Od države čiji akademici zagovaraju fašizam i u kojoj se plagijat i falsifikat ne smatraju intelektualnom krađom već nečim »normalnim«, ne možemo očekivati ništa dobro
Ženeva ostala bez daha... Svijet je pao na koljena vidjevši automobil tridesetogodišnjeg Hrvata Mate Rimca Concept Two. Da večer prije nisu podijelili sve Oscare za holivudske maštarije, zlatne statue završile bi u Hrvatskoj, jer je ono što je do sada bilo moguće samo na filmu, u Rimčevoj režiji postalo stvarnost.
Hiperautomobil s 1.914 konjskih snaga, kojem do »stotke« treba samo 1,97, a do 300 kilometara na sat 11,8 sekundi, maksimalne brzine 412 km/h, dosega 659 kilometara s jednim punjenjem... mogli bismo sada nizati brojke i nabrajati performanse koje će već danas i ovdašnji automobilski laici ponosno sricati napamet. Da, i ono što u našem svijetu zna biti najvažnije od svega, novac, cijena od 1,7 milijuna eura za svaki od ukupno 150 komada koliko će biti proizvedeno.
Ako ste se slučajno zabrinuli za »našeg Matu« i upitali »pa tko će to kupiti!?«, opustite se i uživajte baš kao i on. Iz pouzdanih izvora saznajemo da je unaprijed, na neviđeno, već prodano 30 primjeraka Concept Two, dakle inkasiran je već 51 milijun od ukupno 255 milijuna eura vrijednog posla! Samo okvirne usporedbe radi, nedavno je s navoza pulskog brodogradilišta »Uljanik« za australskog naručitelja porinut posebno opremljeni kruzer za prijevoz 237 putnika u polarnim i tropskim područjima, brod dužine 168 i širine 21,5 metara, čija je ugovorna cijena 90,4 milijuna eura.
Svi Rimčevi automobili proizvedeni su u Hrvatskoj, a već je onaj prvi, Concept One, nadmašio uratke Lamborghinija i Ferrarija! Sam autor u Ženevi se retorički upitao što se od jednog do drugog električnog bolida promijenilo i odgovorio: »Sve, radi se o potpuno novom automobilu!«. I tu se, u toj provali nacionalnog ponosa, da i za ovu utrku konja imamo, bržeg i boljeg čak i od »Tesle« kojeg raketa nosi u svemir, krije to pitanje, u čemu je ta »kvaka 22«?
Kako je moguće da jedan mladac iz Hrvatske, zemlje koja u istraživanja i razvoj ulaže bijednih 0,85 posto BDP-a i koja je na začelju EU-a po broju patenata i znanstvenih dostignuća, nadmaši cijeli svijet koji istodobno suhim zlatom plaća timove stručnjaka za isti posao?
Ostavimo li po strani Rimčevu genijalnost i individualne sposobnosti, kao nemjerljiv i neusporediv faktor, onaj talent s kojim se neki rađaju, poput sportaša, Kostelića recimo, njegov uspjeh ne možemo sagledavati tek kao čudo nebesko i puku improvizaciju.
Dok je hrvatsko školstvo tehnološki još u kamenom dobu, dok su obrazovni programi petrificirani krajem 20. stoljeća, a vlast u strahu od crkve blokira bilo kakve pokušaje reformi, ne možemo očekivati da takav sustav »proizvodi« uspješne kadrove.
Od društva u kojem rektor najvećeg sveučilišta sudski goni svog studenta, a ekipa oko njega novcem preostalim na kraju godine financira vlastite »projekte«, od države čiji akademici zagovaraju fašizam i u kojoj se plagijat i falsifikat ne smatraju intelektualnom krađom već nečim »normalnim«, ne možemo očekivati ništa dobro.
I tu je ta razlika između Mate Rimca, koliko god ga nakon još jednog uspjeha pokušali svojatati, i Hrvatske. Naprosto, radi se o dva posve suprotna koncepta.
novilist
