„Za Dom Spremni“ je zločinački pozdrav.
Ono što je zločinačko ne može biti i ponosno.
To treba zabraniti!
No, ne misle svi tako. „Imamo Za Dom Spremni iz Drugog svjetskog rata, koji osuđujemo. Imamo situaciju iz Domovinskog rata. Nije isto 1991.g. i 1941.g. Nije, jednostavno nije“, riječi su kojima premijer Plenković nastoji u dvojnost ovog ustaškog pozdrava uvjeriti kako sebe tako i hrvatsku javnost. Budući ni sam ne vjeruje u to što govori, a što političar Plenković često radi, dva će puta ponoviti isto – „Nije isto, jednostavno nije“.
No svakom onom tko je s logikom na ti, jasno je da je riječ o jednom jedinstvenom pokliču „Za Dom Spremni“. Tu je ključno što je amblem HOS-a nastao prije Domovinskog rata. Ako je nastao prije Domovinskog rata, po čijem je uzoru nastao? Nastao je na uzoru na poklič iz vremena NDH. Time se potvrđuje da je riječ o jednom te istom ZDS, pokliču nastalom u vremenu NDH. Čak se i zna da ga je složio i „autorizirao“ Poglavnik Ante Pavelić. Tako eto zaslugom Andreja Plenkovića, njegove Komisije i HDZ-a, riječi Ante Pavelića „Za Dom Spremni“ odzvanjaju i tresu Hrvatsku čak i ove 2021. godine, što je gotovo nevjerojatno. Kada se riječi Ante Pavelića uvezuju i urezuju u stvarnost i sliku Domovinskog rata s nakanom da postanu i jedan od njegovih simbola, čini se ogromna sramota Domovinskom ratu, Republici Hrvatskoj i svim hrvatskim braniteljima koji su sa ljubavlju, srcem i čistom dušom branili svoju domovinu Hrvatsku. Ovo šporkaje svakog od njih. Plenković bi trebao toga biti svjestan.
Riječ je vidimo o jednom te istom amblemu, jednom te istom ZDS koji je u Drugom svjetskom ratu ubijao ljude samo zato što su druge nacije i vjere, koji je za njih otvarao logore, donosio rasne zakone, koji je palio kuće, oštrio noževe i klao ljude. U NDH su se dogodili brojni zločini. Svi su oni počinjeni sa pokličem ZDS i zato je taj pozdrav zločinački. A ono što je bilo zločinačko 1941. godine ne može biti na ponos 1991. godine. Te riječi Ante Pavelića „Za Dom Spremni“ ne smiju imati mjesta u javnom životu Republike Hrvatske. Uostalom, to je i stav Ustavnog suda kojeg predsjednik Vlade Plenković uporno zaobilazi preferirajući mišljenje Komisije čiji je predsjednik medicinske struke. Taj papir koji su proizveli ne može biti iznad mišljenja Ustavnog suda koji je ustvrdio da je riječ o službenom pozdravu NDH, te da predstavlja manifestaciju rasističke ideologije, prijezir prema drugim ljudima i omalovažavanje žrtava tog režima.
Čudno je ali Plenkovića u stavu oko ustaškog pozdrava ne podržavaju njegovi partneri u Vladi, u odnosu prema ZDS se našao u istom jatu sa svojim najvećim oponentima Mostom, Suverenistima i Domovinskim pokretom. Tako će Marin Miletić iz Mosta svojevremeno ustvrditi da je ZDS „ponosna insignija“. Teško je vjerovati da u kandidaturi za gradonačelnika Rijeke, utvrde socijaldemokracije, Marinu Miletiću mogu od pomoći biti riječi Ante Pavelića.
Ponos je ono što od sebe i svoga identiteta pokazuješ drugima, ono s čime se dičiš i s čime se želiš pohvaliti i predstaviti svijetu. To mogu biti Meštrović i Andrić, Tesla i Krleža, a nekada je to bio i sumamed. To može biti i Duško Vukotić sa Oscarom za crtani film. Ponos je kada u Bijeloj kući na inauguraciji predsjednika Joea Bidena služe i piju Dingač sa poluotoka Pelješca. Ponos je kada sa veseljem raznosiš po svijetu riječi „Mediteranskog brevijara“ Predraga Matvejevića u tridesetak zemalja prevedenog.
A naša „sramota“ je ono što je svijetu neprihvatljivo. A jedna od tih najvećih sramota, ružnih i svijetu neprihvatljivih stvari je svakako pozdrav „Za Dom Spremni“. S njim se ne može preko granice u svijet. Već u Austriji vam pišu kazne i lišavaju vas slobode.
Europa i demokratski svijet sazdani su na antifašističkim vrijednostima koje i danas predstavljaju nadu suvremenom svijetu.
Krajnji je čas za zakonsku zabranu pozdrava „Za Dom Spremni“.
Premijere Plenkoviću, prestanite sramotiti Hrvatsku!
tacno
