Dusparin napadački orijentiran politički kapacitet nadvladat će ćudoredno oslabjele šićarđije kod partnera, mentalno ih kolonizirati i uspostaviti nadzor. Ili će jednostavno popustiti odnosno dopusti da partneri odlučuju čak i o nabavci šećera, brašna, ulja i deterdženta za suđe za gradsku internu kuhinju, što je ipak malo vjerojatno. Kako on nije za peacekeeping bit ću tu još svašta na putu prema prirodnoj disocijaciji.
SBPeriskop bi postao sramotna iznimka u gomili brodskih osvještenih medija kad ne bi zabilježio prekjučerašnje konstituiranje Gradskog vijeća u drugom pokušaju. To je prvi razlog za ne ostati izuzetkom: pridružiti se s osjećajem nelagode općoj propovijedi o manjini i većini u Gradskom vijeću odnosno o tome kako i zašto je nastala (vodna) većina. Razlog drugi da podlegnemo zakonima obavještavanja javnosti je donošenje gradskog proračuna kojeg je vijećnička većina doživjela kao osunačanu domaću političku sreću. Treći razlog je prevagnuo kod odluke da sažeto zabilježimo održavanje prve sjednice novog Gradskog vijeća. Naime, SBPeriskopu je jedinom pala na pamet ekskluzivna činjenica da je aktualno Gradsko vijeće svoje utemeljenje namjerno sačekalo za dan nakon što je Hrvatska kročila (vratila se!) u Europu. Ta uzbudljiva i relevantna činjenica da se i Brod našao u Europi, doduše, na samoj njenoj periferiji Europe, na granici europske nadnacionalne zajednice država i naroda, kao branitelj i čuvar, daje dodatni značaj (ne)prirodnoj koalaciji političkih snaga koja je nastala isključivo zbog interesa za brodsko stanovništvo. Bilo kako bilo, kroničari, nasljednici Stribora Uzelca Schwendemanna, posebno će zabilježiti ovaj datum kad se konstituiralo prvo europsko Gradsko vijeće Slavonskog Broda. A SBPeriskop, kad bi htio biti okrutno iskren, ponovio bi da je time ispisana je još jedna stranica debele knjige brodskog političkog beščašća.
Što će dalje biti?
Kada su američkom automobilističkom magnatu Fordu najbliži suradnici sugerirali da bi poznati “T” model automobila trebalo prodavati obojanog i nekim drugim bojama osim crne, on je rekao: “Potpuno se slažem s vama; obojite automobile kojom god hoćete bojom, pod uvjetom da je crna.” Anegdota izvanredno ilustrira rezoniranje dominantnog karaktera, ali i iracionalnu uvjetovanost izbora. Kao što je Ford bio diktator koji određuje boje automobila u vlastitoj tvornici, tako će i gradonačelnik ovdašnji svoju ćud, nesumnjivo jaku političku volju, snagu i poznavanje načina političkih gibanja, pokušati nametnuti koalicijskim partnerima. Dusparin napadački orijentiran politički kapacitet nadvladat će ćudoredno oslabjele šićarđije u partnera, mentalno ih kolonizirati i uspostaviti nadzor. Ili će popustiti, dati obojati lokalne „T“ modele u sve moguće boje odnosno dopusti da partneri odlučuju čak i o nabavci šećera, brašna, ulja i deterdženta za suđe za gradsku internu kuhinju, što je ipak malo vjerojatno. Kako on nije za peacekeeping bit ću tu još svašta na putu prema prirodnoj disocijaciji. Do tada slušat ćemo opojne zvuke brodske političke rapsodije o interesima građana. Nemamo program za notne zapise pa vam ne možemo slikovno prenijeti lijepe melodije zavodničke arije o prirezima.