Predsjednik je u ovom sustavu nevažna osoba, ali mi smo platili „rialiti šou“ u terminu dnevnika i to je to – u našoj kifli od banane. To je zakon. Ko Žuja. Platiš, popiješ, popišaš.
Obavještajci žele imati ženu, klerikalci žele muškarca, obespravljeni žele Isusa, a obični ljudi žele da izbor Predsjednika brzo prođe.
Nažalost, taj izbor nema težinu, ima samo minutažu i prostor u medijima. Tako piše u Ustavu.
Proizvod ili roba se prodaje, a mi je kupujemo. Besplatno. Platili smo najboljim i najskupljim agencijama da nam Predsjednik/ca budu proizvod, roba.
Predsjednik je u ovom sustavu nevažna osoba, ali mi smo platili „rialiti šou“ u terminu dnevnika i to je to – u našoj kifli od banane. To je zakon. Ko Žuja. Platiš, popiješ, popišaš.
O čemu Predsjednik odlučuje? Kome su bitne činjenice lupa li šakom o stol ili predlaže neki zakon?
Naš sustav poslovanja, naše institucije, naši planovi, naša strategija za bolji život………., ovisi o Predsjedniku? Predsjednik je bitan? Po čemu je Predsjednik Republike Hrvatske bitan? Po ustavu?
Je li bitno je li predsjednik muško ili žensko? Je li bitno je li stariji ili mlađi? Je li bitno…(nastavi niz)
Što je to bitno za funkciju „Predsjednik“ da bi stanovništvo bilo fokusirano na to pitanje tako dugo i tako intenzivno, tako za blagdane, tako lažno važno, tako rastrošno, tako s oproštenjem – glupavo?
Predsjednik je ekološki svjestan kaže Holy, navijajući za svog kandidata? Ne shvaćam? Vozi električni auto? Sagradio je vjetrenjače? Proizvodi bio gorivo na Pantovčaku i dobar je sa jelenima?
Ona je pravi izbor kaže policajac Karamarko, ali za što? Za pomusti kravu ili za narediti njemu i Vasi što da rade? Ako će imati kontrolu nad njima – to je manje loše nego da rade što hoće.
Sumnja – tu je smutnja, kaže Shakespeare u Hamletu, a Kujundžić nema sumnje nikakve – on je taj, on dolazi, on ima viziju, on čak sam sebi vi govori….
Onaj mladi dečko ima jednu novinarski zalijepljenu karakteristiku: sličan je nekom karizmatiku, ali zapamtite da će on osvojiti mnoštvo glasova……., možda nema šansi, ali ima težinu.., kaže što misli…
Znamo da nema neke razlike velike hoće li Predsjednik biti ovaj ili ona-j. Po Ustavu je to tako.
Naš Predsjednik je razgovarao s Predsjednikom Kine. Razgovarao je i s Predsjednikom Azerbajdžana. Svatko od nas bi volio tako malo razgovarati…, nema tu velike dvojbe bi li ili ne bi….
Istina, Predsjednik prima otpuštene radnice Kamenskog i brine intenzivno o imunološkom zavodu. Tapša ih, tješi, sluša, razumije, izrazi nadu……
Za Kamensko Predsjednik ne može ništa. Za imunološki Predsjednik također nije nadležan, za branitelje nikako nema odgovornost, ali suosjeća, dakle ne može ništa, za izvoz ništa, za proizvodnju ništa, za gradnju bilo čega ne može ništa, zaključno rečeno: on ni za što ne može ništa! Po Ustavu.
Predsjednik je siroče – što se tiče ovlasti, konkretnog utjecaja, odgovornosti…, bilo čega….
Nije malo biti Predsjednik, ali je bitno čega si predsjednik, pročitajte Ustav dragi građani.
Ali, tu postoji jedan veliki i opravdani ali.
Predsjednik je odabran direktno od naroda. Na biralištu. Ustav je tako propisao.
Narodni Predsjednik. Poslušnik neće nikad biti Predsjednik. Znaju li to predstavnici velikih Hrvata?
Eto, ne može ništa taj naš Predsjednik, ali on je konkretno izabran od naroda. Tu je kvaka.
Možemo čak reći da nam je Predsjednik izabran preferencijalnim glasovanjem. To je to.
Eto, biti ili ne biti Predsjednik je važno pitanje za njih četvero, to je važno pitanje za agencije koje rade u kampanji, a važno je i za one koji neće biti Predsjednik zato jer su izgubili važnu bitku za malo važnu funkciju iako će agencijama biti plaćeno. Nema rialiti šoua za badava.
Zapravo, radi se o taštini.
Obavještajci žele imati ženu, klerikalci žele muškarca, obespravljeni žele Isusa, radni ljudi žele da im barem muzika svira, a izbor Predsjednika Republike Hrvatske brzo prođe kao i radno vrijeme.
Da, radi se samo o taštini. Taštini onog koji izgubi. Tko je u igri biti će i osvete i odmazde – ako ne prođe po njihovom….., a šanse su im nikakve, i nama pomirljivima su šanse nikakve, ali i onim prevarenim su šanse nikakve, ma, istina je da je samo Predsjedniku bitno biti Predsjednik – narodu je to po Ustavu svejedno.
tacno
Obavještajci žele imati ženu, klerikalci žele muškarca, obespravljeni žele Isusa, a obični ljudi žele da izbor Predsjednika brzo prođe.
Nažalost, taj izbor nema težinu, ima samo minutažu i prostor u medijima. Tako piše u Ustavu.
Proizvod ili roba se prodaje, a mi je kupujemo. Besplatno. Platili smo najboljim i najskupljim agencijama da nam Predsjednik/ca budu proizvod, roba.
Predsjednik je u ovom sustavu nevažna osoba, ali mi smo platili „rialiti šou“ u terminu dnevnika i to je to – u našoj kifli od banane. To je zakon. Ko Žuja. Platiš, popiješ, popišaš.
O čemu Predsjednik odlučuje? Kome su bitne činjenice lupa li šakom o stol ili predlaže neki zakon?
Naš sustav poslovanja, naše institucije, naši planovi, naša strategija za bolji život………., ovisi o Predsjedniku? Predsjednik je bitan? Po čemu je Predsjednik Republike Hrvatske bitan? Po ustavu?
Je li bitno je li predsjednik muško ili žensko? Je li bitno je li stariji ili mlađi? Je li bitno…(nastavi niz)
Što je to bitno za funkciju „Predsjednik“ da bi stanovništvo bilo fokusirano na to pitanje tako dugo i tako intenzivno, tako za blagdane, tako lažno važno, tako rastrošno, tako s oproštenjem – glupavo?
Predsjednik je ekološki svjestan kaže Holy, navijajući za svog kandidata? Ne shvaćam? Vozi električni auto? Sagradio je vjetrenjače? Proizvodi bio gorivo na Pantovčaku i dobar je sa jelenima?
Ona je pravi izbor kaže policajac Karamarko, ali za što? Za pomusti kravu ili za narediti njemu i Vasi što da rade? Ako će imati kontrolu nad njima – to je manje loše nego da rade što hoće.
Sumnja – tu je smutnja, kaže Shakespeare u Hamletu, a Kujundžić nema sumnje nikakve – on je taj, on dolazi, on ima viziju, on čak sam sebi vi govori….
Onaj mladi dečko ima jednu novinarski zalijepljenu karakteristiku: sličan je nekom karizmatiku, ali zapamtite da će on osvojiti mnoštvo glasova……., možda nema šansi, ali ima težinu.., kaže što misli…
Znamo da nema neke razlike velike hoće li Predsjednik biti ovaj ili ona-j. Po Ustavu je to tako.
Naš Predsjednik je razgovarao s Predsjednikom Kine. Razgovarao je i s Predsjednikom Azerbajdžana. Svatko od nas bi volio tako malo razgovarati…, nema tu velike dvojbe bi li ili ne bi….
Istina, Predsjednik prima otpuštene radnice Kamenskog i brine intenzivno o imunološkom zavodu. Tapša ih, tješi, sluša, razumije, izrazi nadu……
Za Kamensko Predsjednik ne može ništa. Za imunološki Predsjednik također nije nadležan, za branitelje nikako nema odgovornost, ali suosjeća, dakle ne može ništa, za izvoz ništa, za proizvodnju ništa, za gradnju bilo čega ne može ništa, zaključno rečeno: on ni za što ne može ništa! Po Ustavu.
Predsjednik je siroče – što se tiče ovlasti, konkretnog utjecaja, odgovornosti…, bilo čega….
Nije malo biti Predsjednik, ali je bitno čega si predsjednik, pročitajte Ustav dragi građani.
Ali, tu postoji jedan veliki i opravdani ali.
Predsjednik je odabran direktno od naroda. Na biralištu. Ustav je tako propisao.
Narodni Predsjednik. Poslušnik neće nikad biti Predsjednik. Znaju li to predstavnici velikih Hrvata?
Eto, ne može ništa taj naš Predsjednik, ali on je konkretno izabran od naroda. Tu je kvaka.
Možemo čak reći da nam je Predsjednik izabran preferencijalnim glasovanjem. To je to.
Eto, biti ili ne biti Predsjednik je važno pitanje za njih četvero, to je važno pitanje za agencije koje rade u kampanji, a važno je i za one koji neće biti Predsjednik zato jer su izgubili važnu bitku za malo važnu funkciju iako će agencijama biti plaćeno. Nema rialiti šoua za badava.
Zapravo, radi se o taštini.
Obavještajci žele imati ženu, klerikalci žele muškarca, obespravljeni žele Isusa, radni ljudi žele da im barem muzika svira, a izbor Predsjednika Republike Hrvatske brzo prođe kao i radno vrijeme.
Da, radi se samo o taštini. Taštini onog koji izgubi. Tko je u igri biti će i osvete i odmazde – ako ne prođe po njihovom….., a šanse su im nikakve, i nama pomirljivima su šanse nikakve, ali i onim prevarenim su šanse nikakve, ma, istina je da je samo Predsjedniku bitno biti Predsjednik – narodu je to po Ustavu svejedno.
tacno
