Većina kupaca pred blagajnama u Kauflandu to je primjetila, neki su to i sami prakticirali, a mi smo prizor mobitelom zabilježili – korisnike u akciji u nadaleko poznatoj kauflandskoj samoposlužnoj čitaonici novina.
Građani u ulozi kupaca slomljeni od umora jer su slalomili potrošačkim kolicima između gondola krcatih provijantom, dolaze u posjetu ovom relaksacijskom okupljalište na zasluženi predah, stižu masovno kako bi pronašli i prolistali izložene novine. U miru, neometani bip-bip zvukovima s obližnjih blagajni, izloženi svježini hladnjaka za sladoled, zadubljeno i znalački proučavaju situaciju na Krimu, traže na predzadjnoj stranici dnevnih novina termin svoje omiljene emisije na TV-u, ili prate razvoj sitaucije u skandalima Brkić-Sabo-Merzel krečući glavu lijevo i desno, stiskajući usne. Nitko, pa ni kauflandski trgovci, nemaju srca prekidati njihov posvećeni odnos sa šarenim papirom. Svi ih toleriraju, čaki i kupci sladoleda. Oni, sigurni smo, to ne rade, jer nemaju novca za kupovinu novina. Uostalom novine sutra više ne vrijede, pa zašto bi ih kupovali. Oni jednostavno vole čitati ma gdje se našli.
- Žicaju jadnici novine, neumoljiva je jedna glasna pjegava pedesetpetogodišnjakinja.
- Bolje je i to gospođo, nego žicati muško meso, odgovara joj još neumoljiviji stameni šezdesetogodišnjak.
Oboje stoje u redu pred blagajnom. To je u redu da se stoji u redu.
