Kakve to hrvatske interese – osim nametnutih smrtonosnih obaveza i troškova! – ima braniti „hrvatska puška na hrvatskom ramenu“ u Afganistanu, možda već za koji dan u Ukrajini ili drugdje po globusu, ako im Jens Stoltenberg proslijedi „ljubavnu želju“ iz Bijele kuće i Pentagona!?
Marijan Vogrinec
Svijet upravo gleda klasičan zaplet još jednog hladnoratovski klasičnog vesterna na svom klasičnom Divljem zapadu, gdje se zakonom grabežnog nasilja zatire i sama pomisao na pravdu i ljudskost. Sve vrvi revolverašima u crnim i svijetlim kabanicama/šeširima, profesionalnim kartaškim varalicama, mrtvozornikom, dotepenim probisvijetom u potrazi za bogatstvom, damama radodajkama iz bučnih saloona, nadriliječnicima koji se nikad ne trijezne, mjesnom „elitom“ s korumpiranim šerifom uz lokalnog bankara i vlasnika najvećeg stada goveda u okolici te bogobojaznim obiteljima siromašnih malih rančera, koji imaju tu nesreću da njihovim zelenim imanjima protječe oveći potok…
„Taj Joe Starett tvrdoglavi je kreten kojem napokon moramo pokazati gdje mu je mjesto!“ – razgoropadio se naduti Rufus Ryker i kažiprstom čvrsto dva-tri puta upro u prsa kauboju otesana lica i neodgonetljive dobi, koji je nervozno vrtio prašnjavi Stetson među prstima. „Odbio mi je prodati ranč! Jack, povedi momke i večeras mi ga uklonite iz doline! Neka izgleda kao obračun s kradljivaca stoke ili tako nekako! Jesi li razumio, Jack!?“
Unajmljeni revolveraš Jack Wilson napući usne u znak odobravanja, zvecne srebrnim mamuzama na tijesnim crnim čizmama i napusti salon, odupirući se dlanovima o drške obaju koltova na bokovima.
Slijedi tipičan vesternski rasplet u tipičnom divljezapadnom epskom klinču dobra i zla. Odnekud se pojavljuje Shane ili istonamjenski mu tip. Prašina se diže u kovitlacima, konji divlje jurcaju amo-tamo, padaju mrtvi i ranjeni, žene vrište, oganj guta brvnare na osami… Nitko nije pošteđen otimačine i smrti, ništa nije sveto nasilnicima, a obvezatan happy end morbidne epizode tek je smokvin list za prikrivanje grube spoznaje o tome da se još nije našao u ljudskom rodu toliko razuman Shane, koji je kadar konačno doći glave kaubojštini zla. Ili je utopijska i sama pomisao da je to moguće, ako je zlo inačica dobra i gradivni dio ljudske prirode? No, to je već filozofska tema za neku drugu raščlambu.
Kaubojština zla tipa vesterna osobito je u novije doba uzdrmala Europu vojno-političkim zapletom radi američko-savezničke demontaže ekonomske, vojne i političke moći bivšeg SSSR-a i Istočnog bloka, uključujući nesvrstanu bivšu SFR Jugoslaviju. Rušenje Berlinskog zida i domino efekt brzog širenja Europske unije i NATO-a na istok, brzopotezno „širenje ljudskih prava i sloboda, zapadne demokracije“ sve do samog dvorišta Ruske Federacije, sada ima dramatičnu kulminaciju u Ukrajini. Isti je prepoznatljiv zapadni (pretežno američki) interes, s istim akterima, na djelu u Afganistanu, Iraku, Siriji, između Irana i Izraela, Egiptu, Libiji i još nekoliko afričkih i azijskih zemalja, u Latinskoj Americi… Manje ili više, i ruski je sigurnosno-ekonomsko-politički interes na svim tim područjima, osobito u Ruskoj Federaciji graničnim dijelovima Europe i Azije (kamo se prijeteći gura NATO) te na Bliskom istoku i Balkanu.
Hrvatska se brani u – Afganistanu!?
Nije teško prepoznati tko je tu Joe Starett, tko Rufus Ryker, a tko Jack Wilson ili Shane. Hoće li aktualan divljezapadni „slikopis“ u međunarodnoj preriji završiti happy endom klasične hollywoodske (propagandne) glorifikacije shaneovske pravde, ostaje vidjeti. Zloslutno odjekuje činjenica da su Rufus Ryker i njegov revolveraš Wilson hladnoratovski preduboko ujahali među ukrajinske rančere i, izvjesno, zinuli više no što mogu progutati. Kao u gotovo svim vesternima, gdje su brzopotezni momci s pola mozga i ni zrnca morala plaćeni da prvi popiju metak. No, što rade s Rykerovim jahačima karikaturalni RH-kauboji, pljunuti likovi iz stripa o Taličnom Tomu!?
Kakve to hrvatske interese – osim nametnutih smrtonosnih obaveza i troškova zbog nabijanja Rykerove guzice na otetim rančevima! – ima braniti „hrvatska puška na hrvatskom ramenu“ u Afganistanu, možda već za koji dan u Ukrajini ili drugdje po globusu, ako im Jens Stoltenberg proslijedi „ljubavnu želju“ iz Bijele kuće i Pentagona!? Prije nego što se SAD udostojio ukinuti vize „partnerima i prijateljima“ iz Bijedne Naše, „hrvatska puška na hrvatskom ramenu“ popušila je u afganistanskoj pustinji talibanski metak, srećom u guzicu. Glavna Rykerova predradnica za rančeve na Starom koninentu, kojoj se sramotno/poltronski uvlači predsjednica RH povijesno i nacionalno neumjesnim tepanjem o „našoj prijateljici Njemačkoj“, još će se (barem) dvije godine bodljikavom žicom braniti od radnika „prijateljice Hrvatske“! A obje su navodno ravnopravne u povlaštenom Klubu 28.
Ako je točna medijska vijest o tome da je „hrvatska prijateljica“ Kolinda Grabar Kitarović za nedavna hodočašća na noge „njemačkoj i stranačkoj prijateljici“ Angeli Merkel tračala vladu svoje zemlje i premijera Zorana Milanovića, ne piše se dobro Bijednoj Našoj ni u takvom „prijateljstvu“ niti ubuduće među Rykerovim revolverašima u discipliniranju euro-bliskoistočnih i inih rančera, koji se ne žele dobrovoljno i u bescjenje odreći imanja. Možda je i Milanoviću, makar i uoči skoroga, gotovo sasvim izvjesnog kraha političke karijere došla iz guzice u glavu zdrava državnička samosvijest, pa se – piše Jutarnji list – suprotstavio zahtjevu Angele Merkel da Bijedna Naša prepusti Hrvatskom telekomu (tvrtki kćeri posrnulog Deutsche Telecoma) gradnju širokopojasne internetske mreže.
Ne, ne, odlučan je prgavi Milanović, taj unosan posao obavit će hrvatska država i od njega će imati koristi hrvatski građani, a ne stranci. Pa neka noćima ne spava iznimno zaslužan i basnoslovno plaćen (zadnja plaća navodno viša od 168.000 kuna bruto) njemački poslovođa za RH u Deutsche Telecomu Ivica Mudrinić i neka „najmoćnija žena na svijetu“ i dalje drži nos u oblacima. „Novi HDZ“ (novi? – sic), njegov šef Tomislav Karamarko i njihova „žena iz naroda“ na čelu Ureda predsjednice RH imat će barem štofa i dalje lagati svojim sugrađanima da se „prijateljica Njemačka“ ljuti na „prijateljicu Hrvatsku“ zbog Milanovića: nerazumno je, kao, pokušao izigrati europski uhidbeni nalog (tzv. lex Perković).
Uzme li se u obzir totalan unutarnji gospodarski, politički, društveni i moralni kaos u svjetonazorski i ideološki rascijepljenoj Bijednoj Našoj, eksplozivno stanje mržnje, nesnošljivosti u svakom smislu i nabujalog desnog ekstremizma, nesavjesno i neodgovorno uvlačenje zemlje u tuđe sukobe i međunarodne prijepore kobno je štetočinstvo. Može graničiti s veleizdajom nacionalnih interesa. Kao u razdoblju tzv. NDH, 1941.-1945. Političke kaste, koje su već ranih 1990-tih počele za Judine škude rasprodavati rykerima i političko-ekonomsku samostalnost i državnu suverenost ne bi li ih ovi „partnerski“ tapšali po ramenima kao sebi ravne, „neovisne vođe neovisne zemlje“, zaglavile su u vrzinom kolu iz kojeg očito više nema bezbolnog povratka.
Službena diplomacija Bijedne Naše, odnedavno i izjave predsjednice RH, niti smrde niti miriše u odnosu na ključna svjetska žarišta krize. Svode se na to da će „Hrvatska poštovati svoje obveze iz članstva u UN-u, EU i NATO-u“ što, prevedeno s diplomatskog esperanta za podaničke kategorije, znači da će plesati kako Ryker iz Washingtona, po notama i ukusu vlasnika 80 posto svjetskog kapitala, dirigira filharmonijom Berlin-Bruxelles, ojačanom pouzdanim majstorima za takve nastupe iz Velike Britanije, Francuske, Kanade, Australije… I Bijedna Naša sada ima čast jahati u tom društvu: hoćeš u Ukrajinu, hoćeš (opet!?) u Rusiju, hoćeš u Aziju, hoćeš… ma – no problem! – kamo god Ryker kaže.
„Pozivamo Zagreb, ali i čelnike ostalih zemalja čiji se građani bore u Ukrajini da spriječe tu opasnu praksu, pogotovo sada kad je u Minsku postignut dogovor o normalizaciji stanja na jugoistoku Ukrajine“, upozorilo je RH rusko Ministarstvo vanjskih poslova. „Podsjećamo hrvatske vlasti da je (…) u Minsku prihvaćeno nekoliko rezolucija kojima se predviđa povlačenje svih stranih trupa, vojne opreme i plaćenika s ukrajinskog teritorija, pod nadzorom OESC-a.“ U žurnom se odgovoru Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH navodi, među inim: „Činjenica jest da se na ukrajinskom bojištu nalaze hrvatski državljani, konkretno radi se o njih osam, ali ponavljamo, njihov odlazak nije vezan ni uz koju od hrvatskih državnih institucija niti ih one na bilo koji način podržavaju“.
Prije manje od godine dana, pred barikadama se na kijevskom Majdanu fotografirala (i objavila to na svojoj Facebook stranici!) tadašnja pomoćnica glavnog tajnika NATO-a Kolinda Grabar Kitarović. Što je tada visoka dužnosnica Sjevernoatlantskog vojnog saveza, u kojem Ryker ima odlučujuću riječ i moć, imala tražiti na mjestu režiranog krvoprolića i nasilnog rušenja legalne državne vlasti Ukrajine!? Samo totalnom naivcu lli krajnje pristranom analitičaru nije jasna odgovornost SAD-a i NATO-a za sve što se zbivalo i zbivat će se u toj nesretnoj zemlji. Zamišljenoj u Rykerovom povjerljivom krugu kao Starettov ranč koji ima zaokružiti njegovo vlasništvo nad cijelom dolinom.
Rusvaj u saloonu
E sad, sadržajna klasika klasičnog vesterna tu negdje puca. Još se nije pojavio niti ima izgleda da će se uskoro pojaviti kakav usamljeni jahač dobra i pravde, kakav Shane što će drškom kolta mlatnuti Staretta po zatiljku i riješiti vlasnički problem happy endom. Naprotiv, uzmuvao se solidno pijani saloon, radodajke udarile žestoki chahut-cancan na tijesnom stageu, kibici otpuhuju oblake dima među kartaškim stolovima, šanker potajno privlači sačmaricu nadohvat ruke, šerif s dvojicom pomoćnika čavrlja pred officeom s muškobanjastom kćerkom luteranskog pastora, a nekolicina trbušastih mjesnih vijećnika nešto se povjerljivo domunđava uz upravo prispjeli poštanski šesteropreg… Neka čudna napetost i neizvjesnost kao uoči legendarno obračuna kod O.K. Corrala ili antologijskih scena kada Gary Cooper, Zinnemannov šerif u Hadleyvilleu, sam izlazi pred Millerovu bandu i nakon revolveraškog urnebesa baca šerifsku zvijezdu u prašinu i s Amy napušta usrano, kukavičko mjesto u provincijskoj zabiti Divljeg zapada.
Hrvatska je beznačajan statist i u zapletu i u raspletu aktualnoh ukrajinskog vesterna, iako ju upravo to statiranje može stajati jako skupo. Preskupo. Tim više, jer se dade prilično jasno iščitati kako Bijedna naša, odvaljujući „obveze iz članstva u UN-u, EU i NATO-u“, druka za Rufusa Rykera, koleba između braće Erp s Dacom Hollidayem i kauboja Ikea Clantona te malo više za Millerovu bandu nego za šerifa. Dakako, mutno/pristrano hrvatsko stajalište u odnosu na kaubojštinu zla, već puno stoljeće najvažniji izvozni proizvod Ujaka Sama, nije u interesu ni globalne sigurnosti, mira i stabilnosti u svijetu niti izgledne budućnosti građana RH. I jedno i drugo, čini se, sada izmiče razumu.
Uopće nije važno čiji će prst na na crvenom gumbu možebitno za tisućinku sekunde brže pritisnuti start armagedona. Plavi planet još pogodan za život kakav znamo, sa svim živim i neživim na njemu, u hipu će se pretvoriti u oblak radioaktivne prašine. Nitko ne može pobijediti, a gubitnici će za vječnost biti svih 7,2 milijarde ljudskih duša. Je li toga vrijedno ratničko Zapad-Istok nadjebavanje u Ukrajini!? U Afganistanu, koji je Ryker vijetnamizirao, pa se sada ne zna izvući iz sranja s nepokorenim talibanima!? Jesu li toga vrijedne klaonice u tzv. kalifatu, u Libiji, Egiptu i širom Bliskog istoka!? Gdje god SAD nakani kalemiti „zapadnu demokraciju“ (čitaj: grubo gaženje međunarodnih normi, ljudskih prava i sloboda te iscrpljivanje prirodnih resursa, nametanje političkih režima, zatiranje stoljetnih kultura i tradicija), ostaju mrtvi, osakaćeni, prognani i unesrećeni, bez vlastitog doma i budućnosti. Kakva je to demokracija u kojoj nema mjesta za čovjeka!?
„Golema odgovornost za budućnost našeg kontinenta koju nose članovi parlamenta navodi nas da mobilizirano sve snage i sva sredstva kako bi Europa ostala kontinent stabilnosti i prosperiteta“, napisao je 23. siječnja predsjednik Donjeg doma ruske Dume Sergej Nariškin (navodno Putinov jastreb) u pismu Europskom parlamentu, Parlamentarnoj skupštini OESS-a, Vijeću Europe i čelnicima svih važnijih europskih država. „Pozivamo vas, dame i gospodo, da shvatite na kakvom je rubu svijet trenutno.“ Šokantno su upozorenje sa znatnom zadrškom objavili švedski mediji, a posprdno komentirao Newsweek. Nariškin izravno tvrdi da Ruska Federacija ni po koju cijenu neće dopustiti komadanje Europe i da zapadno uplitanje u Ukrajini dovodi u pitanje miran život više od 800 milijuna Europljana.
Ruski čelnik Vladimir Putin nekoliko je puta već izrazio spremnost Rusije i na uporabu nuklearnog oružja „radi obrane našeg teritorija i slobode“ te da „neće dopustiti Zapadu ponavljanje u Ruskoj Federaciji scenarija raspada bivše SFR Jugoslavije“. Nariškin precizira: „Nećemo dopustiti nasljednicima kriminalne nacističke ideologije sijati neslogu i udaljavanje u obitelji europskih naroda. Takav je raskol jednom u našoj zajedničkoj povijesti imao za posljedicu smrt i jad, patnju i glad i uništenje“. Drugi svjetski rat protiv nacifašizma odnio je oko 60 milijuna života od kojih 30 milijuna ruskih! „Urednik politike u švedskom listu Hudiksvalls Tidning Patrik Oksanen“, piše Jutarnji list, „kaže da pismo neizravnim rječnikom predstavlja prijetnju Trećim svjetskim ratom u Europi.“ Ta propaganda širi strah među Šveđanima, „ali i u ostatku Europe među običnim ljudima, osobito razočaranima establishmentom“.
Moskva je drugi dan po učlanjenju Bijedne Naše u NATO obavijestila Zagreb da je RH „od sada legitimna meta ruskih projektila“. Pa, neka se Banski dvori i Pantovčak igraju skrivača svojim „obvezama“ i životima 4,3 milijuna građana. Nisu ih ni pitali pristaju li sudjelovati u divljezapadnim otimačinama tuđih rančeva oko ruskog Staretta i drugdje po svjetskoj dolini. A referendumski se rješavaju čak crkvene nebuloze o definiciji braka!? Vlasti nisu pitale slažu li se građani s tim da RH ne progoni Amere za možebitne ratne zločine na svom teritoriju. Nitko od odgovornih za RH nije pitao građane što drže o zemlji koja nacistički ismijava demokraciju i gazi temeljna ljudska prava konc-logorom Guantanamo. Bijedno se izmotavajući kako se „bori protiv terorizma“, stotine nedužnih/otetih ljudi, mahom iz islamskog svijeta, godinama trpe zvjerske torture profesionalnih psihopata.
Da sramota bude veća, Hrvatska je navodno sudjelovala u tajnim operacijama prevoženja i skrivanja uhićenika. Američkom predsjedniku Baracku Obami izlazi drugi mandat, a još nije održao riječ i zatvorio Guantanamo. „Zatvor će se jednog dana zatvoriti, možda, ako nehumani Obama održi riječ… no tko će odgovarati za zločine počinjene nad nevinim ljudima?“ – pita Occupy Croatia na Facebooku. „Koji sud će osuditi američke zločince za teror nevinih u Guantanamu?“
Zašto politički vođe Bijedne Naše drže da će osobno profitirati ili donijeti dobro svojoj zemlji pristajanjem uz ljutu revolverašku, banditsku navadu spremnih u svakom trenutku na linč, ucjenu, otimačinu, maltretiranje slabijih (deset-petnaest na jednoga-dvojicu!), bezočno devastiranje tuđe imovine…? Kaubojština Divljeg zapada, mentalitet tzv. slobodnog svijeta u kojem vlada životinjsko pravo jačeg, kolt i linč, a paradigma je klasičan vestern, temeljni je kamen nepravedne podjele na bogate i siromašne u svijetu. To je i ključni uzrok svih štrajkova, uličnih buna, revolucija, lokalnih i globalnih sukoba i već dugo – terorizma. SAD se nikad neće oprati od krimena za svjesno puštanje iz imperijalnog laboratorija tog mutirajućeg virusa, koji je epidemijski napao i Ukrajinu radi instaliranja vlasti na zapadni daljinski upravljač. I sada Kijev dnevno arči neizdrživih tri milijarde dolara za američki rat protiv Putinove vlasti u Ruskoj Federaciji. Čista glupost.
NATO pobrzao na istok
A Joe Starett ne želi prodati ranč Rykeru ni po cijenu života. Kaže, krvavo je zaradio imanje, obranio ga od Indijanaca, bandi, gladi, prirodnih štetočina, suše, jalovih godina, slabog uroda, pomora stoke… Na tom su ranču rođene njegove kćeri i sinovi. Na proplanku iza brvnare grob je majke njegove djece, vrijedne Mary… Živo mu se fućka što obijesni Ryker želi cijelu dolinu samo za sebe, jer iza njegove prepotencije i pohlepe stoje novac i moć!
„Ni Zapad niti Rusija ne pokazuju da su svjesni ozbiljnosti ukrajinske krize“, tvrdi posljednji lider bivšeg SSSR-a Mihail Gorbačov u njemačkom tjedniku Der Spiegel. „Ako u tako zapaljivoj atmosferi bilo koja strana izgubi živce, bojim se da nećemo preživjeti iduće godine. Kao da ništa od povijesti nismo naučili. Novi rat u Europi neizbježno bi vodio u nuklearni rat. Moskva više ne vjeruje Zapadu, a Zapad ne vjeruje Moskvi. To je strašno.“ Gorbačov drži, piše Jutarnji list, „da je širenje NATO-a na istok protivno Pariškoj povelji iz 1990. kojom su sve europske zemlje ostavile iza sebe hladni rat. Širenje NATO-a uništilo je europski sigurnosni poredak definiran u Helsinkiju 1975. godine. Ruske prijedloge, poput onoga bivšeg predsjednika Dmitrija Medvedeva, da bismo trebali sjesti zajedno i napraviti novu sigurnosnu arhitekturu, Zapad je arogantno ignorirao. I sada vidimo rezultate“.
Rusija je Zapadu neprijatelj No. 1, jer ga se ne plaši i spreman je na najrizičnije poteze. Putin je to pokazao na Krimu i regijama uz granice svoje zemlje. Došao je na vlast u trenutku kad je Zapad već pokrenuo jugoslavenski scenarij raspada Rusije. Zemlja se našla u kaosu, neke su pokrajine željele odcjepljenje od Moskve, prozapadni su oligarsi podizali glave, Gruzija je postala krupan izazov, a gospodarstvo se našlo u komi… Putin je uspješno pohvatao konce, stablizirao Rusku Federaciju i vratio je u orbitu svjetskih velesila. Taj ishod, s izglednim daljnjim jačanjem „ruskog medvjeda“, nije bio predviđen scenarijem Bijele kuće i ratni su huškači sinergijski počeli ruski rulet u Ukrajini, zemlji u predsoblju Putinove zemlje. Rykerovi su revolveraši bacili oko na ranč koji im ne pripada.
Kako će SAD sutra objasniti svojim građanima zašto su njihove kćeri i sinovi dopremljeni kući u neprepoznatljivim dijelovima i što su imali tražiti, za čije babe zdravlje, negdje u Europi koju ni ne znaju naći na zemljovidu? Na drugom su kraju svijeta „branili svoje obitelji“, koje nitko nije dirao u provincijskoj zabiti Iowe, Arizone, Delawarea, Connecticuta, Idaha, Kalifornije, Kentuckyja, Nebraske, Wyominga…? Ili, kako će im – za panične jurnjave u skloništa – objasniti da će tek tu i tamo, možda, koji od žitelja višemilijunskog New Yorka, Washingtona, Bostona, Salt Lake Cityja, Atlante, Denvera… zaražen preživjeti s dva-tri posto štakora duboko pod zemljom, jer najsofisticiraniji proturaketni štit nije uspio zaustaviti 20 od 150 ruskih projektila nepoznate serije, ispaljenih istodobno sa 150 različitih mjesta na globusu? Oba pitanja vrijedit će i za sve vlasti zemalja EU-a, ali i one u prekooceanskoj Canberri ili Ottawi…
Dok slabašna nada još računa s čudom reinkarnacije razuma, možda novih JFK i Nikite, mediji sugerijaju katastrofičan stampedo sudnjeg dana. Energetski udar Zapada na ruski proračun režiranim rušenjem svjetskih cijena nafte i plina te sankcije smišljeni su u Washingtonu radi slabljenja Putinove gospodarske i vojne moći. Želi se izazvati eksploziju unutarnjeg nezadovoljstva vlašću i nerede. No, Vladimir Vladimirovič nikad nije bio popularniji među svojim građanima. („Što je više kleveta i laži, Vladimir nam je Vladimirovič miliji i draži!“) Upravo zbog očite kaubojske zloće o kojoj je govorio i Gorbačov. Nikad više unutarnje, ali i vanjske potpore njegovoj politici, uključujući odnos prema Ukrajini.
Dio EU-a ne vidi svoj interes u američkom zaoštravanju prema Moskvi, jer im to donosi vanjskotrgovinski i politički gubitak. Što će Bugarska, koja 90 plinskih potreba zadovoljava uvozom iz Rusije, ako im Putin zavrne ventil!? Što će Ukrajina, Mađarska, Srbija…, ako Putin odustane od gradnje Južnog toka, a Unijin je Nabucco i dalje na vrbi svirala!? Moskva i Peking već su se dogovorili o tisućama milijardi dolara vrijednoj dugoročnoj isporuci plina najmnogoljudnijoj zemlji na svijetu. Europa više od 30 posto ovisi o energentima iz Rusije, pa joj nije baš u interesu slijepo slušati „mudrace“ iz Bijele kuće. Stavi li Putin ključ u bravu ključnim njemačkim interesima u svojoj golemoj zemlji, 300.000 Nijemaca istog trenutka može s radnih mjesta – na ulicu. No, to ni Rusiji nije u interesu.
Mađarska pak ne haje za američku ljutnju i protivljenje Bruxellesa zbog gradnje pruge Budimpešta-Beograd i kopanja plinovoda po trasi Južnog toka. Slovačka ne želi primijeniti oštre sankcije Moskvi, jer joj se ekonomski ne isplati. RH, pak, nešto muca i poslušno guta nametnute joj štete. Moskva više ne želi kupovati u Bijednoj Našoj proizvode prehrambene industrije, meso, voće i povrće… Kupuje trostruke količine robe u Južnoj Americi, Aziji, Africi, pa čak i na Islandu, pa tamo izvoznici trljaju ruke i dobro zarađuju, a EU se može slikati sa svojim sankcijama i pitati Obamu hoće li im nadoknaditi štetu. Zbog hrvatskih viza građanima Rusije, nametnutih diktatom EU-a, osjetno gubi i turizam. Ne američki ili njemački, nego hrvatski, dakako! Milijunske štete nekonkuretnošću na tržištu Cefte također neće nadoknaditi Bijednoj Našoj ni Bruxelles, ni Berlin niti Washington…
Katastrofalan stampedo sudnjeg dana nastavlja se ozbiljnom prijetnjom SAD-a da će „zbog ruske agresije na Ukrajinu i prijetnji sigurnosti Zapada“ vratiti nuklearne rakete u Europu. Kao prilog miru i sigurnosti? Malo morgen! NATO nabrijava napetost vojnim vježbama elitnih snaga uz samu granicu Ruske Federacije, a Putin kontrira „pokusnim“ ispaljivanjem novog visokosofisticiranog projektila koji je u stanju uništiti svaku metu bilo gdje u svijetu, čak i iza prirodnih zapreka. Gotovo oči u oči s NATO-ovim snagama, jedna od četiriju ruskih flota diže se na najviši stupanj pripravnosti, oko 80.000 elitnih vojnika svih rodova oružanih snaga istodobno uvježvama obranu sjeverozapadnih granica Rusije. Putin je oko Nove godine dopunio vojnu doktrinu (u kojoj je NATO od 2010. ionako neprijatelj No. 1) strateško-taktičkim mjerama za pariranje američkoj doktrini tzv. brzog globalnog udara. Osobito nakon dokumenta Kongresa SAD-a „Čin podrške slobodi Ukrajine“, kojim se dopušta slanje toj zemlji sofisticiranog smrtonosnog oružja.
Obamin borbeni mig
Prema nekim procjenama, ovog se proljeća očekuje velika ofenziva na proruske snage i zato jačaju zahtjevi ukrajinskih čelnika za vojnu pomoć Zapada. Vuku vraga za rep. U slučaju oružanog sukoba, Rusi su ih kadri pregaziti za samo par sati. Jesu li američki jastrebovi iz vojnog i političkog establishmenta uistinu toliko nerazumni, a imperijalni financijeri iz sjene toliko opsjednuti ruskim resursima, pa su nabrkali Petra Porošenka i Arsenija Jacenjuka da potpale globalni sukob Zapada i Moskve? Vidjet će se uskoro. Hladnoratovska kriza postaje sve vruća i nesnošljivija, a konačno „da“ ili „ne“ ratu sada ovisi samo o tome hoće li Barack Obama popustiti svojim revolverašima. NATO ne smije u akciju bez njegovog miga! Zasad nema veliku težinu to, što su Ameri isporučili Kijevu nešto radara, noćnih naočala, neprobojnih prsluka, opreme za razminiranje…
Obama, istina, ima na raspolaganju 350 milijuna dolara (zajam na tri godine!) za oružje Kijevu kakvo su Rusi kadri zbrisati u roku odmah, a nesretni će Ukrajinci – i s kamatama u ljudskim životima! – desetljećima otplaćivati tu ludost. Za čije babe zdravlje!? Poljski ministar obrane, prenosi Hina, kazao je privatnoj televiziji TVN24 da se „već neko vrijeme, pa i ovih dana, zapaža neviđena aktivnost Rusa, baltičke flote i zrakoplovstva, na Baltičkom moru i na području Kalinjingrada“, što „nas zabrinjava“, pa „NATO priprema odgovor“. Nizozemski lovci F-16 iz sastava NATO-a, stacionirani u Poljskoj radi zaštite baltičkih zemalja, navodno su presreli u međunarodnom zračnom prostoru (!?) više ruskih bombardera.
Nekidan su švedski vojni zrakoplovi navodno presreli nad Baltikom (!?) dva ruska bombardera u pratnji dvaju lovačkih aviona tipa Flanker, s isključenim transponderima. Lani je, navodno, više od 400 ruskih borbenih zrakoplova presretnuto (!?) u blizini baltičkih zemalja, članica NATO-a, što je dvostruko više nego prethodne godine. Nije sporno da su vojne aktivnosti s obiju strana ojačale nakon subverzivne uloge Zapada (Washington, CIA, NATO) u nasilnom rušenju legalne vlasti u Kijevu, jer su i Rusi odgovorili aneksijom Krima, vojnim akcijama u proruskim dijelovima Ukrajine i pojačali budnost svojim oružanim snagama.
Kad je veliki zapadno-istočni kockar Viktor Janukovič morao birati između 15 milijardi dolara ruskog kredita i zapadnih filipika s figom u džepu, postupio je kao racionalan trgovac: izabrao je opipljivu šušku. I onaj mu se s figom u džepu osvetio Majdanom, gurnuvši zlobno Ukrajince u ratnu tragediju koja može zapaliti cijeli svijet. Neodgovorno, bahato, nemoralno i samoubilačko mahanje ratnom sjekirom! Ako narod nije želio proruskog Janukoviča, mogao ga je ubrzo smijeniti na izborima i izabrati Porošenka, Jacenjuka, Klička… Čemu Majdan!? Čemu nasilje!? Čemu rat s Rusijom!? Zato što zapadni gospodari 95 posto svjetskih resursa, ljudskih sudbina i kapitala više ne mogu zadržati razjapljena usta pred nepreglednim ruskim prirodnim izvorima bogatstva? Žele ih u konačnici prisvojiti.
Sve drugo su isprazne tlapnje za jednokratnu uporabu, izgovori za lopovluk i namješteni performansi „zaštite zapadnih demokratskih stečevina“. Kaubojština. „Demokratska stečevina“ sile i otimačine, pištolja i rasizma, neutažive žeđi za gazdovanjem cijelim svijetom. Isprovocirana ukrajinska kriza ima sve bitne sastavnice uvjeta za eksploziju divljezapadne patologije genocida (Indijanci) i linča (Indijanci, tzv. konjokradice), odnosno kukluksklanovske zakrabuljene šizofrenije zakonski toleriranog nasrtaja na živote i imovinu crnaca. Mržnjom izopćeni postaju krivci, izvan zakona, samim time što jesu – to što jesu. Posjeduju nešto, čega se ne žele odreći. Opiru se pohlepi jačeg i moćnijeg, koji se revolveraški koristi zakonom.
Zato se svaki Amer već od pionirskih dana genetski plaši susjeda. Ne vjeruje mu. Osobito kad je po nečemu drukčiji. Zato vesternski legalno šeta s koltovima o bokovima, bahati se njima… U SAD-u se i danas može kupiti vatreno oružje kao mobitel ili žvakaču gumu, pa i pucati po drugim ljudima kad se kome sprdne u glavu! Pa i, nekidan, bjelačkom policajcu ubiti nenaoružanog crnačkog mladića. Tek tako, iz obijesti. I – nikom ništa!? Jebeš masovne antirasističke prosvjede, uglavnom obojenih Amera, u Medisonu, St. Louisu, Fergusonu…, ili gdje već. Bijeli policajac je „pomislio“ da tinejdžer jede pištolj, a ne sendvič, pa je u njega – valjda u „samoobrani“ – ispalio 17 hitaca! Nije odgovarao za ubojstvo. I Ryker je uvjeren da neće odgovarati ni za ukrajinski ranč kao što nije ni za sva ostala zločinačka sranja po kojekakvim kutovima i zakucima globusa.
Zašto nijednom prvom stanaru Bijele kuće, kad je možda i pomislio na to, nije niti će uspjeti razoružati svoje kauboje – čak ni maloljetnike i studente, koji pucaju jedni po drugima i oko svojih učilišta!? Što se poručuje svijetu sirovim/bolesnim mentalitetom vestern-nasilja, transponiranim i u aktualan kontroverzni film „Američki snajperist“ Clinta Eastwooda!? Zašto se bijesni rykeri već godinama grozničavo žele dokopati Juliana Assangea i Edwarda Snowdena, koji su – rizikujući gole živote! – razotkrili najprljavije rublje američkih civilnih i vojnih vlasti, njihovu strogo skrivenu, top secret, nečasnu, licemjernu i čak zločinačku ulogu u ključnim svjetskim zbivanjima!?
Sada se iz NATO-vih izvora agitpropovski puštaju dimne zavjese o „presretanju i ispraćanju iz međunarodnog zračnog prostora“ ruskih borbenih zrakoplova, što je notorna glupost. Još veći kretenizam medija koji, analfabetski i neprofesionalno, guraju te „senzacionalne vijesti“ u šlagere i prime time termine. Međunarodni zračni prostor i vode nisu ničije posebno vlasništvo, osobito ne NATO-vo, da Rusi ne bi smjeli ući u njega. „Presretač“ koji bi pokušao istjerati „uljeza“ bio bi oboren istog trenutka, jer bi se to smatralo činom agresije i legalnim pravom napadnutog na samoobranu. Nikoga NATO, Nizozemci ni Šveđani nisu presreli i istjerali iz međunarodnog zračnog prostora, jer na to po međunarodnim zakonima i konvencijama nemaju pravo. Da tome nije tako, Rusi bi istom logikom smjeli istjerivati NATO-ve i ostale zapadne borbene letjelice i plovila s međunarodnog neba i iz međunarodnih voda.
Putinovo kurije oko
Jest da se u tim prostorima (pa i usred nevelike kade Crnog mora!) gotovo svakodnevno zalijeću jedni na druge, pokazuju mišiće i srednji prst jedni drugima, izazivaju na razne načine i ratuju živcima, ali to je nešto sasvim pedeseto. Isključeni ruski lokatori na borbenim zrakoplovima nisu ništa neobično, jer tako lete i NATO-vi lovci i bombarderi kad špijuniraju Ruse.
Najbliža će biti istini tvrdnja iz jednog internetskog komentara da su zapadni vojni piloti samo „sa strahopoštovanjem izdaleka gledali specijalno modificiranu izviđačku varijantu Su-24MR Fancer E koji ima tzv. BKR-1 i BKR-2 sistem senzora. Ova verzija koja se vrlo malo razlikuje od obične i namijenjena je upravo skupljanju elektronskih informacija o položajima PZO i drugih sistema koji imaju tzv. elektronski potpis, a koje posada prati preko pasivnog radara SHTIK, smještenog sa strane trupa letjelice, koji može utvrditi izvor radio ili elektronskog zračenja s odstupanjem od pet metara“. U ratnim uvjetima, dojavljene koordinate lansirnom središtu rezultiraju gotovo trenutnim uništenjem mete.
Zato je i u vezi s ukrajinskom krizom zdravlje za budućnost svih u svijetu da ni Washington niti Moskva ne povlače vraga za rep. Vrlo je rizično revolveraško obuzdavanje Rusije, ali i podmuklo iscrpljivanje njezine ekonomske moći i unutarnje stabilnosti zaoštravanjem utrke u naoružanju i ratnim ugrozama. Kao, Putin neće izdržati dugo, a onda je Zapad na konju. Zapad je svojedobno, sjetimo se samo najdrastičnijih primjera, pravio sličan račun bez krčmara čuvenim pohodima Napoleona i Hitlera na golemu slavensku zemlju. Kako je završilo!? Vladimir Vladimirovič je tvrd orah, pa kad mu se stane na kurije oko…
Washington prakticira divljezapadnu kaubojštinu i prema Kini. Obnavlja vojne baze na japanskom otoku Okinawi, naoružava Južnu Koreju, Japan, Tajvan, Filipine, Vijetnam, Tajland… A zemlja s gotovo milijardu i pol žitelja raste i jača, prerasla je u svjetsku gospodarsku i vojnu velesilu. Objektivno i dugoročnije gledajući, Kina je ozbiljniji „neprijatelj“ SAD-u od Ruske Federacije, iako to Ryker očito ne shvaća. U nekom mogućem budućem preslagivanju (interesa i saveza, partnerstava) globalne Rubikove kocke, sinergija Kineza i Rusa može iz temelja preobraziti sliku svijeta.
Dakle, je li aktualan klasični vestern ekonomiski i vojno perspektivniji SAD-u, kad već moralno nije, od dogovornog/pravičnog rješavanja ključnog svjetskog problema – bijede i siromaštva, izazvanih pohlepom prebogatih i otimačinom? Je li perspektivnije izigravati globalnog žandara u ozračju stalne nesigurnosti, koji samozvano raspolaže tuđim životima i vlasništvom, od mira, povjerenja, suradnje među zemljama i narodima, poštivanja ljudskih prava na slobodno odlučivanje o svom načinu života i prirodnim resursima!?
