Zapad je vodstvo Srbije stjerao u kut. Ili će dopustiti Kosovu da uđe u UN ili će zemlja biti izolirana. Jedan od krajnjih ciljeva ove ucjene je uvlačenje Beograda u antiruski tabor. Ali Rusija je ta koja je u stanju spasiti Srbe od nacionalne izdaje, htjeli oni to sami ili ne, za ruski Pogled piše redovni izvjestitelj za Balkan Dmitrij Bavirin.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić bio je prisiljen staviti se u kožu Bulgakovljevog profesora Preobraženskog, kojem su četvorica, tri muškarca i jedna žena odjevena u muškarca, provalili u stan i “terorizirali” kako bi ga natjerali da se „skupi“ i prepusti im blagovaonicu i sobu s pogledom u njegovom vlastitom stanu.
Samo u slučaju Vučića su u Srbiju provalila petorica, a izgleda da su ti ljudi, specijalni predstavnici EU, Sjedinjenih Država, Italije, Francuske i Njemačke, tražili da napusti ne blagovaonicu i veliku sobu, nego Kosovo i Metohiju.
To se od Srbije traži 15 godina, ali sad su im, reklo bi se, stavili nož pod grlo i dali „ponudu koja se ne odbija“.
Beograd mora prihvatiti njemačko-francuski plan rješenja za Kosovo kao neku vrstu kompromisa. Kompromis je u tome da se bit stvari zamijeni njezinom formalnom stranom. Kao, ne želite priznati neovisnost svoje regije, pa kvragu s vama, no samo za sada, ali onda dopustite Prištini da postane članica Ujedinjenih naroda.
Time će Beograd ostati bez jedinog aduta u odnosima s kosovskim Albancima, koji je njihovoj kvazidržavnosti sprečavao da raširi krila. Zapravo, Srbi se konačno moraju pomiriti s nasilnom podjelom svoje zemlje. Tada će Zapad uključiti Kosovo u euroatlantske strukture, jer bez toga najveća američka vojna baza u Europi stoji na nekakvoj piratskoj "terra incognita". Možete živjeti, ali ovo nije gotovo i to je neugodno.
Ali ako Vučić pristane, na Kosovu će se stvoriti Zajednica srpskih općina, grubo rečeno, federalizirat će regiju, kao što je Ukrajini ponuđeno s Donbasom. To je podrazumijevao i takozvani Bruxelleski sporazum, koji su Beograd i Priština sklopili prije deset godina. Ali Albanci nisu ispunili svoj dio, što ni sada ne žele, ali ako ih puste u UN, nekako će se predomisliti.
Iskreno govoreći, cijela ova shema s federalizacijom Kosova u konačnici je potrebna Srbima kako bi se sjever regije, Ibarski Kolašin, vratio pod kontrolu Beograda, jer se bez toga etnički sukob ne može riješiti. Ako Kosovo bude odvedeno u UN, ovaj vrlo optimističan i dugoročan scenarij može se mirno zaboraviti, jer Srbija neće imati adut ni prostora za cjenkanje.
Ali ako Vučić odbije, stvar se neće ograničiti na običnu “suspenziju europskih integracija”, kojom se Beograd već dugo zastrašuje. Bruxelles će Srbima ukinuti bezvizni režim, zamrznuti investicijske programe, a zatim početi povlačiti svoja sredstva iz zemlje. Prema Vučićevim riječima, toliki kapital osigurava posao za 200 000 ljudi u Srbiji od sedam milijuna stanovnika.
Za potpunu sliku, koja se obično naziva reketom, nedostaju samo izravni citati srbijanskog predsjednika, jer je on elokventna osoba i cijeli ponedjeljak je posvetio objašnjenjima sa svojim podređenima i narodom:
– „Bio je to jedan od najtežih dana za našu zemlju.“
- “Bila je to vrlo teška rasprava. Bio sam šokiran jer vas nitko ne želi čuti i nitko ne obraća pozornost na činjenice.”
- “Europa je de facto u ratu, bez obzira na sve i bez obzira što oni govore. Nemaju više tolerancije."
- „Bojim se da će se sukob samo rasplamsati i proširiti na druge teritorije, samo ne na naše. Teška vremena su pred nama."
- “Pokušavam kupiti vrijeme. Ja nemam milijarde i nekretnine u inozemstvu. Ja sam vojnik svoje zemlje i učinit ću sve što je potrebno za zemlju.”
- „Moj cilj je da spasim građane Srbije i državu Srbiju.“
- “Oni imaju svoj plan, a to je poraz Rusije, a usput će svi koji im se nađu na putu biti očišćeni.”
Zadnja rečenica je, naravno, najzanimljivija. Da, ovo što se događa izravno je povezano s nama i Rusijom, kaže Bavirin.
Prvo, Bruxelles želi formalno poništiti "kosovski presedan" kako bi Rusiju lišio argumenta u sporu oko ukrajinskih granica. Drugo, ono što se ne krije, ovaj reket ima za krajnji cilj prebacivanje Srbije u antiruski tabor. Moskva brani interese Beograda u Ujedinjenim narodima, a kad to izgubi smisao, nestat će i prepreka Srbima da pristupe režimu antiruskih sankcija. Barem Zapad to tako vidi.
Prethodno se od Beograda tražilo da raskine s Moskvom i istovremeno pusti Kosovo u UN. Sada su odlučili stvar rezati na komade.
Može se sa sigurnošću pretpostaviti da su u Bruxellesu bili krajnje umorni od vrlo uvjerljivog stava Srba kojeg im je dopustila Specijalna vojna operacija. Kao, zahtijevate da se kazni naš saveznik za kršenje teritorijalnog integriteta Ukrajine i istovremeno se priznaje kao zakonito nasilje nad nama i kršenje našeg teritorijalnog integriteta s vaše strane. Pa imate li vi savjesti?
Nemaju savjesti. Ali to već dugo nije nikakvo pitanje. Pitanje je što će sada biti i kako sada biti. Začudo, odgovor na njega također je vrlo jednostavan.
Srbija će igrati da kupi vrijeme. Zapravo, predsjednik to otvoreno kaže. Prvo će započeti razne vrste "konzultacija s narodom", sa SPC i strankama i to se može razvući na nekoliko mjeseci. Onda Vučić može dati ostavku, što će dovesti do potrebe za formiranjem nove vlade, što također nije brza stvar.
Predsjednik je sam uvjetovao mogućnost ostavke, ali to je u njegovom slučaju radna opcija koja mu omogućuje da izbjegne "tešku odluku". On je na internom sastanku u vladajućoj Srpskoj naprednoj stranci rekao da je spreman napustiti mjesto njezina predsjednika. Istina, u sasvim drugom tonu. Kao, „ako među vama ima tako pametnog koji će se izvući iz svega ovoga, ja ću se odmah povući“.
Beograd prilično uspješno igra na vrijeme već 15 godina, otkako su zapadne zemlje priznale Kosovo, nakon čega je otpor, čini se, postao beskoristan. Do sada ga nije bilo moguće konačno zaustaviti i koliko god se konop uvijao, uvijek se nekako pronašao izlaz. Ali kakav?
No, sada je Rusija ta koja je u stanju da spasi Srbiju od velike nacionalne sramote. I to ne čak ni zbog Srbije same, već zbog sebe.
Općenito, treba razumjeti da vodstvo Srbije sukob oko Ukrajine smatra Trećim svjetskim ratom ili barem njegovim početkom. Ovo je kontroverzan stav, ali u njemu ima logike. Prema toj logici, novi svjetski rat završit će na isti način kao i prethodna dva, a to znači da će doći do preraspodjele sfera utjecaja, novih pravila igre, revizije granica i ponovnog dijeljenja karata. Odnosno, nastat će nova politička realnost, koja bi Srbiji mogla biti korisnija i dati joj povijesnu šansu.
Naravno, to je moguće samo ako Rusija pobijedi, iako su formalno ciljevi Beograda i Moskve različiti, jer Srbija mora poništiti reviziju državnih granica, a Moskva mora dobiti zeleno svjetlo za nove granice. Ali to je tek formalnost, jer stvarni problemi Srbije proizlaze iz hegemonije Zapada. Uz pobjedu Rusiju više neće biti tog hegemonizma uz „diplomaciju reketa“, pa će se Srbi osjećati puno bolje.
Da, takva pobjeda se neće dogoditi sutra, a zapadni uljezi upravo sada stoje u Vučićevoj dnevnoj sobi s revolverima, dok on igra na vremenu, zove Moskvu i Peking. Ali da bi se Srbi spasili od nacionalne izdaje, ne treba čekati novi svjetski poredak. Ovaj problem se može otkloniti i u okviru postojećeg.
Strogo govoreći, nije Beograd taj koji odlučuje hoće li ili neće pustiti Kosovo u UN. O tome odlučuju članice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, uključujući i Rusiju koja ima pravo veta. U svojoj politici oko Kosova Moskva se oslanja na službeni stav Srbije, ali možda je došlo vrijeme da odbije politiku Srbije, kojoj je na čelu nacrtana meta i da će sve što želi biti odbijeno. Stoga Rusija mora zatvoriti vrata Ujedinjenih naroda kosovskim Albancima, bez obzira kakav je službeni stav Beograda o tom pitanju.
Ovo će generirati hrpu "Zašto?", na sva ta pitanja je odgovor: "Za dobrobit siromašnih. Eto zato!“
Jer sukob oko Kosova, kao i sukob oko Ukrajine, dio je našeg obračuna sa Zapadom. Jer vidimo njegove trikove i razumijemo čemu vode.
Zato što su našem srpskom prijatelju i savezniku lomili ruke, tjerali ga da potpiše papir, kao da je nasilje nad njim bilo nešto na što je Beograd pristao dobrovoljno.
Jer, načelno, nismo zadovoljni takvom situacijom kada Sjedinjene Države bombardiraju mirnu europsku prijestolnicu kako bi rascijepile neovisnu državu i na njezinim ruševinama opremile najveću vojnu bazu na kontinentu.
Ali nakon svega što je bilo između nas i Zapada proteklih godinu dana, njima u principu nema smisla išta objašnjavati, jer su pokazali da smatraju normalnim krasti rusku imovinu, naoružavati neonacističke formacije i tako dalje.
Ne Kosovu u UN-u! I to je to. Nema UN-a za vas. Progutajte to, bez ikakvog poštovanja naši bivši „partneri“.
Kosovo je Srbija. Krim je Rusija. A Bruxelles je mjesto čije se mišljenje u Moskvi ne uvažava. Zasad će takva geografija, ili neka vrsta alternativne geografije, koštati Zapad vrlo skupo, mnogo više nego što bi on želio, zaključuje Bavirin.
Nakon svega, ambasador Rusije u Srbiji Aleksandar Bocan-Harčenko je upravo dao izjavu u ovom tonu, što može značiti da će Moskva zbog sebe postupiti pravilno, čak i ako vlast u Beogradu pristane na ucjenu, iako za sada nema nikakvih naznaka da će biti tako. Takozvane „konzultacije“ s narodom, SPC i strankama su još uvijek u tijeku.
