Je li do ukidanja presude došlo zbog grešaka ili je do grešaka došlo zbog ukidanja, napisao je na svom Facebook profilu glasnogovornik HNS-a Igor Kolman komentirajući odluku Ustavnog suda kojom su poništene presude Ivi Sanaderu za Hypo i Ina-MOL.
Trebat će pažljivo iščitati svih 187 stranica odluke Ustavnog suda u oba predmeta, ali sažetak i sadržaj s kojim je javnost upoznata već sada sugeriraju da su i u prvostupanjskoj i u drugostupanjskoj presudi napravljeni ozbiljni profesionalni propusti. Neki komentatori ne libe se nazvati ih diletantskim, te se, poput Gorana Vojkovića na Indexu, upitati:
– Kako se u tim presudama moglo raditi greške radi kojih ne biste prošli ni na vježbama iz Kaznenog i Kazneno procesnog prava? Ono na što se Ustavni sud pozvao, pogreške u presudama Sanaderu, su toliko jasne i nedvojbene, da bi student, koji bi ih napravio na ispitu, bio poslan kući uz riječi: »Kolega, niste shvatili materiju!«
Naravno, onaj koji je sudio Sanaderu, aktualni predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, Ivan Turudić, ne želi komentirati Ustavni sud, niti zajedljive primjedbe da bi mu bilo bolje da se bavi strukom nego li politikom. Budući da je Turudićevu presudu pravomoćnom potvrdio i Vrhovni sud, kao najviša sudska instanca u kojoj bi hijerarhijski i po zapovjednoj odgovornosti trebao sjediti sudački trust mozgova, uistinu se nameće logičnom dilema odnosno zaključak kolege Vojkovića: »hrvatsko sudstvo je ili potpuno nesposobno ili potpuno korumpirano.«
Nije to prvi ni jedini put da se pitamo kako je moguće da se nešto takvo događa u ozbiljnim i važnim predmetima u koje su, poput ovog u kojem se sudi bivšem premijeru, višestruko uprte oči javnosti. Previše se toga drastičnoga zbilo u ovih četvrt stoljeća u Hrvatskoj što se na kraju podvelo pod »proceduralnu grešku«. A ona se nije smjela dogoditi niti u tako monstruoznom zločinu kao što je bilo ubojstvo obitelji Zec početkom devedesetih, niti u posve bizarnom i aktualnom prepisane diplome glavnog tajnika HDZ-a Milijana Brkića.
Ni Ustavni sud u svojoj praksi nije bio dosljedan. Tako je srušena presuda Branimiru Glavašu za ratne zločine nakon opsežne istrage, dokaznog postupka i presude od 10 godina zatvora koju je Ustavni sud debelo kasnije srušio pozivajući se na proceduru koja je do tada bila uobičajena. U slučaju zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića pak, žurno je intervenirao još u fazi istrage stvorivši presedan koji je potom sudski i užurbanom primijenjen na puštanje braće Mamić.
Bilo kako bilo, previše je robe s greškom koja se naknadnom pameću otkriva u izuzetno bitnim i medijski eksponiranim procesima, a da se ne bismo s pravom upitali radi li se o pukoj slučajnosti. Doduše, nakon gotovo pet godina pritvora i suđenja Ivi Sanaderu teško bi se moglo reći da su njemu i njegovim odvjetnicima ovakve okolnosti na bilo koji način išle na ruku. Zato se posve nevjerojatnom čini mogućnost da u novom procesu Sanaderu sudi onaj isti Turudić koji nije po pravilima odradio prvi proces. Kao da gledamo reprizu reprize neke TV serije u ljetnoj programskoj shemi.
Pa ne znamo je li greška u našem prijemniku ili je on sam naprosto programiran kao greška. Ili, kao što bi rekla jedna kolegica ispravljajući bezazleni tipfeler u novinama: »Omaškom je došlo do greške«.
novilist
Trebat će pažljivo iščitati svih 187 stranica odluke Ustavnog suda u oba predmeta, ali sažetak i sadržaj s kojim je javnost upoznata već sada sugeriraju da su i u prvostupanjskoj i u drugostupanjskoj presudi napravljeni ozbiljni profesionalni propusti. Neki komentatori ne libe se nazvati ih diletantskim, te se, poput Gorana Vojkovića na Indexu, upitati:
– Kako se u tim presudama moglo raditi greške radi kojih ne biste prošli ni na vježbama iz Kaznenog i Kazneno procesnog prava? Ono na što se Ustavni sud pozvao, pogreške u presudama Sanaderu, su toliko jasne i nedvojbene, da bi student, koji bi ih napravio na ispitu, bio poslan kući uz riječi: »Kolega, niste shvatili materiju!«
Naravno, onaj koji je sudio Sanaderu, aktualni predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, Ivan Turudić, ne želi komentirati Ustavni sud, niti zajedljive primjedbe da bi mu bilo bolje da se bavi strukom nego li politikom. Budući da je Turudićevu presudu pravomoćnom potvrdio i Vrhovni sud, kao najviša sudska instanca u kojoj bi hijerarhijski i po zapovjednoj odgovornosti trebao sjediti sudački trust mozgova, uistinu se nameće logičnom dilema odnosno zaključak kolege Vojkovića: »hrvatsko sudstvo je ili potpuno nesposobno ili potpuno korumpirano.«
Nije to prvi ni jedini put da se pitamo kako je moguće da se nešto takvo događa u ozbiljnim i važnim predmetima u koje su, poput ovog u kojem se sudi bivšem premijeru, višestruko uprte oči javnosti. Previše se toga drastičnoga zbilo u ovih četvrt stoljeća u Hrvatskoj što se na kraju podvelo pod »proceduralnu grešku«. A ona se nije smjela dogoditi niti u tako monstruoznom zločinu kao što je bilo ubojstvo obitelji Zec početkom devedesetih, niti u posve bizarnom i aktualnom prepisane diplome glavnog tajnika HDZ-a Milijana Brkića.
Ni Ustavni sud u svojoj praksi nije bio dosljedan. Tako je srušena presuda Branimiru Glavašu za ratne zločine nakon opsežne istrage, dokaznog postupka i presude od 10 godina zatvora koju je Ustavni sud debelo kasnije srušio pozivajući se na proceduru koja je do tada bila uobičajena. U slučaju zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića pak, žurno je intervenirao još u fazi istrage stvorivši presedan koji je potom sudski i užurbanom primijenjen na puštanje braće Mamić.
Bilo kako bilo, previše je robe s greškom koja se naknadnom pameću otkriva u izuzetno bitnim i medijski eksponiranim procesima, a da se ne bismo s pravom upitali radi li se o pukoj slučajnosti. Doduše, nakon gotovo pet godina pritvora i suđenja Ivi Sanaderu teško bi se moglo reći da su njemu i njegovim odvjetnicima ovakve okolnosti na bilo koji način išle na ruku. Zato se posve nevjerojatnom čini mogućnost da u novom procesu Sanaderu sudi onaj isti Turudić koji nije po pravilima odradio prvi proces. Kao da gledamo reprizu reprize neke TV serije u ljetnoj programskoj shemi.
Pa ne znamo je li greška u našem prijemniku ili je on sam naprosto programiran kao greška. Ili, kao što bi rekla jedna kolegica ispravljajući bezazleni tipfeler u novinama: »Omaškom je došlo do greške«.
novilist
