad koji je prema povelji UN-a, kojom se zabranjuju preventivni ratovi, protuzakonit?
Makroi ratova, koji orkestriraju ova vojna fijaska, opet su ustali iz svojih kripti. Poput zombija oni migriraju iz jedne u drugu administraciju. Uhljebljeni su u think tankove kao što su Project for the New American Century, American Enterprise Institute, Foreign Policy Researach Initiative, The Atlantic Council i The Brooking Institution, koje financiraju korporacije, izraelski lobi i industrija rata. Oni su lutke čije konopce vuku njihovi gospodari, dok im megafone dodaju bankrotirani mediji, mameći nas neprekidno iz jedne kaljuže u drugu. Stara lica i stare laži vratili su se da nas odvedu u još jednu noćnu moru.
