Ako ste oduvijek željeli čuti kako priče pričaju oni koji govore drugima kako ih treba pričati, evo jedinstvene prilike! Antonio Nuić, režiser filmova „Život je truba“ i „Kenjac“, dolazi na Spikigin s jedinstvenim filmskim naslovom – Kako je propao r'n'r na mom otoku.
Nakon filma „Život je truba“, zbog kojeg ga uspoređuju s Krešom Golikom, Antonio Nuić svoju karijeru dijeli na dva dijela – sarajevsku, započetu u rodnom gradu, i zagrebačku, koja nastaje u zagrebu posljednjih nekoliko godina. Poznat po tome što radi s vrhunskim glumcima i što iznenađuje svakim svojim novim projektom, Antonio Nuić uoči Spikigina odaje hoće li njegov sljedeći film biti sarajevski ili zagrebački te kako se hrvatski film vrednuje u inozemstvu, a otkriva i koja je formula filmskog naslova s kojim će se u petak predstaviti na Spikiginu u Norrisu.
Je li film „Život je truba“ u kinima ispunio očekivanja? Je li blizu tv-premijera ili tv-serija?
- Očekivali smo više gledatelja u kinima, točnije nadali smo se. Tv serije neće biti, a što se tv premijere tiče, o tome odlučuje HRT koji je koproducent filma. Kako je radnja filma u vrijeme Božića, vjerojatno se tad nekad može očekivati prikazivanje.
Vaš film „Kenjac“ preveden je kao „Donkey“. Znamo kako se domaći filmovi i režiseri cijene doma, a kako kotiraju vani? Na nekim listama na filmskim portalima, hrvatski režiseri zauzimaju lijepe pozicije i čini se da su vrlo zapaženi na europskih, pa čak i na svjetskim filmskim smotrama. Kakva su Vaša iskustva na stranim tržištima?
- Mi kao nacija imamo problem voljeti živo, sadašnje, postojeće. Nije film tu izuzetak, što bi tek mogli reći ljudi koji se bave ozbiljnom glazbom, pisanjem, slikanjem… Film lakše komunicira sa stranom publikom zbog velike mreže filmskih festivala koji nude koliko toliko šarolik repertoar filmova. Meni najdraži moment sa stranom publikom zbio se u Palm Springs, California. Nakon razgovora s publikom, ispred kino dvorane prišao mi je gospodin koji se predstavio kao profesor kemije s UCLA.
Došao je pogledati hrvatski film zato jer je najbolji student kojem je ikad predavao bio iz Hrvatske. Njegove želja je bila da taj student ostane u LA, ali student je doktorirao i vratio se u RH. Čestitao mi je na filmu i zaključio: “Croats are vibrant people.” Ta projekcija je bila u 11 AM. Od LA do Palm Springs je 176 kilometara. Taj gospodin je vozio dva sata kako bi pogledao film Kenjac. Nadam se da još uvijek misli dobro o Hrvatima.
Kenjac - film Antonia Nuića (FOTO: web arhiva)
Film „Život je truba“ Vaš je prvi zagrebački film i prva komedija, zbog koje Vas uspoređuju sa Krešom Golikom. Koliko obvezuju takve usporedbe? Pripremate li sljedeći projekt? Hoće li to opet biti zagrebačka komedija?
- Idući film će biti zagrebački, ali neće biti komedija, to će biti film puno surovijeg karaktera, kriminalistički film o odgoju. Protagonisti su antijunaci iz treće, moje epizode omnibusa „Sex piće i krvoproliće“. Humora će biti ali nešto oporijeg. Što se Kreše Golika tiče ja najviše volim njegov film Razmeđa. Fenomenalan je redatelj i svaka usporedba s njim laska.
Smeta li vas što ste više publiciteta dobili zbog svojih ljubavnih veza s glumicama, negoli vaši filmovi? Smeta li vas generalno medijska scena kojoj je zanimljiviji ljubavni život režisera od njegovih filmova? Je li izlaganje privatnog života u medijima dio posla javnih osoba?
- Kao što mu ime kaže, privatni život je mišljen kao život koji nije izložen pogledu javnosti, ali, eto, neki novinari odluče raditi s one strane ukusa i pristojnosti jer to valjda donosi neki novac. Nisam siguran koliko se ta uređivačka politika isplatila. Kratkoročno možda, ali sad je već valjda svima jasno kako su institucionalni mediji izgubili utjecaj na realitet, a i doticaj s istim.
Filmski je naslov teme s kojom dolazite na Spikigin, „Kako je priopao r'n'r na mom otoku“. Možete li uoči Spikigina publici nagovijestiti što se krije iza tog naslova – koji je to otok i o kojoj je propasti r'n'r riječ?
- Riječ je o igri koju moj montažer Marin Juranić i ja igramo s još nekoliko kolega. Spajamo naslove filmova, radimo mash up-ove, tako se zabavljamo - Žena kojoj sam čitao vlak u snijegu, H 8 i po, Otac na službenom putu lubenica, Kako je bila zelena moja kotlovina, Treći čovjek koji je suviše znao… Kako je propao r’n’r na mom otoku je jedan od prvih a možda i prvi koji smo skovali. Spaja dva filma koji svaki ima neko posebno mjesto u mom životu, al o tome na Spikiginu.
lupiga
Nakon filma „Život je truba“, zbog kojeg ga uspoređuju s Krešom Golikom, Antonio Nuić svoju karijeru dijeli na dva dijela – sarajevsku, započetu u rodnom gradu, i zagrebačku, koja nastaje u zagrebu posljednjih nekoliko godina. Poznat po tome što radi s vrhunskim glumcima i što iznenađuje svakim svojim novim projektom, Antonio Nuić uoči Spikigina odaje hoće li njegov sljedeći film biti sarajevski ili zagrebački te kako se hrvatski film vrednuje u inozemstvu, a otkriva i koja je formula filmskog naslova s kojim će se u petak predstaviti na Spikiginu u Norrisu.
Je li film „Život je truba“ u kinima ispunio očekivanja? Je li blizu tv-premijera ili tv-serija?
- Očekivali smo više gledatelja u kinima, točnije nadali smo se. Tv serije neće biti, a što se tv premijere tiče, o tome odlučuje HRT koji je koproducent filma. Kako je radnja filma u vrijeme Božića, vjerojatno se tad nekad može očekivati prikazivanje.
Vaš film „Kenjac“ preveden je kao „Donkey“. Znamo kako se domaći filmovi i režiseri cijene doma, a kako kotiraju vani? Na nekim listama na filmskim portalima, hrvatski režiseri zauzimaju lijepe pozicije i čini se da su vrlo zapaženi na europskih, pa čak i na svjetskim filmskim smotrama. Kakva su Vaša iskustva na stranim tržištima?
- Mi kao nacija imamo problem voljeti živo, sadašnje, postojeće. Nije film tu izuzetak, što bi tek mogli reći ljudi koji se bave ozbiljnom glazbom, pisanjem, slikanjem… Film lakše komunicira sa stranom publikom zbog velike mreže filmskih festivala koji nude koliko toliko šarolik repertoar filmova. Meni najdraži moment sa stranom publikom zbio se u Palm Springs, California. Nakon razgovora s publikom, ispred kino dvorane prišao mi je gospodin koji se predstavio kao profesor kemije s UCLA.
Došao je pogledati hrvatski film zato jer je najbolji student kojem je ikad predavao bio iz Hrvatske. Njegove želja je bila da taj student ostane u LA, ali student je doktorirao i vratio se u RH. Čestitao mi je na filmu i zaključio: “Croats are vibrant people.” Ta projekcija je bila u 11 AM. Od LA do Palm Springs je 176 kilometara. Taj gospodin je vozio dva sata kako bi pogledao film Kenjac. Nadam se da još uvijek misli dobro o Hrvatima.
Kenjac - film Antonia Nuića (FOTO: web arhiva)
Film „Život je truba“ Vaš je prvi zagrebački film i prva komedija, zbog koje Vas uspoređuju sa Krešom Golikom. Koliko obvezuju takve usporedbe? Pripremate li sljedeći projekt? Hoće li to opet biti zagrebačka komedija?
- Idući film će biti zagrebački, ali neće biti komedija, to će biti film puno surovijeg karaktera, kriminalistički film o odgoju. Protagonisti su antijunaci iz treće, moje epizode omnibusa „Sex piće i krvoproliće“. Humora će biti ali nešto oporijeg. Što se Kreše Golika tiče ja najviše volim njegov film Razmeđa. Fenomenalan je redatelj i svaka usporedba s njim laska.
Smeta li vas što ste više publiciteta dobili zbog svojih ljubavnih veza s glumicama, negoli vaši filmovi? Smeta li vas generalno medijska scena kojoj je zanimljiviji ljubavni život režisera od njegovih filmova? Je li izlaganje privatnog života u medijima dio posla javnih osoba?
- Kao što mu ime kaže, privatni život je mišljen kao život koji nije izložen pogledu javnosti, ali, eto, neki novinari odluče raditi s one strane ukusa i pristojnosti jer to valjda donosi neki novac. Nisam siguran koliko se ta uređivačka politika isplatila. Kratkoročno možda, ali sad je već valjda svima jasno kako su institucionalni mediji izgubili utjecaj na realitet, a i doticaj s istim.
Filmski je naslov teme s kojom dolazite na Spikigin, „Kako je priopao r'n'r na mom otoku“. Možete li uoči Spikigina publici nagovijestiti što se krije iza tog naslova – koji je to otok i o kojoj je propasti r'n'r riječ?
- Riječ je o igri koju moj montažer Marin Juranić i ja igramo s još nekoliko kolega. Spajamo naslove filmova, radimo mash up-ove, tako se zabavljamo - Žena kojoj sam čitao vlak u snijegu, H 8 i po, Otac na službenom putu lubenica, Kako je bila zelena moja kotlovina, Treći čovjek koji je suviše znao… Kako je propao r’n’r na mom otoku je jedan od prvih a možda i prvi koji smo skovali. Spaja dva filma koji svaki ima neko posebno mjesto u mom životu, al o tome na Spikiginu.
lupiga
