Izvrsna BBC-jeva serija prikazuje sva lica Amerike. One koji su čuli samo za američki san neka od tih lica neugodno će iznenaditi. U Los Angelesu, u kojemu živi čak 45.000 beskućnika, Simon Reeve je napravio ekspresivan intervju sa ženom koja stanuje u unutrašnjosti jednoga mosta i koja je oslikala sve zidove svog ‘stana’
Nacionalna drama napokon je dobila pisca! To jest, spisateljicu. Ona se zove Monika Herceg, a njezin je rukopis između čak 166 prispjelih na konkurs HNK-a izabran jednoglasno, što je samo po sebi čudo – regularan javni natječaj, čista pobjeda, bez glasova protiv, bez žalbe, to kod nas baš i nije običaj. Urednica ‘Pulsa’ Morana Kasapović pustila je stari biografski prilog o Moniki Herceg, emotivnu priču o prognanici iz sela kraj Petrinje koju život nije mazio, a ona se utekla u knjige – poeziju i prozu. Odrasla u izbjeglištvu, katkad grubo ponižavana od vršnjaka zbog siromaštva, ova pjesnikinja, s čijeg lica isijavaju blagost i mudrost, poput tihe vode brege dere. Za lockdowna nije očajavala, već je sjela za stol. ‘Obratila sam se papiru da ne otkližem u depresiju’, rekla je Jutarnjem. Obraćanje papiru rezultiralo je nagrađenom dramom ‘Gdje se kupuju nježnosti’. ‘Monika je pjesnikinja u gordom smislu, arogantno avangardnom, ne kao osoba nego kao pjesnik. Ona smatra da se ovaj svijet i društvo mogu promijeniti i da ih jezik može promijeniti, te je nastavljačica dugačke linije pjesnika koji su to činili’, rekao je Ivica Buljan, član žirija koji je odabrao njezin tekst. Premijeru drame s veseljem čekamo na daskama HNK-a.
Kome vjerovati? Oko pandemije i dalje jedni u kupe, drugi u špade. Gordan Lauc kaže: što je veći udio populacije koju je virus već ‘pregazio’, to je manje onih na koje još može ‘skočiti’. Vrhunac epidemije je dakle u tjednima koji su pred nama, brojke će još neko vrijeme rasti, potom krenuti ravnom linijom, a onda, ali ne tako skoro, početi padati. Ovaj znanstvenik i član Znanstvenog savjeta Vlade upozorava da u nadolazećim tjednima možemo očekivati udvostručenje broja ljudi koji će trebati bolnicu, ali i broja umrlih. ‘Blizu smo ili smo čak na samom vrhuncu epidemije. To znači i da je sad najopasniji trenutak i da moramo biti oprezni’, rekao je. Većina će građana doći u kontakt s virusom, rekao je Lauc. ‘Neki neće imati simptoma, dio će imati blage, a dio teške simptome. Bitno je da to rasporedimo. Takvim optimiranjem širenja i pomoću mjera pregurat ćemo do proljeća. A onda, budući da ne znamo koliko imunitet traje – dočekat ćemo cjepivo i cijepiti se, ako treba i svake godine’, zaključio je.
Mislav Kolakušić prosvjeduje zbog zatvaranja europarlamenta zbog ‘obične prehlade’. Korona je po njemu mačji kašalj. To ne postoji, a Dnevnik Nove TV registrirao je bizarni ispad bivšeg suca koji je do krajnjih granica istjerao namjeru da od politike napravi unosan posao. Samozvani spasitelj Hrvatske sanjao je lijepo radno mjesto, na kojemu nema znojenja, napora, truda, prokletih statistika s brojem riješenih i neriješenih predmeta, u kojoj statistici nije dosezao slavne vrhunce. Radnu knjižicu, ukratko, poželio je preseliti negdje gdje sunce toplije grije, gdje su zalogaji hljeba manje gorki, a plaća veća, pa se sjetio zamoliti građane da ga izaberu u Bruxelles. Građani su mu, željni Mesije, spremno udovoljili. Bivši sudac osmislio je savršen alibi za savršeno nedjelo: rekao je da ide na sve ili ništa, želi u Hrvatskoj 76 mandata, s kojima će kao prosvijećeni apsolutist napraviti čudo od države. Ako ne dobije sve, onda neće ništa, ide u EU parlament. Nije on kriv, krivi su birači koji nisu prepoznali ljepotu njegove ideje, pa neka pate, a on će uživati. Ovaj je sudac u performansu svog života prokazao ono što rade svi ili skoro svi političari: nude priču o eldoradu svima, kako bi ga osigurali sebi. Od tog će performansa najviše koristi imati on te HDZ i SDP, jer će se ljudi nakon serije trećeputaških obmana vratiti klasičnom mainstreamu, čak i ovako bezveznom kakav je naš. Svu tu pernarijadu, sinčićijadu, kolakušićijadu ne mogu nadmašit čak ni asovi iz dvije vodeće stranke koji, nažalost, još dugo neće biti zaboravljeni.
Izvrsna BBC-jeva serija o Americi, plod velikog istraživačkog i reporterskog rada, prikazuje sva lica Amerike. One koji su čuli samo za američki san neka od tih lica neugodno će iznenaditi. U Los Angelesu, recimo, živi 45.000 beskućnika – dio spava pod mostovima, dio u šatorima, neki u automobilima. O toj vojsci brine se samo četvero liječnika. Za njih su naši penzići koji skupljaju boce u kontejnerima plutokrati. Reeve je napravio iznimno ekspresivan intervju sa ženom koja stanuje u unutrašnjosti jednoga mosta. Oslikala je sve zidove svog ‘stana’ (nastambe), baš kao pećinski pračovjek, a pohvalila se i kako joj je ‘stan’ velik (naravno, kad je riječ o dugačkom mostu) pa je nekim prostorijama dala i imena: ‘dvorana’, ‘budući bazen’ i sl. Beskućnica se od beznađa – a ono je apsolutno – brani humorom, šaljivom utopijom. U Los Angelesu se malo gradi, nitko ne želi trošiti novac na socijalne stanove pa je perspektiva beskućnika nikakva – a nakon epidemije bit će ih još više. U srcu te države – da je samostalna, bila bi peta ekonomija svijeta – postoje cijela divlja naselja, bez vode i struje. U njima najčešće žive Meksikanci i drugi ilegalni imigranti. Divlja utrka za profitom isušila je velike komade zemlje i šume pa su požari najčešće fatalni. Jedno od rješenja ekološkog zagađenja, koje bi pomoglo i obnovi ozonskog omotača, bila bi sadnja milijardu sekvoja, koje proždiru tone štetnog CO2, ali u Americi nikome nije stalo do toga jer bi to bili javni radovi, koji bi pogoršali konjunkturu. Stanje javne infrastrukture je pak katastrofalno jer većina želi niske poreze. Ukratko, američki san mnogima je prava noćna mora. Nakon ovoga se i Lijepa Naša doima ljepše.
portalnovosti
Puls, HRT, 29. listopada, 21:07
Nacionalna drama napokon je dobila pisca! To jest, spisateljicu. Ona se zove Monika Herceg, a njezin je rukopis između čak 166 prispjelih na konkurs HNK-a izabran jednoglasno, što je samo po sebi čudo – regularan javni natječaj, čista pobjeda, bez glasova protiv, bez žalbe, to kod nas baš i nije običaj. Urednica ‘Pulsa’ Morana Kasapović pustila je stari biografski prilog o Moniki Herceg, emotivnu priču o prognanici iz sela kraj Petrinje koju život nije mazio, a ona se utekla u knjige – poeziju i prozu. Odrasla u izbjeglištvu, katkad grubo ponižavana od vršnjaka zbog siromaštva, ova pjesnikinja, s čijeg lica isijavaju blagost i mudrost, poput tihe vode brege dere. Za lockdowna nije očajavala, već je sjela za stol. ‘Obratila sam se papiru da ne otkližem u depresiju’, rekla je Jutarnjem. Obraćanje papiru rezultiralo je nagrađenom dramom ‘Gdje se kupuju nježnosti’. ‘Monika je pjesnikinja u gordom smislu, arogantno avangardnom, ne kao osoba nego kao pjesnik. Ona smatra da se ovaj svijet i društvo mogu promijeniti i da ih jezik može promijeniti, te je nastavljačica dugačke linije pjesnika koji su to činili’, rekao je Ivica Buljan, član žirija koji je odabrao njezin tekst. Premijeru drame s veseljem čekamo na daskama HNK-a.
Dnevnik, HRT, 30. listopada, 19:00
Kome vjerovati? Oko pandemije i dalje jedni u kupe, drugi u špade. Gordan Lauc kaže: što je veći udio populacije koju je virus već ‘pregazio’, to je manje onih na koje još može ‘skočiti’. Vrhunac epidemije je dakle u tjednima koji su pred nama, brojke će još neko vrijeme rasti, potom krenuti ravnom linijom, a onda, ali ne tako skoro, početi padati. Ovaj znanstvenik i član Znanstvenog savjeta Vlade upozorava da u nadolazećim tjednima možemo očekivati udvostručenje broja ljudi koji će trebati bolnicu, ali i broja umrlih. ‘Blizu smo ili smo čak na samom vrhuncu epidemije. To znači i da je sad najopasniji trenutak i da moramo biti oprezni’, rekao je. Većina će građana doći u kontakt s virusom, rekao je Lauc. ‘Neki neće imati simptoma, dio će imati blage, a dio teške simptome. Bitno je da to rasporedimo. Takvim optimiranjem širenja i pomoću mjera pregurat ćemo do proljeća. A onda, budući da ne znamo koliko imunitet traje – dočekat ćemo cjepivo i cijepiti se, ako treba i svake godine’, zaključio je.
Dnevnik Nove TV, 30. listopada, 19:15
Mislav Kolakušić prosvjeduje zbog zatvaranja europarlamenta zbog ‘obične prehlade’. Korona je po njemu mačji kašalj. To ne postoji, a Dnevnik Nove TV registrirao je bizarni ispad bivšeg suca koji je do krajnjih granica istjerao namjeru da od politike napravi unosan posao. Samozvani spasitelj Hrvatske sanjao je lijepo radno mjesto, na kojemu nema znojenja, napora, truda, prokletih statistika s brojem riješenih i neriješenih predmeta, u kojoj statistici nije dosezao slavne vrhunce. Radnu knjižicu, ukratko, poželio je preseliti negdje gdje sunce toplije grije, gdje su zalogaji hljeba manje gorki, a plaća veća, pa se sjetio zamoliti građane da ga izaberu u Bruxelles. Građani su mu, željni Mesije, spremno udovoljili. Bivši sudac osmislio je savršen alibi za savršeno nedjelo: rekao je da ide na sve ili ništa, želi u Hrvatskoj 76 mandata, s kojima će kao prosvijećeni apsolutist napraviti čudo od države. Ako ne dobije sve, onda neće ništa, ide u EU parlament. Nije on kriv, krivi su birači koji nisu prepoznali ljepotu njegove ideje, pa neka pate, a on će uživati. Ovaj je sudac u performansu svog života prokazao ono što rade svi ili skoro svi političari: nude priču o eldoradu svima, kako bi ga osigurali sebi. Od tog će performansa najviše koristi imati on te HDZ i SDP, jer će se ljudi nakon serije trećeputaških obmana vratiti klasičnom mainstreamu, čak i ovako bezveznom kakav je naš. Svu tu pernarijadu, sinčićijadu, kolakušićijadu ne mogu nadmašit čak ni asovi iz dvije vodeće stranke koji, nažalost, još dugo neće biti zaboravljeni.
Sjeverna Amerika sa Simonom Reeveom, HRT, 31. listopada, 21:57
Izvrsna BBC-jeva serija o Americi, plod velikog istraživačkog i reporterskog rada, prikazuje sva lica Amerike. One koji su čuli samo za američki san neka od tih lica neugodno će iznenaditi. U Los Angelesu, recimo, živi 45.000 beskućnika – dio spava pod mostovima, dio u šatorima, neki u automobilima. O toj vojsci brine se samo četvero liječnika. Za njih su naši penzići koji skupljaju boce u kontejnerima plutokrati. Reeve je napravio iznimno ekspresivan intervju sa ženom koja stanuje u unutrašnjosti jednoga mosta. Oslikala je sve zidove svog ‘stana’ (nastambe), baš kao pećinski pračovjek, a pohvalila se i kako joj je ‘stan’ velik (naravno, kad je riječ o dugačkom mostu) pa je nekim prostorijama dala i imena: ‘dvorana’, ‘budući bazen’ i sl. Beskućnica se od beznađa – a ono je apsolutno – brani humorom, šaljivom utopijom. U Los Angelesu se malo gradi, nitko ne želi trošiti novac na socijalne stanove pa je perspektiva beskućnika nikakva – a nakon epidemije bit će ih još više. U srcu te države – da je samostalna, bila bi peta ekonomija svijeta – postoje cijela divlja naselja, bez vode i struje. U njima najčešće žive Meksikanci i drugi ilegalni imigranti. Divlja utrka za profitom isušila je velike komade zemlje i šume pa su požari najčešće fatalni. Jedno od rješenja ekološkog zagađenja, koje bi pomoglo i obnovi ozonskog omotača, bila bi sadnja milijardu sekvoja, koje proždiru tone štetnog CO2, ali u Americi nikome nije stalo do toga jer bi to bili javni radovi, koji bi pogoršali konjunkturu. Stanje javne infrastrukture je pak katastrofalno jer većina želi niske poreze. Ukratko, američki san mnogima je prava noćna mora. Nakon ovoga se i Lijepa Naša doima ljepše.
portalnovosti
