Kulturno-umjetničko društvo "Brodski biseri" pjesmama i plesom pazi na zapažen način da se održi tradicija i folklorne vrednote Bosanske Posavine, radi na na održanju i razvijanju jednog dijela kulturne baštine Posavljaka. Članovi su uglavnom Hrvati iz Bosanske Posavine koji žive u Slavonskom Brodu, ali, plesati i pjevati mogu i svi drugi, jer pristup u društvo je slobodan. Kako piše Šokački portal, do povratka na svoja ognjišta u Bosansku Posavinu, gdje su oduvijek živjeli, a čija obnova od ratnih razaranja još uvijek traje, rade i djeluju u Slav. Brodu.
Prvi put sam ih zapazio prije nekoliko godina na Katarinskom sajmu gdje su svojim temperamentnim nastupom, kako se to kaže, zapalili publiku, i to nakon održanih plesnih točaka lokalnih, slavonskih grupa. Upravo su odudarali svojom energičnošću. Iznenadio sam se kada sam među plesačicama primjetio Maricu Manot koju sam godinama poznavao sa slavonskobrodske tržnice. Prije nekoliko dana saznao sam od nje da su „Brodski biseri“ nastupili u Beogradu i osvojili veliku nagradu. Sve to bilo je dovoljno da s Maricom napravim intervju. Marica Manot, rođena je 1961. godine u Kričanovu, Bosna i Hercegovina. Trgovac je i već 22 godine radi na slavonskobrodskoj tržnici kao prodavač. Tajnik je i koreograf u KUD-u „Brodski Biseri“. Njen suprug, Andrija Manot, predsjednik je KUD-a.
Kada su osnovani „Brodski biseri“ i tko ih je osnovao? Iz kojih osnovnih pobuda? Kako je to bilo na samom početku?
“Brodski Biseri“ osnovani su i registrirani 2007. godine u Bosanskom Brodu. Kako mi osnivači živimo i radimo u Hrvatskoj, u Slavonskom Brodu, povukla nas je želja za druženjem, a i potaknuli su nas naši sugrađani Slavonci koji gaje i čuvaju svoju kulturnu baštinu i tradiciju. Na samom početku nije bilo lako. Prvo smo se sastajali i družili uz radio i CD-ove. Malo smo vježbali dok nam se nisu pridružili svirači. Tako smo se sastajali tjedan za tjednom i, evo, nekako smo opstali.
A danas? Koliko ste napredovali? Koliko imate članova? Tko vodi poslovnu brigu o funkcioniranju KUD-a?
Danas imamo 40-tak članova. Bilo ih je oko 60 i više, ali, članovi KUD-a moraju u škole, neki odu na faks u Zagreb, Osijek itd., a djeci se nekada jednostavno ne da, naporno im je, ali mi malo ozbiljniji još nekako polako guramo. Ta naša kola/PLESOVI/ ipak nisu to lagani, pa je pojedinima jako teško.
[caption id="attachment_64461" align="alignleft" width="280"]
Marica Manot[/caption]
Navedi ukratko najveće uspjehe? Gdje ste sve nastupali? Nagrade?
Nastupali smo na mnogobrojnim mjestima širom Hrvatske. U Slavonskom Brodu, Đakovu, Vinkovcima, Okučanima, Zagrebu, Vodicama i mnogim drugim mjestima. Nastupali smo u Bosni i Hercegovini, u Bosanskom Brodu, Travniku, Doboju, Velikoj Kladuši, Tuzli, Prnjavou. Bili smo u Srbiji, u Beogradu, dvije godine zaredom. Najveći uspjeh nam je bio 2014. i 2015. godina. Gostovali smo u Srbiji na Međunarodnom folklornom festivalu. To je takmičarski dio festivala/Great International Folk Dance & Musik Festival Belgrade Award 2014/2015. Prošle godine je učestvovalo 14 zemalja i mi smo dobili Pehar i Diplomu za najoriginalniju grupu narodne nošnje i plesova 2014, a ove godine smo se natjecali s 11 zemalja. I ove godine smo se vratili sa osvojenim PEHAROM i DIPLOMOM za najbolju izvornu koreografiju ovogodišnjeg festivala. Imamo i šest osvojenih PRVIH mjesta, dva DRUGA i jedno TREĆE mjesto u izboru narodne nošnje svoga kraja.Također, imamo i snimljena DVA SPOTA pod nazivom ZAPEVAJMO NASRED POSAVINE I POSAVINO ZLATNA koji su snimljeni u Podvinju i u Pleternici.
Kako vas prima publika u Brodu i ostalim mjestima? Kako ste primljeni u Srbiji?
Publika nas prima jako dobro i lijepo s velikim pljeskom i podrškom. Nismo nigdje primijetili da nas inoriraju nego smo prihvaćeni kao i svi ostali KUD-ovi u Brodu. U Srbiji odnosno Beogradu isto tako smo lijepo primljeni, dočekani s veseljem i radosnim pozdravom. Na nastupu u Beogradu po pljesku se vidjelo da smo jako lijepo primljeni.
Čime najviše osvajate srca ljubitelja dobre glazbe i plesa? Koje su to plesne i pjevačke točke?
To je vesela i živa muzika i isto tako jako su vesele i žestoke igre koje publika voli. Igramo sve vesele igre i plesove Bosanske posavine.
Ti si koreograf? Odakle znanje i vještina? Kontaktiraš li s kolegama? Kako se usavršavaš?
Da, ja sam koreograf. Idem na seminare u Vinkovce. Tamo se svake četiri godine uključuje i Bosanska Posavina s svojim tradicionalnim pjesmama, plesovima, igrama i sviranjem iz tih naših krajeva. Na tim seminarima dolaze etnolozi i koreografi iz svih krajeva bivše Jugoslavije. Tako se ja usavršavam, a kontaktiram dosta s etnologom iz Broda gospodinom Zvonimirom Toldijem od kojeg sam dosta naučila o našim nošnjama i koja je razlika od kraja do kraja. Ja dosta sama izmišljam svoje koreografije, iznesem ih na probi, te tako probamo i dogovorimo se kako bi to najbolje bilo. Bitno da me moji članovi slušaju i drže se dogovora. Dogovaramo se i slušamo svi jako lijepo i samo tako može KUD opstati, ako su ljubav, sloga i kultura uvaženi u krugu KUD-a.
Tko financira vaše nastupe, putovanja? Kakvi su, u tom smislu, odnosi s Gradom Slavonskim Brodom?
Nažalost, Grad Slavonski Brod nas nije nikako još pomogao i financirao naš nijedan nastup. Predavali smo nekoliko zamolbi gospodinu gradonačelniku Mirku Duspari, ali, nažalost, uvijek se oglušio na te naše zamolbe. Dosta nam je pomogao načelnik opštine Bosanski Brod Ilija Jovičić koji je prepoznao naše kvalitete, a, nažalost, naš gradonačelnik nas nije nikako potpomogao. Dosta nam je pomogao i ministar Republike Srpske Davor Čordaš, a ove godine potpredsjednik Republike Srpske Josip Jerković koji je bio pokrovitelj našeg Uskrsnog koncerta.
Pamtiš li neku anegdotu ili posebno lijepu uspomenu s brojnih nastupa ili odlazaka na turneje?
Pretprošle godine 12. kolovoza 2013. godine, ponedjeljak, dobila sam e-mailom pozivnicu iz jednog mjesta kod Doboja /Sjenina Rijeka/ za nastup u povodu praznika koji slave muslimani po nazivom „Bajramski dani“. Taj bus nam je platio načelnika opšine Bosanski Brod. Kada smo došli u to selo nigdje nikoga osim bar baba djedova i nas učesnika koji smo bili iz raznih država, Makedonije, Turske, Bosne i nas iz Hrvatske. Kažu meni moji članovi: " Teta Marice, gdje smo mi došli u divljinu nigdje, nikoga nema, pa i u povorci kroz selo ponegdje pred kućom pokoji dida i baba." Ja njima kažem: " To vam je ljubav preko fejsa, pa vi sad vodite ljubav preko fejsa." Tako je bilo s našom šalom i smijehom do odredišta. Kada smo došli do odredišta gdje se održava koncert dočekalo nas je 2.500 do 3.000 gledalaca. Kako se ulazi u taj poligon prema bini najavljuju se svi KUD-ove pojedinačno. Kad smo mi došli na red mi smo pojedini plakali od sreće kako su nas lijepo predstavili. Koji pljesak, koja dobrodošlica! Nikoga nisu toliko predstavljali kao nas. Mi smo Europljani iz Hrvatske. Oni su nas čuvali služili, davali posebnu hranu, posebno vino, posebno pivo što Hrvati piju. To je jedan nezaboravan nastup dobrodošlice. Nikad nigdje toliko publike nije bilo. Pa i pošle godine su nas zvali, a mi imali nastup u Omanjskoj kod Doboja, pa smo morali i k njima doći. Čekali su nas do 22 sata navečer raširenih ruku. Kad smo se pojavili to je bio nezaboravan pljesak dobrodošlice. Svi nastupi su bili lijepi i dobro smo dočekani i primljeni. I nije da smo pozvani reda radi. Ne možemo se požaliti da smo negdje pozvani sam tako.
Nagrade stižu zasluženo. Kako sve to u budućnosti opravdati? Koliko radite? Gdje su vam prostori?
Radimo jednom tjedno u prostorijama doma u Malom Parizu, po dva sata, a nekada se sastajemo pred nastup i po dva puta tjedno. Opravdat ćemo napornim radom i nadam se još većem uspjehu.
Kako se postaje članom KUD-a? Što je potrebno od predznanja? Ili primate i potpune neznalice s velikom željom da plešu? Moraju li imati narodne nošnje? Gdje nabavljate nošnje?
Jednostavno se postaje članom KUD-a. Dođete kod nas i kažete da bi htjeli plesati kod nas. Članarina je 10 kn mjesečno. Ne morate ništa znati, mi smo tu, pa ćemo sve pokazati, prve korake kako idu. Najbolje je da član ne zna ništa, lakše je s njim raditi nego kad nešto zna. Kaže znam ja to, ali ide mu naopako. Poželjno bi bilo da svatko ima svoju nošnju, a mi imamo nekoliko nošnji od KUD-a, pa se nadopunjavamo, posuđujemo od nekoga i tako se snalazimo. Većina nas ima svoje osobne nošnje. Snalazimo se nekako od starih naših koji ih ne nose više, pa tako otkupljujemo od njih. Ima i nekih žena koje još tkaju taj materijal pa sašijemo sebi i tako se snalazimo.
Planovi? Koje je slijedeće odredište? Tko će slijedeći uživati u „Brodskim biserima“
2. svibnja ove godine nastup na trgu Bana Jelačića Zagreb; 9. svibnja Trg Bosanski Brod; 23. svibnja nastup u Gašincima kod Đakova; 6. lipnja Brodsko kolo Slavonski Brod; 21. lipnja Lapovci; 11. srpnja opet Srbija;12. srpnja Kričanovo. Još mnoge pozive imamo, ali ih neću nabrajati da ne budem dosadna. Ima već poziva za osmi i deveti mjesec.
Prvi put sam ih zapazio prije nekoliko godina na Katarinskom sajmu gdje su svojim temperamentnim nastupom, kako se to kaže, zapalili publiku, i to nakon održanih plesnih točaka lokalnih, slavonskih grupa. Upravo su odudarali svojom energičnošću. Iznenadio sam se kada sam među plesačicama primjetio Maricu Manot koju sam godinama poznavao sa slavonskobrodske tržnice. Prije nekoliko dana saznao sam od nje da su „Brodski biseri“ nastupili u Beogradu i osvojili veliku nagradu. Sve to bilo je dovoljno da s Maricom napravim intervju. Marica Manot, rođena je 1961. godine u Kričanovu, Bosna i Hercegovina. Trgovac je i već 22 godine radi na slavonskobrodskoj tržnici kao prodavač. Tajnik je i koreograf u KUD-u „Brodski Biseri“. Njen suprug, Andrija Manot, predsjednik je KUD-a.
Kada su osnovani „Brodski biseri“ i tko ih je osnovao? Iz kojih osnovnih pobuda? Kako je to bilo na samom početku?
“Brodski Biseri“ osnovani su i registrirani 2007. godine u Bosanskom Brodu. Kako mi osnivači živimo i radimo u Hrvatskoj, u Slavonskom Brodu, povukla nas je želja za druženjem, a i potaknuli su nas naši sugrađani Slavonci koji gaje i čuvaju svoju kulturnu baštinu i tradiciju. Na samom početku nije bilo lako. Prvo smo se sastajali i družili uz radio i CD-ove. Malo smo vježbali dok nam se nisu pridružili svirači. Tako smo se sastajali tjedan za tjednom i, evo, nekako smo opstali.
A danas? Koliko ste napredovali? Koliko imate članova? Tko vodi poslovnu brigu o funkcioniranju KUD-a?
Danas imamo 40-tak članova. Bilo ih je oko 60 i više, ali, članovi KUD-a moraju u škole, neki odu na faks u Zagreb, Osijek itd., a djeci se nekada jednostavno ne da, naporno im je, ali mi malo ozbiljniji još nekako polako guramo. Ta naša kola/PLESOVI/ ipak nisu to lagani, pa je pojedinima jako teško.
[caption id="attachment_64461" align="alignleft" width="280"]
Marica Manot[/caption]
Navedi ukratko najveće uspjehe? Gdje ste sve nastupali? Nagrade?
Nastupali smo na mnogobrojnim mjestima širom Hrvatske. U Slavonskom Brodu, Đakovu, Vinkovcima, Okučanima, Zagrebu, Vodicama i mnogim drugim mjestima. Nastupali smo u Bosni i Hercegovini, u Bosanskom Brodu, Travniku, Doboju, Velikoj Kladuši, Tuzli, Prnjavou. Bili smo u Srbiji, u Beogradu, dvije godine zaredom. Najveći uspjeh nam je bio 2014. i 2015. godina. Gostovali smo u Srbiji na Međunarodnom folklornom festivalu. To je takmičarski dio festivala/Great International Folk Dance & Musik Festival Belgrade Award 2014/2015. Prošle godine je učestvovalo 14 zemalja i mi smo dobili Pehar i Diplomu za najoriginalniju grupu narodne nošnje i plesova 2014, a ove godine smo se natjecali s 11 zemalja. I ove godine smo se vratili sa osvojenim PEHAROM i DIPLOMOM za najbolju izvornu koreografiju ovogodišnjeg festivala. Imamo i šest osvojenih PRVIH mjesta, dva DRUGA i jedno TREĆE mjesto u izboru narodne nošnje svoga kraja.Također, imamo i snimljena DVA SPOTA pod nazivom ZAPEVAJMO NASRED POSAVINE I POSAVINO ZLATNA koji su snimljeni u Podvinju i u Pleternici.
Kako vas prima publika u Brodu i ostalim mjestima? Kako ste primljeni u Srbiji?
Publika nas prima jako dobro i lijepo s velikim pljeskom i podrškom. Nismo nigdje primijetili da nas inoriraju nego smo prihvaćeni kao i svi ostali KUD-ovi u Brodu. U Srbiji odnosno Beogradu isto tako smo lijepo primljeni, dočekani s veseljem i radosnim pozdravom. Na nastupu u Beogradu po pljesku se vidjelo da smo jako lijepo primljeni.
Čime najviše osvajate srca ljubitelja dobre glazbe i plesa? Koje su to plesne i pjevačke točke?
To je vesela i živa muzika i isto tako jako su vesele i žestoke igre koje publika voli. Igramo sve vesele igre i plesove Bosanske posavine.
Ti si koreograf? Odakle znanje i vještina? Kontaktiraš li s kolegama? Kako se usavršavaš?
Da, ja sam koreograf. Idem na seminare u Vinkovce. Tamo se svake četiri godine uključuje i Bosanska Posavina s svojim tradicionalnim pjesmama, plesovima, igrama i sviranjem iz tih naših krajeva. Na tim seminarima dolaze etnolozi i koreografi iz svih krajeva bivše Jugoslavije. Tako se ja usavršavam, a kontaktiram dosta s etnologom iz Broda gospodinom Zvonimirom Toldijem od kojeg sam dosta naučila o našim nošnjama i koja je razlika od kraja do kraja. Ja dosta sama izmišljam svoje koreografije, iznesem ih na probi, te tako probamo i dogovorimo se kako bi to najbolje bilo. Bitno da me moji članovi slušaju i drže se dogovora. Dogovaramo se i slušamo svi jako lijepo i samo tako može KUD opstati, ako su ljubav, sloga i kultura uvaženi u krugu KUD-a.
Tko financira vaše nastupe, putovanja? Kakvi su, u tom smislu, odnosi s Gradom Slavonskim Brodom?
Nažalost, Grad Slavonski Brod nas nije nikako još pomogao i financirao naš nijedan nastup. Predavali smo nekoliko zamolbi gospodinu gradonačelniku Mirku Duspari, ali, nažalost, uvijek se oglušio na te naše zamolbe. Dosta nam je pomogao načelnik opštine Bosanski Brod Ilija Jovičić koji je prepoznao naše kvalitete, a, nažalost, naš gradonačelnik nas nije nikako potpomogao. Dosta nam je pomogao i ministar Republike Srpske Davor Čordaš, a ove godine potpredsjednik Republike Srpske Josip Jerković koji je bio pokrovitelj našeg Uskrsnog koncerta.
Pamtiš li neku anegdotu ili posebno lijepu uspomenu s brojnih nastupa ili odlazaka na turneje?
Pretprošle godine 12. kolovoza 2013. godine, ponedjeljak, dobila sam e-mailom pozivnicu iz jednog mjesta kod Doboja /Sjenina Rijeka/ za nastup u povodu praznika koji slave muslimani po nazivom „Bajramski dani“. Taj bus nam je platio načelnika opšine Bosanski Brod. Kada smo došli u to selo nigdje nikoga osim bar baba djedova i nas učesnika koji smo bili iz raznih država, Makedonije, Turske, Bosne i nas iz Hrvatske. Kažu meni moji članovi: " Teta Marice, gdje smo mi došli u divljinu nigdje, nikoga nema, pa i u povorci kroz selo ponegdje pred kućom pokoji dida i baba." Ja njima kažem: " To vam je ljubav preko fejsa, pa vi sad vodite ljubav preko fejsa." Tako je bilo s našom šalom i smijehom do odredišta. Kada smo došli do odredišta gdje se održava koncert dočekalo nas je 2.500 do 3.000 gledalaca. Kako se ulazi u taj poligon prema bini najavljuju se svi KUD-ove pojedinačno. Kad smo mi došli na red mi smo pojedini plakali od sreće kako su nas lijepo predstavili. Koji pljesak, koja dobrodošlica! Nikoga nisu toliko predstavljali kao nas. Mi smo Europljani iz Hrvatske. Oni su nas čuvali služili, davali posebnu hranu, posebno vino, posebno pivo što Hrvati piju. To je jedan nezaboravan nastup dobrodošlice. Nikad nigdje toliko publike nije bilo. Pa i pošle godine su nas zvali, a mi imali nastup u Omanjskoj kod Doboja, pa smo morali i k njima doći. Čekali su nas do 22 sata navečer raširenih ruku. Kad smo se pojavili to je bio nezaboravan pljesak dobrodošlice. Svi nastupi su bili lijepi i dobro smo dočekani i primljeni. I nije da smo pozvani reda radi. Ne možemo se požaliti da smo negdje pozvani sam tako.
Nagrade stižu zasluženo. Kako sve to u budućnosti opravdati? Koliko radite? Gdje su vam prostori?
Radimo jednom tjedno u prostorijama doma u Malom Parizu, po dva sata, a nekada se sastajemo pred nastup i po dva puta tjedno. Opravdat ćemo napornim radom i nadam se još većem uspjehu.
Kako se postaje članom KUD-a? Što je potrebno od predznanja? Ili primate i potpune neznalice s velikom željom da plešu? Moraju li imati narodne nošnje? Gdje nabavljate nošnje?
Jednostavno se postaje članom KUD-a. Dođete kod nas i kažete da bi htjeli plesati kod nas. Članarina je 10 kn mjesečno. Ne morate ništa znati, mi smo tu, pa ćemo sve pokazati, prve korake kako idu. Najbolje je da član ne zna ništa, lakše je s njim raditi nego kad nešto zna. Kaže znam ja to, ali ide mu naopako. Poželjno bi bilo da svatko ima svoju nošnju, a mi imamo nekoliko nošnji od KUD-a, pa se nadopunjavamo, posuđujemo od nekoga i tako se snalazimo. Većina nas ima svoje osobne nošnje. Snalazimo se nekako od starih naših koji ih ne nose više, pa tako otkupljujemo od njih. Ima i nekih žena koje još tkaju taj materijal pa sašijemo sebi i tako se snalazimo.
Planovi? Koje je slijedeće odredište? Tko će slijedeći uživati u „Brodskim biserima“
2. svibnja ove godine nastup na trgu Bana Jelačića Zagreb; 9. svibnja Trg Bosanski Brod; 23. svibnja nastup u Gašincima kod Đakova; 6. lipnja Brodsko kolo Slavonski Brod; 21. lipnja Lapovci; 11. srpnja opet Srbija;12. srpnja Kričanovo. Još mnoge pozive imamo, ali ih neću nabrajati da ne budem dosadna. Ima već poziva za osmi i deveti mjesec.
