S Bogom na njihovoj strani

H-Alter je uspio doći do ugovora između Grada Zagreba i Hrvatskog nogometnog saveza čije je potpisivanje uzrokovalo potpunu devastaciju Sportsko-rekreacijskog centra na Sveticama. SRC je desetljećima bio na raspolaganju zagrebačkim atletskim klubovima, ali također i velikom broju građana koji su njegovu stazu redovito koristili zbog pukog uživanja u trčanju. Na Sveticama se trči i danas, ali u ambijentu koji asocira na posljedice raketnog napada.

Milan Bandić i Davor Šuker potpisali su 2. srpnja 2015. godine "Ugovor o ulaganju sredstava u sportsku građevinu Sportsko rekreacijski centar Svetice". Točno mjesec dana ranije, bez ikakve prethodne javne rasprave u kojoj bi se građani pitali što misle o tome, a kamoli referenduma ili nekog sličnog oblika demokratske komunikacije, Gradska skupština donijela je "Zaključak o davanju prethodne suglasnosti za ulaganje sredstava" u isti projekt. "Zaključak" je potpisao tadašnji predsjednik Skupštine Darinko Kosor, no zasad ne raspolažemo informacijom o tome kako su na njega u skupštinskoj raspravi reagirali vijećnici SDP-a, HNS-a, HSS-a, stranaka čiji nam predstavnici ovih dana pune uši svojom brigom za zagrebačku javnu stvar, ali koje također znaju da je upravo nogomet najefikasniji način manipuliranja biračkim masama.

"Zaključkom" je Skupština dala HNS-u prethodnu suglasnost da na Sveticama izgradi atletsko-nogometni centar (ANC) čiji bi bitni dijelovi bili atletska dvorana, otvorena sportska igrališta, kao i zona rekreacije građanstva koja bi bila na površini od 4 200 četvornih metara. To znači da bi građanima–rekreativcima na upotrebu pripalo približno 5 posto ukupne površine ANC-a, koji bi se protezao na ukupno 85 200 četvornih metara. Objašnjenje za one koji ne znaju: dosad je cjelokupna površina SRC-a Svetice bila dostupna građanima.

Radovi su, prema "Zaključku", trebali biti izvedeni prema urbanističkom arhitektonskom rješenju koje je izradilo Trgovačko društvo Proarh Mateković, te nečem što se zove "Izmjene i dopune Programa za provedbu javnog natječaja za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje", a koje je po HNS-ovoj narudžbi izradila arhitektica Tamara Tumpa.

"Zaključkom" je također utvrđeno da će čitava investicija koštati 92,05 milijuna kuna, te da će cjelokupna sredstva osigurati HNS u suradnji s UEFA-om. "Grad Zagreb i HNS uredit će međusobna prava i obveze koja nastaju iz ovog zaključka posebnim ugovorom, koji je prilog i sastavni dio ovog zaključka, a koji se ne objavljuje", navedeno je u zaključnoj odredbi "Zaključka", čime su svi, i Kosor i Bandić i Šuker, iskazali svoju predanost polaganju računa građankama i građanima o čijem se javnom prostoru ovdje radi.

Zanimljivo je da su gradski vijećnici toga 2. lipnja, kada su zaključivali o davanju Svetica u posjed HNS-u, u neku ruku bili dovedeni pred gotov čin. Naime, iz ugovora koji su mjesec dana potom potpisali Bandić i Šuker – onoga koji se voljom izabranih predstavnika građana ne objavljuje, a koji smo ipak dobili na uvid, analiziranje i objavljivanje – vidljivo je da su Grad Zagreb i HNS još u veljači 2014. godine sklopili ugovor o zakupu Svetica na rok od pet godina. Iz ugovora je također vidljivo na koji je način u čitavu priču upleten još jedan od stupova suvremenog hrvatskog društva – uz političku vrhušku i nogometnu organizaciju: Rimokatolička crkva.

Svetice su, naime, prije komunističke strahovlade pripadale duhovno-interesnoj organizaciji koja je status najkrupnijeg hrvatskog zemljoposjednika bila naslijedila još iz feudalnih vremena. Nakon rata tadašnje su crkvene oranice, njive i pašnjaci nacionalizirani, a godine 1997. pravna osoba pod nazivom Prvostolni kaptol zagrebački zatražila je ispravljanje komunističke nepravde i naturalnu restituciju oduzete joj imovine. Grad Zagreb, a zatim i Ministarstvo pravosuđa odbili su kaptolski zahtjev, implicitno potvrđujući da odluka komunističkih vlasti o nacionalizaciji nije bila baš posve van pameti. Kaptol je na ovo podnio tužbu Upravnom sudu, na čije se rješavanje, prema dostupnim informacijama, još čeka.

Na drugi dio Svetica bila je prije 1945. upisana pravna osoba pod nazivom Nadbiskupija zagrebačka. Ona je također 1997. zatražila naturalni povrat svojega dijela, što je Grad također odbio, a žalba koju je Nadbijskupija podnijela Ministarstvu pravosuđa još uvijek nije riješena.

Kako god bilo, 27. travnja 2015. tranzicijsko sveto trojstvo – Grad Zagreb, Zagrebačka nadbiskupija i Prvostolni kaptol zagrebački - složili su se oko toga da je nogomet, hajmo reći, bogom dani odgovor na pitanje komu/čemu namijeniti sadašnji javni prostor na Sveticama, i s tim u vezi potpisali su odgovarajuću, nigdje objavljenu, "Izjavu". Nakon toga čina ništa nije stajalo na putu zagrebačkim vijećnicima da potvrde dogovor, i bagerima da razruju dotadašnji Sportsko-rekreacijski centar.

Ugovorom između HNS-a i Grada Zagreba predviđeno je da se radovi na izgradnji atletsko-nogometnog centra odvijaju u dvije faze. Prva bi obuhvaćala izgradnju nogometno-atletskih borilišta i uređenja onih 5 posto prostora koji bi bio ostavljen neuvezanim rekreativcima i sličnim smrtnicima, zatim stadiona, servisnih prostora, prostora namijenjenih novinarima, konferencijskog centra, hostela, ugostiteljskih sadržaja, atletskog centra i nečega označenog šifrom "posebni prostori stadiona". U drugoj bi se fazi gradio "atletski centar II", tj. dvorana za atletski trening.

Odabir izvođača svih ovih radova kao i ugovaranje plaćanja u potpunosti su prepušteni HNS-u. On u čitavom poslu nastupa kao investitor, a bio je dužan u roku od šest mjeseci nakon njegova potpisivanja ishoditi dokumentaciju za izdavanje lokacijske dozvole i zatražiti njezino izdavanje. Iste je obaveze HNS preuzeo i u pogledu građevinske, a potom i upotrebne dozvole. Radovi su trebali započeti najkasnije šest mjeseci nakon izvršnosti građevinske dozvole za prvu fazu projekta. Druga faza, izrada atletske dvorane, trebala je započeti najkasnije četiri godine nakon dobivanja uporabne dozvole za sve gore pobrojane objekte koji su trebali biti izgrađeni u prvoj fazi.

Pitanje sustanarstva nogometaša, atletičara i građana-rekreativaca u novom sportskom objektu ugovorom je riješeno odredbom da je "potrebno prostorno i vremenski uskladiti aktivnosti svih korisnika u odnosu na odvijanje nogometnih aktivnosti", iz koje je vidljivo da bi se svi drugi morali ravnati prema nogometašima i njihovom dnevnom rasporedu, premda je to u nastavku donekle ublaženo mogućom intervencijom "države": "U slučaju nemogućnosti postizanja dogovora, gradsko upravno tijelo nadležno za sport utvrdit će program korištenja SRC Svetice i uputiti ga Savezu sportova Grada Zagreba koji ga je dužan uvrstiti u prijedlog programa javnih potreba u sportu Grada Zagreba". Nadalje, "HNS se obvezuje omogućiti građanima nesmetano korištenje (slobodan pristup) sportskih prostora za rekreaciju i za to korištenje ne može naplaćivati nikakvu naknadu od građana ili od Grada Zagreba". Manji dio kompleksa za koji je zamišljeno da bude dostupan za rekreaciju građanstva sastojao bi se, prema Proarhovom projektu, od "dječjeg igrališta i manjih sportskih terena". Dakle u najboljem slučaju tenis, badminton i basket, ništa više od trčkaranja tartanskom stazom.   

Za budući razvoj događaja na Sveticama mogao bi biti važan čl. 10. Ugovora, u kojem je HNS potvrdio da je sporazumom potpisanim 15. svibnja 2014. osigurao od UEFA-e 92,05 milijuna kuna namjenskih sredstava za izgradnju ANC-a. "Ugovorne strane suglasne su da odnos HNS-a i UEFA-e nema niti ne može imati utjecaja na odnose HNS-a i Grada Zagreba koji proizlaze iz ovoga ugovora", ističe se u čl. 10.

Grad Zagreb i dalje bi ostao vlasnik sve te divote, no HNS bi imao pravo njezina korištenja prvih petnaest godina nakon dobivanja uporabne dozvole za objekte iz prve faze. Nakon toga razdoblja, Grad i HNS bi "regulirali daljnje korištenje sukladno propisima o korištenju sportskih građevina u vlasništvu Grada Zagreba".

I što se potom dogodilo? Zašto Svetice već mjesecima stoje ograđene i razrovane, bez one zakonom propisane table s informacijama o objektu u gradnji, investitoru, izvođaču i građevinskoj dozvoli, s uskim ulazom na istočnoj strani, kojemu je zbog policije i osiguranja gotovo nemoguće pristupiti u popodneva kad Dinamo igra svoje utakmice? Prema dostupnim informacijama, pripremni radovi su stali zato što je UEFA odbila financirati izgradnju objekta koji nije 100 posto namijenjen nogometu. Šuker je dakle izvisio za očekivanih 92 i kusur milijuna kuna, no pitanje je nije li to mogao prije znati, s obzirom da je, kako napisasmo, još 2014. godine potpisao s UEFA-om (nigdje objavljeni) sporazum o financiranju izgradnje.

Nameće se pitanje što dalje – kako Grad namjerava zaštititi interes atletskih klubova čiji članovi i članice treniraju u postkataklizmičkim uvjetima, kao i građanki i građana koji jednostavno vole trčati iz gušta, sada kad radovi već mjesecima stoje?

Dalo bi se zaključiti da je upravo to pitanje Ugovorom riješeno na štetu Grada i građana. Navedena je tek HNS-ova dužnost da nadležnim gradskim strukturama omogući kontrolu ugovornih obaveza te da im, ako ove baš zatraže, dostavlja cjelokupnu dokumentaciju koja ja potrebna radi te kontrole. Osim toga, ako se tempo radova ne bude odvijao u skladu s rokovima navedenim u (nigdje objavljenoj) dokumentaciji koju su izradili Proarh Mateković d.o.o. i arhitektica Tamara Tumpa, "Grad Zagreb ima pravo pozvati HNS na izvršenje obveze dovršetka izgradnje u daljnjem primjerenom roku". Ako se Šuker i njegova momčad ogluše, "Grad Zagreb ima pravo jednostrano raskinuti ovaj ugovor bez obveze plaćanja bilo kakve naknade za izvedene radove, naknadu štete" itd.

A kako se Grad može namiriti ako bog odluči da HNS izvrši samo zemljane radove, potaraca teniske terene, uredske i ugostiteljske prostore, sanitarni čvor, hortikulturu - i potom se povuče iz posla, kao što je, kako sada stoje stvari, postupio?

Zaslijepljeni nogometnim spektaklom na obzoru, Bandić, Kosor i ekipa iz Skupštine takav ishod nisu predvidjeli.