Gdje će slobodna građanka, neupitna gospodarica svog tijela i porezna obveznica, ostvariti svoju slobodnu volju da obavi pobačaj u medicinski kontroliranim uvjetima, a da ne mora strahovati od uhidbenog naloga nekog vjerskog poglavara koji, uostalom, nema pravo arbitrirati u državnim poslovima!? Da crkva diktira državi kakve usluge (ne) smije pružati u svojoj bolnici, čak je i protuzakonito! Ni država se ne miješa u to od kojih će se sastojaka pripremati hostije.
ita se ugledna publicistkinja Slavenka Drakulić u Jutarnjem listu "je li Hrvatska tek formalno sekularna država", a bolje od mnogih zna da je baš tako. Bijedna Naša jest samo formalno sekularna država. Službene političke proklamacije, prigodno naslonjene na formalne ustavne zapise, iscrpljuju se na osobitom poimanju sekularnosti. Sekularnosti za kućnu uporabu, pa ozbiljno civilno društvo nalazi u toj dihotomiji jake razloge za građanski glas protiv. Je li sekularnost u domaćoj zbilji tek iluzija dijela civilnog društva, koje se zanosi "nedodirljivošću građanske svetinje" u ustavnoj normi o razgraničenju crkve i države?
Nakon što je ovih dana i zagrebačka bolnica Sveti Duh odbila obavljati pobačaje po slobodnoj volji trudnica, mediji su izvijestili da se već nanizalo pet takvih velikih medicinskih ustanova (Zagreb, Knin, Vinkovci, Našice i Požega), čijim je upravama preči vjerski diktat "prigovora savjesti" od civilizacijski utemeljene slobode žena da odlučuju o svom tijelu. Dnevno se izvješćuje o ginekolozima u javnim medicinskim ustanovama, koji iz vjerskih uvjerenja više ne žele obavljati pobačaje, jer "štite ljudski život od začeća". "Crkva u Hrvata" je na tom tragu upriličila višetjedne komične molitvene performanse svojih laičkih ešalona pred bolnicom Sestara milosrdnica u Zagrebu (i drugdje) protiv pobačaja.
Savjest u fušu
Javni je gotovo skandal izbio zbog medicinske sestre iz kninske bolnice, koja je odbila asistirati pri pobačajima, pa je otpuštena s posla, a potom vraćena intervencijom (socijaldemokratske?) vlasti. Javna je tajna da dio katolika u bijelim kutama osjeća strahovit "prigovor savjesti" u državnim bolnicama, ali nemaju ni najblažega grizodušja kad poslije radnog vremena obavljaju pobačaje u privatnoj režiji, u svojim ili poliklinikama svojih prijatelja, gdje za lijepu šušku rade u fušu. Licemjerje prolazi lišo u ispovjedaonicama, a moguća službena zabrana pobačaja polako puže prema državnom dijelu Markovog trga!
Tvrdi kako je sekularna, a Bijedna Naša ne zna ili ne želi urediti da se poštuju ustavne norme koje si je sama zapisala u temeljni državni ustrojbeni dokument kako bi bila dorasla civiliziranom građanskom društvu. Gdje će slobodna građanka, neupitna gospodarica svog tijela i porezna obveznica, ostvariti svoju slobodnu volju da u vlastitoj zemlji obavi pobačaj u medicinski kontroliranim uvjetima, a da ne mora strahovati od uhidbenog naloga nekog vjerskog poglavara koji, uostalom, nema pravo arbitrirati u državnim poslovima!? Ginekolog ni u privatnoj bolnici ne smije privatno, bez dopuštenja vlasnika, odlučivati o svom "prigovoru savjesti", jer je privatno-vlasnički interes iznad vjerskog kanona. Budući da država nije crkva, ni državna bolnica nije poligon za vjerska iživljavanja na štetu pacijenata.
Bolnica Sestara milosrdnica – poprište višetjednih komičnih molitvenih performansa laičkih ešalona "Crkve u Hrvata". (Wikipedia.org)
Doktor Janko Janković može osobno misliti što god želi o tome počinje li ljudski život začećem ili rođenjem, ali u javnoj medicinskoj ustanovi, gdje mu porezni obveznici plaćaju kruh, benzin i režije, ne smije osobno odlučivati koje zahvate (ne)će obavljati, jer mu to (ne) dopušta vjersko uvjerenje. Vjera je privatno uvjerenje za po kući i bogomolji, a medicina profesionalan posao koji podliježe objektivnim normama. Vjerom i privatnim uvjerenjem ne smije se ugrožavati ničija sloboda, a kome je Bog iznad Čovjeka, nema što tražiti u arbitriranju o ovozemaljskim ljudskim slobodama. Zaposlenjem ginekologa u državnoj ustanovi, država se obvezala plaćati mu usluge radi kojih je zaposlen, a on prihvaća korektno odraditi spektar tih usluga. Sve, ne samo neke. U opis posla spada mu i pobačaj, a ne što kao vjernik misli o pobačaju. U protivnom, mogao se opredijeliti za katoličkog
svećenika, pa ne bi morao imati posla sa ženskim reproduktivnim organima.
Pobačaj je jedna od važnih medicinskih usluga koje je civilizirana sekularna država dužna organizirati svojim građankama. Žene koje iz vjerskih ili kojih drugih nemedicinskih razloga ne žele pobaciti, ne moraju koristiti tu uslugu. Niti ih tko ima pravo na to prisiliti. To jednako vrijedi i za žene koje žele pobaciti, bez obzira na razloge. Bilo koja crkva je u sekularnom društvu slobodna organizirati svoje bolnice (po propisanim medicinskim standardima) u kojima se ne moraju obavljati pobačaji po slobodnoj volji trudnica. I nikom ništa. Ali, da crkva diktira državi kakve usluge (ne) smije pružati u svojoj bolnici, čak je i protuzakonito! Ni država se ne miješa u to od kojih će se sastojaka pripremati hostije.
Bijedna Naša pokazala se u prošlih četvrt stoljeća iznimno neotpornom ili izrazito benevolentnom prema vjerskoj agresiji na svoj sekularni habitus. To se, u zaglušujuće negativnoj kakofoniji dijela najvišeg klera "Crkve u Hrvata", očituje na svakom koraku, pa publicistkinja Drakulić pogađa u živac svojim retoričkim pitanjem, koje sadrži dijagnostički pridjev formalno.
Ako su ustavnom normom u Bijednoj Našoj odvojeni religija i država, pa se (formalno) ima znati što je čiji posao i dokle sežu kompetencije jedine i druge strane, zašto se ni jedna od njih ne drži zacrtanih granica i autentične naravi svog posla? Otkud šleperi i šleperi katoličkih križeva (velikih, malih, s Raspetim i bez Njega, nakaradno-kičastih i dizajnerski pristojnih…) po zidovima državnih jaslica, vrtića, osnovnih i srednjih škola, fakulteta, bolnica i domova zdravlja, sudova, čak vojnih i policijskih ustanova, ministarstava i milijun drugih javnih i državnih institucija od mjesnog odbora naviše!? Tko je te instalacije u javnim prostorima organizirao, naručio, platio, distribuirao i, najvažnije - odobrio!?
Bi li se nebo srušilo, a anđeli prebjegli Luciferu da se vjeronauk nije grubo nametnuo školama, nego zadržao u sakralnim prostorima? Svako bi dijete, ako mu roditelji uistinu drže do toga, slušalo svoje posebne vjerske bajke i mitove u svojoj crkvi, a na (obaveznom, ne izbornom!) školskom satu religijske kulture učili bi što je to religija, da su sve vjere jednakovrijedne, koje i kakve postoje u njihovoj zemlji i svijetu, što su im svetinje, itsl. Ne bi djeca u čudu
gledala jedna drugu kad netko spomene Allaha, a ne Isusa; muslimana, pravoslavca, starokatolika, evangelika, adventista, budista, a ne katolika…
No, tako je kako je: formalno sekularna Hrvatska je voljom Oca Domovine (sic!) Franje Tuđmana i njegova pokojnog vjerskog mentora kardinala Franje Kuharića širom otvorila građanska, državna vrata (Katoličkoj) crkvi i ova se u međuvremenu jako povampirila. Eto je na svakom koraku! Više od 700 sakralnih objekata niknulo je u dvadesetak godina ratom i pljačkom osakaćene Bijedne Naše, a recimo u Splitu, drugom gradu po veličini, ni jedna škola nije izgrađena! Nema novca za obranu od poplave, liječenje bolesnika, plaće učiteljima ili povećanje crkavice penzićima, ali se godišnje milijarda kuna (iz državnog proračuna i drugih javnih izvora) odvaja za "Crkvu u Hrvata"!
Besparica i neimaština građanima do nosa, a "sekularna" država plaća iz džepa svih nas 6 000 vjeroučitelja, mirovine svećenicima i časnim sestrama, zabranjuje zapošljavanje liječnika i medicinskih sestara (jer nema novca!?), ali prima u radni odnos po bolnicama "duhovnike na poslovima dijagnostike i liječenja" (svećenike) na plaću koju lipu nižu od 10 000 kuna mjesečno. Jest da ti duhovnici nemaju pojma po čemu se gripa razlikuje od karcinoma debelog crijeva, ali motaju se u vizitama i među bolesničkim krevetima kao što se vjeroučitelji motaju po zbornicama, među profesorima matematike, kemije, likovne kulture…
Rektorove "vrijednosti"
Odnedavni ministar znanosti, obrazovanja i sporta Vedran Mornar čini prvi "sekularni" korak u svom baš za sekularnu državu iznimno važnom resoru: dolaskom na noge zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Josipu Bozaniću. Sat i pol ostaje na brifingu ne bi li možda umilostivio kardinala nakon što je prethodni ministar toliko ražestio prvostolni Kaptol "heretičko-izazivačkom provokacijom" sa zdravstvenim i građanskim odgojem. Neki dan je smiješnom hodnjom Trgom maršala Tita ustoličen novi rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras, koji se već "proslavio" u javnosti tvrdnjom (a da ga nitko nije pitao) kako je veliki vjernik (što to koga briga!), starokatolik kao i njegov djed, osnivač te vjerske skupine. Dometnuo je da će na
najstariju hrvatsku državnu znanstveno-nastavnu instituciju uvesti - "biblijske vrijednosti".
Mudro, kako i pripada formalno sekularnoj državi. Neće mu prva briga biti unapređenje sveučilišne autonomije, znanstvene i nastavne djelatnosti, nego "biblijske vrijednosti", ma što to značilo za plaću dvaput višu od premijerske ili one predsjednika RH. Kakvu je imao i prethodnik mu Aleksa Bjeliš. Pohvalio se razdragani rektor Boras novinarima: "U Hrvatskoj se, barem statistički, više od 90 posto građana izjašnjava vjernicima i tu činjenicu moramo uvažiti". I onda se vrijedna Slavenka Drakulić pita: "Je li Hrvatska tek formalno sekularna država?"
Ma kako ne bi bila! Bijedna Naša je valjda svjetski fenomen sekularne države na papiru. To podcrtava i činjenica da Ministarstvo zdravlja još od lani glumi sva tri ona japanska majmuna (Mizaru, Kikazaru i Iwazaru) glede i u svezi s apelom 17 nevladinih ženskih udruga da se osnuje državno povjerenstvo za zdravlje žena. Uostalom, čemu to povjerenstvo kad RH ima tako antisekularno zauzetu "Crkvu u Hrvata" i "sekularno" svjesne ministre, rektore, političare…
h-alter
ita se ugledna publicistkinja Slavenka Drakulić u Jutarnjem listu "je li Hrvatska tek formalno sekularna država", a bolje od mnogih zna da je baš tako. Bijedna Naša jest samo formalno sekularna država. Službene političke proklamacije, prigodno naslonjene na formalne ustavne zapise, iscrpljuju se na osobitom poimanju sekularnosti. Sekularnosti za kućnu uporabu, pa ozbiljno civilno društvo nalazi u toj dihotomiji jake razloge za građanski glas protiv. Je li sekularnost u domaćoj zbilji tek iluzija dijela civilnog društva, koje se zanosi "nedodirljivošću građanske svetinje" u ustavnoj normi o razgraničenju crkve i države?
Nakon što je ovih dana i zagrebačka bolnica Sveti Duh odbila obavljati pobačaje po slobodnoj volji trudnica, mediji su izvijestili da se već nanizalo pet takvih velikih medicinskih ustanova (Zagreb, Knin, Vinkovci, Našice i Požega), čijim je upravama preči vjerski diktat "prigovora savjesti" od civilizacijski utemeljene slobode žena da odlučuju o svom tijelu. Dnevno se izvješćuje o ginekolozima u javnim medicinskim ustanovama, koji iz vjerskih uvjerenja više ne žele obavljati pobačaje, jer "štite ljudski život od začeća". "Crkva u Hrvata" je na tom tragu upriličila višetjedne komične molitvene performanse svojih laičkih ešalona pred bolnicom Sestara milosrdnica u Zagrebu (i drugdje) protiv pobačaja.
Savjest u fušu
Javni je gotovo skandal izbio zbog medicinske sestre iz kninske bolnice, koja je odbila asistirati pri pobačajima, pa je otpuštena s posla, a potom vraćena intervencijom (socijaldemokratske?) vlasti. Javna je tajna da dio katolika u bijelim kutama osjeća strahovit "prigovor savjesti" u državnim bolnicama, ali nemaju ni najblažega grizodušja kad poslije radnog vremena obavljaju pobačaje u privatnoj režiji, u svojim ili poliklinikama svojih prijatelja, gdje za lijepu šušku rade u fušu. Licemjerje prolazi lišo u ispovjedaonicama, a moguća službena zabrana pobačaja polako puže prema državnom dijelu Markovog trga!
Tvrdi kako je sekularna, a Bijedna Naša ne zna ili ne želi urediti da se poštuju ustavne norme koje si je sama zapisala u temeljni državni ustrojbeni dokument kako bi bila dorasla civiliziranom građanskom društvu. Gdje će slobodna građanka, neupitna gospodarica svog tijela i porezna obveznica, ostvariti svoju slobodnu volju da u vlastitoj zemlji obavi pobačaj u medicinski kontroliranim uvjetima, a da ne mora strahovati od uhidbenog naloga nekog vjerskog poglavara koji, uostalom, nema pravo arbitrirati u državnim poslovima!? Ginekolog ni u privatnoj bolnici ne smije privatno, bez dopuštenja vlasnika, odlučivati o svom "prigovoru savjesti", jer je privatno-vlasnički interes iznad vjerskog kanona. Budući da država nije crkva, ni državna bolnica nije poligon za vjerska iživljavanja na štetu pacijenata.
Bolnica Sestara milosrdnica – poprište višetjednih komičnih molitvenih performansa laičkih ešalona "Crkve u Hrvata". (Wikipedia.org)
Doktor Janko Janković može osobno misliti što god želi o tome počinje li ljudski život začećem ili rođenjem, ali u javnoj medicinskoj ustanovi, gdje mu porezni obveznici plaćaju kruh, benzin i režije, ne smije osobno odlučivati koje zahvate (ne)će obavljati, jer mu to (ne) dopušta vjersko uvjerenje. Vjera je privatno uvjerenje za po kući i bogomolji, a medicina profesionalan posao koji podliježe objektivnim normama. Vjerom i privatnim uvjerenjem ne smije se ugrožavati ničija sloboda, a kome je Bog iznad Čovjeka, nema što tražiti u arbitriranju o ovozemaljskim ljudskim slobodama. Zaposlenjem ginekologa u državnoj ustanovi, država se obvezala plaćati mu usluge radi kojih je zaposlen, a on prihvaća korektno odraditi spektar tih usluga. Sve, ne samo neke. U opis posla spada mu i pobačaj, a ne što kao vjernik misli o pobačaju. U protivnom, mogao se opredijeliti za katoličkog
svećenika, pa ne bi morao imati posla sa ženskim reproduktivnim organima.
Pobačaj je jedna od važnih medicinskih usluga koje je civilizirana sekularna država dužna organizirati svojim građankama. Žene koje iz vjerskih ili kojih drugih nemedicinskih razloga ne žele pobaciti, ne moraju koristiti tu uslugu. Niti ih tko ima pravo na to prisiliti. To jednako vrijedi i za žene koje žele pobaciti, bez obzira na razloge. Bilo koja crkva je u sekularnom društvu slobodna organizirati svoje bolnice (po propisanim medicinskim standardima) u kojima se ne moraju obavljati pobačaji po slobodnoj volji trudnica. I nikom ništa. Ali, da crkva diktira državi kakve usluge (ne) smije pružati u svojoj bolnici, čak je i protuzakonito! Ni država se ne miješa u to od kojih će se sastojaka pripremati hostije.
Bijedna Naša pokazala se u prošlih četvrt stoljeća iznimno neotpornom ili izrazito benevolentnom prema vjerskoj agresiji na svoj sekularni habitus. To se, u zaglušujuće negativnoj kakofoniji dijela najvišeg klera "Crkve u Hrvata", očituje na svakom koraku, pa publicistkinja Drakulić pogađa u živac svojim retoričkim pitanjem, koje sadrži dijagnostički pridjev formalno.
Ako su ustavnom normom u Bijednoj Našoj odvojeni religija i država, pa se (formalno) ima znati što je čiji posao i dokle sežu kompetencije jedine i druge strane, zašto se ni jedna od njih ne drži zacrtanih granica i autentične naravi svog posla? Otkud šleperi i šleperi katoličkih križeva (velikih, malih, s Raspetim i bez Njega, nakaradno-kičastih i dizajnerski pristojnih…) po zidovima državnih jaslica, vrtića, osnovnih i srednjih škola, fakulteta, bolnica i domova zdravlja, sudova, čak vojnih i policijskih ustanova, ministarstava i milijun drugih javnih i državnih institucija od mjesnog odbora naviše!? Tko je te instalacije u javnim prostorima organizirao, naručio, platio, distribuirao i, najvažnije - odobrio!?
Bi li se nebo srušilo, a anđeli prebjegli Luciferu da se vjeronauk nije grubo nametnuo školama, nego zadržao u sakralnim prostorima? Svako bi dijete, ako mu roditelji uistinu drže do toga, slušalo svoje posebne vjerske bajke i mitove u svojoj crkvi, a na (obaveznom, ne izbornom!) školskom satu religijske kulture učili bi što je to religija, da su sve vjere jednakovrijedne, koje i kakve postoje u njihovoj zemlji i svijetu, što su im svetinje, itsl. Ne bi djeca u čudu
gledala jedna drugu kad netko spomene Allaha, a ne Isusa; muslimana, pravoslavca, starokatolika, evangelika, adventista, budista, a ne katolika…
No, tako je kako je: formalno sekularna Hrvatska je voljom Oca Domovine (sic!) Franje Tuđmana i njegova pokojnog vjerskog mentora kardinala Franje Kuharića širom otvorila građanska, državna vrata (Katoličkoj) crkvi i ova se u međuvremenu jako povampirila. Eto je na svakom koraku! Više od 700 sakralnih objekata niknulo je u dvadesetak godina ratom i pljačkom osakaćene Bijedne Naše, a recimo u Splitu, drugom gradu po veličini, ni jedna škola nije izgrađena! Nema novca za obranu od poplave, liječenje bolesnika, plaće učiteljima ili povećanje crkavice penzićima, ali se godišnje milijarda kuna (iz državnog proračuna i drugih javnih izvora) odvaja za "Crkvu u Hrvata"!
Besparica i neimaština građanima do nosa, a "sekularna" država plaća iz džepa svih nas 6 000 vjeroučitelja, mirovine svećenicima i časnim sestrama, zabranjuje zapošljavanje liječnika i medicinskih sestara (jer nema novca!?), ali prima u radni odnos po bolnicama "duhovnike na poslovima dijagnostike i liječenja" (svećenike) na plaću koju lipu nižu od 10 000 kuna mjesečno. Jest da ti duhovnici nemaju pojma po čemu se gripa razlikuje od karcinoma debelog crijeva, ali motaju se u vizitama i među bolesničkim krevetima kao što se vjeroučitelji motaju po zbornicama, među profesorima matematike, kemije, likovne kulture…
Rektorove "vrijednosti"
Odnedavni ministar znanosti, obrazovanja i sporta Vedran Mornar čini prvi "sekularni" korak u svom baš za sekularnu državu iznimno važnom resoru: dolaskom na noge zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Josipu Bozaniću. Sat i pol ostaje na brifingu ne bi li možda umilostivio kardinala nakon što je prethodni ministar toliko ražestio prvostolni Kaptol "heretičko-izazivačkom provokacijom" sa zdravstvenim i građanskim odgojem. Neki dan je smiješnom hodnjom Trgom maršala Tita ustoličen novi rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras, koji se već "proslavio" u javnosti tvrdnjom (a da ga nitko nije pitao) kako je veliki vjernik (što to koga briga!), starokatolik kao i njegov djed, osnivač te vjerske skupine. Dometnuo je da će na
najstariju hrvatsku državnu znanstveno-nastavnu instituciju uvesti - "biblijske vrijednosti".
Mudro, kako i pripada formalno sekularnoj državi. Neće mu prva briga biti unapređenje sveučilišne autonomije, znanstvene i nastavne djelatnosti, nego "biblijske vrijednosti", ma što to značilo za plaću dvaput višu od premijerske ili one predsjednika RH. Kakvu je imao i prethodnik mu Aleksa Bjeliš. Pohvalio se razdragani rektor Boras novinarima: "U Hrvatskoj se, barem statistički, više od 90 posto građana izjašnjava vjernicima i tu činjenicu moramo uvažiti". I onda se vrijedna Slavenka Drakulić pita: "Je li Hrvatska tek formalno sekularna država?"
Ma kako ne bi bila! Bijedna Naša je valjda svjetski fenomen sekularne države na papiru. To podcrtava i činjenica da Ministarstvo zdravlja još od lani glumi sva tri ona japanska majmuna (Mizaru, Kikazaru i Iwazaru) glede i u svezi s apelom 17 nevladinih ženskih udruga da se osnuje državno povjerenstvo za zdravlje žena. Uostalom, čemu to povjerenstvo kad RH ima tako antisekularno zauzetu "Crkvu u Hrvata" i "sekularno" svjesne ministre, rektore, političare…
h-alter
