Preuzeto s portala autograf. Autor: Dino Geromella
Otkad je argentinski kardinal Jorge Mario Bergoglio izabran za novog papu, za Katoličku crkvu započelo je novo, svjetlije razdoblje. Institucija, upletena u skandale do grla, koja je u proteklom desetljeću izgubila znatan broj pratitelja zbog korupcije, moralizma i luksuznog života njenih čelnika, sada se svakim danom približava običnim vjernicima, a i nevjernicima.
Unutar Crkve ima mnogo ljudi poput pape Franje, ali do njegovog izbora nisu imali posebnu vidljivost. Jedna od njih je časna sestra Cristina, koja je nedavno pobijedila na talijanskom talent showu ”The voice”, a koja se u Ratzingerovo vrijeme ne bi osjećala slobodna sudjelovati u njemu. I dok nas u Hrvatskoj iz visine gleda Josip Bozanić, a Željka Markić iz svoje luksuzne rezidencije širi moralizme, u španjolskim medijima caruje Lucía Caram, časna sestra dobročiniteljica, koja ne sudi niti palamudi, nego konkretno pomaže ljudima.
Prvi puta vidio sam je u travnju, u late night showu u kojemu se govorilo o seksu, temi koja je za Katoličku crkvu škakljiva, ali je sestra Lucía odmah dokazala da je otvorena, obrazovana, izuzetno inteligentna i da se o ovoj temi može govoriti bez tabua, ali na vrlo decentan način. Nekoliko tjedana kasnije, kada je izlazila iz samostana da bi donirala krv, susreli smo se u jednom hotelu u Barceloni. Dok me čekala, mladi su se prolaznici zaustavljali i tražili fotografiju s njom.
Lucía Caram rođena je prije 46 godina u argentinskom gradu Tucumán, a već dva desetljeća živi u samostanu u katalonskom gradu Manresi. Zaljubljena je u Isusa i njegove propovjedi, ali nema dlake na jeziku, pa otvoreno govori o korumpiranim političarima i nudi rješenja putem Twittera i Facebooka, gdje ima na desetke tisuća fanova.
Redovnica ste. Zašto ste stalno izvan samostana?
Kontemplativna sam redovnica, a svijet je moj samostan.
Za sebe kažete da ste nemirna i uznemirujuća redovnica.
Svako jutro budim se u pet. Pomolim se, pa odem u banku hrane gdje dijelim obroke onima kojima je to potrebno i slušam te ljude. Dok siromašni budu nevidljivi očima onih koji vladaju, potrebno je da netko drugi odradi posao koji bi trebao pripadati vladi. Moj je život baviti se ”gubitnicima”. Njima se dajem u potpunosti i od njih sam puno naučila.
Na Twitteru i Facebooku imate preko 100 tisuća fanova. Vi ste redovnica 2.0?
Važno je prenijeti Isusovu poruku jednostavno, direktno i brzo. Socijalne mreže najbolji su način dopiranja do mladih, a dopuštaju i interakciju. To su današnje propovjedaonice.
Da Isus živi u našem vremenu, bi li koristio Twitter?
Bez ikakve sumnje! Isus je bio prvi tviteraš u povijesti. Njegove su poruke ljubavi i tolerancije uvijek bile jake, ali kratke. Stale bi u 140 znakova…
Netko ipak tvrdi da se u socijalnim mrežama krije Zlo.
Ako želimo vidjeti Zlo, možemo ga pronaći bilo gdje. Bolje je da se koncentriramo na dobre stvari. I Dobro je svugdje.
Svakodnevno ste prisutni u medijima zbog jakih kritika upućenih španjolskoj vladi.
U samostanu, u katalonskom gradu Manresi, svakodnevno prehranjujem 1600 obitelji. To su ljudi koje je vlada dovela na rub egzistencije. Za vladu su oni čista statistika. U Španjolskoj svakih 15 minuta jedna obitelj ostaje bez krova nad glavom i, unatoč tome što su radno sposobni, nitko im ne da priliku raditi. Postoje samostani poput mojega ili organizacije kao što je Caritas koji pomažu tim ljudima. Mi činimo sve što je moguće da ljudi žive na decentan način, a vlada i dalje nastavlja rezati. U Španjolskoj nitko ne želi dati ostavku, pa tako ni Bog, koji će uvijek pomoći!
Od čega živi vaš samostan?
Od donacija. Štogod dobijemo, odmah distribuiramo. Ne ostaje nam ništa. Moja prva knjiga zove se ”Moleći Boga”, jer sam se prije molila Bogu da nam da sve što je ljudima potrebno. Danas ne molim samo Boga, molim sve da nam pomognu. I to zaista funkcionira.
Nakon što je Franjo izabran za papu, svakim danom upoznajemo nove ljude iz Crkve koji su skromni i pomažu ljudima, a koji dosad nisu imali medijsku pažnju. Zašto?
Recitirati misu na latinskom, i to sa superiornošću, nije baš najbolji način da približiš ljude Crkvi. Ljudi poput nas je uvijek bilo. Ali danas, za razliku od nekad, više ne dobivamo stalna upozorenja, pa smo slobodniji ponašati se na način koji smatramo primjerenijim. Zato nas više vidite i zato se svakim danom Crkvi vraćaju vjernici koji su se bili udaljili.
Siguran sam da ste Vi u prošlosti dobili mnogo upozorenja.
Nije se svidjelo, na primjer, to što sam se približila muslimanskoj zajednici u gradu Manresi. Bila sam im dala potporu u rekonstrukciji njihove džamije. Danas to više nije problem.
Jasno je da se papa Franjo ne sviđa lobijima koji s njim ne dijele njegovu jednostavnost i bliskost s narodom. Je li vas strah da mu se nešto ne dogodi?
Iskreno, rizik postoji. Ali ono što je papa Franjo dao Crkvi omogućilo je da napravimo ogroman korak naprijed. Približio je Crkvu narodu i odlučio je svoj život staviti u Božje ruke.
Argentinka ste. Poput Pape, ali i Lea Messija.
Bog je Argentinac, to uvjereno tvrdim. Nekad se zove Franjo, a nekad Leo.
Jasno je da ste veliki fan FC Barcelone.
To je moja velika strast, dijelim je sa milijunima ljudi.
Čuo sam da se prije utakmica molite za Barçinu pobjedu.
Uvijek to činim. Malo pomoći nikad ne škodi. Osim toga, Barça je božanstvena!
Ali novac koji se vrti u svijetu nogometa i nije toliko božanstven…
Milijuni koje dobivaju nogometaši su grijeh. Sve što se plaća u milijunima eura je grijeh!
Papu Franju poznajete. A Messija?
S kardinalom Bergoglijom surađivala sam davno, u Argentini. Bio mi je od velike pomoći oko realizacije projekta SOS Tucumán, u borbi protiv gladi i nepismenosti u siromašnom kraju gdje sam rođena. A Lea sam upoznala nedavno, na jednom hodniku.
Jeste li pričali o nogometu?
Hm, iskreno, samo ja sam pričala…
Kako to mislite?
Leo je povučen, sramežljiv. Ne priča. Niti je to potrebno. Sve što treba dokazati on to učini pred nogometnom loptom.
Tvrdite da Crkva ne smije utjecati na odabir žene kada se govori o abortusu.
Ni Crkva ni Bog, koji nas je iz nekog razloga stvorio kao slobodne ljude. Ja sam za život i ni izdaleka ne podržavam abortus. Ali smatram da začeće mora biti željeno i promišljeno. Očinstvo mora biti nešto odgovorno.
Dakle, podržavate korištenje prezervativa?
Seks je najljepši način izražavanja ljubavi. Zašto ga ne činiti? Važno je da to bude na odgovoran način. Tisuću je puta bolje koristiti kondom nego kasnije abortirati. Ponavljam, podržavam život, a ako zabranimo korištenje prezervativa, bit će više abortusa. Neka Crkva razmisli o ukidanju celibata umjesto da zabranjuje korištenje kondoma!
Protivite se celibatu unutar Crkve?
Ja sam odabrala celibat, ali to je bio moj slobodni odabir. Pomaže mi u mom služenju, mogu otvoriti ruke i voljeti sve. Koncentrirati se na samo jednu osobu meni nije dovoljno. Unatoč tome smatram da je celibat nešto što ne bi trebalo biti nametnuto s visoka.
U 2014. godini jedan kardinal iz Málage na jugu Španjolske tvrdi da homoseksualnost može biti izliječena.
Taj je kardinal vrlo star čovjek. Predstavlja konzervativnu Crkvu monsinjora Ruocca Varele, ali je i starac. Ne mogu mu suditi, to je djedica, a od staraca baš i ne možemo očekivati da se previše otvore. Ono što me jako zabrinjava su riječi jednog mladog monsinjora u toj istoj biskupiji, koji je usporedio homoseksualnost sa seksom sa životinjama i pedofilijom. Osim što su to apsurdne izjave i nemaju veze s istinom, zabrinuta sam jer izlaze iz ustiju jedne vrlo mlade osobe. Taj je pop poslao priopćenje za javnost da su njegove riječi u medijima loše interpretirane, ali nikad nije izjavio da ih nije rekao, niti ih je povukao. Eto, to me jako brine!
A ne brine Vas kardinal Tarcisio Bertone? Tek je obnovio 700-metarski luksuzni apartman u središtu Rima…
Nadam se da će mu ga Bergoglio oduzeti. Želim da razumijete da nismo svi takvi. Moj je samostan u Manresi sagrađen u Srednjem vijeku. Velik je i zašto bi ga koristile samo mi, časne sestre? Svaku prostoriju koja je bila slobodna dale smo nekome. Pola samostana sada koristi jedna psihijatrijska bolnica te neke udruge koje nisu imale gdje. Istina je, Crkva i dalje skuplja materijalna dobra i bilo bi korektno da ih dodijeli onima kojima su stvarno potrebna. Ne govorim o svim zgradama, jer neke imaju vrlo veliku umjetničku vrijednost i važno je da budu zaštićene.
Vidim na Vašoj vesti poruku ”9N. Glasovati je normalno”. Što je to?
To su mi zalijepili na cesti dok sam vas čekala. U studenom će u Kataloniji biti izjašnjavanje o neovisnosti, a ova mi se poruka jako svidjela jer ne govori za koga glasovati. Nije na meni da nagovaram nekoga da glasa ”za” ili ”protiv”, važno je da se ljudi izjasne.
Vi tvrdite da, ukoliko je život vječan, znači da je već započeo.
Tako je. Moramo biti sretni, živjeti život u potpunosti. Neki stariji ljudi misle, na egoističan način, da što više patiš na Zemlji, više ćeš biti nagrađen na nebu. To je apsurdno. Ako nas je Bog stvorio, to je učinio jer želi da budemo sretni. Ne kasnije, nego odmah. Tu smo da budemo sretni i da usrećimo druge!
Otkad je argentinski kardinal Jorge Mario Bergoglio izabran za novog papu, za Katoličku crkvu započelo je novo, svjetlije razdoblje. Institucija, upletena u skandale do grla, koja je u proteklom desetljeću izgubila znatan broj pratitelja zbog korupcije, moralizma i luksuznog života njenih čelnika, sada se svakim danom približava običnim vjernicima, a i nevjernicima.
Unutar Crkve ima mnogo ljudi poput pape Franje, ali do njegovog izbora nisu imali posebnu vidljivost. Jedna od njih je časna sestra Cristina, koja je nedavno pobijedila na talijanskom talent showu ”The voice”, a koja se u Ratzingerovo vrijeme ne bi osjećala slobodna sudjelovati u njemu. I dok nas u Hrvatskoj iz visine gleda Josip Bozanić, a Željka Markić iz svoje luksuzne rezidencije širi moralizme, u španjolskim medijima caruje Lucía Caram, časna sestra dobročiniteljica, koja ne sudi niti palamudi, nego konkretno pomaže ljudima.
Prvi puta vidio sam je u travnju, u late night showu u kojemu se govorilo o seksu, temi koja je za Katoličku crkvu škakljiva, ali je sestra Lucía odmah dokazala da je otvorena, obrazovana, izuzetno inteligentna i da se o ovoj temi može govoriti bez tabua, ali na vrlo decentan način. Nekoliko tjedana kasnije, kada je izlazila iz samostana da bi donirala krv, susreli smo se u jednom hotelu u Barceloni. Dok me čekala, mladi su se prolaznici zaustavljali i tražili fotografiju s njom.
Lucía Caram rođena je prije 46 godina u argentinskom gradu Tucumán, a već dva desetljeća živi u samostanu u katalonskom gradu Manresi. Zaljubljena je u Isusa i njegove propovjedi, ali nema dlake na jeziku, pa otvoreno govori o korumpiranim političarima i nudi rješenja putem Twittera i Facebooka, gdje ima na desetke tisuća fanova.
Redovnica ste. Zašto ste stalno izvan samostana?
Kontemplativna sam redovnica, a svijet je moj samostan.
Za sebe kažete da ste nemirna i uznemirujuća redovnica.
Svako jutro budim se u pet. Pomolim se, pa odem u banku hrane gdje dijelim obroke onima kojima je to potrebno i slušam te ljude. Dok siromašni budu nevidljivi očima onih koji vladaju, potrebno je da netko drugi odradi posao koji bi trebao pripadati vladi. Moj je život baviti se ”gubitnicima”. Njima se dajem u potpunosti i od njih sam puno naučila.
Na Twitteru i Facebooku imate preko 100 tisuća fanova. Vi ste redovnica 2.0?
Važno je prenijeti Isusovu poruku jednostavno, direktno i brzo. Socijalne mreže najbolji su način dopiranja do mladih, a dopuštaju i interakciju. To su današnje propovjedaonice.
Da Isus živi u našem vremenu, bi li koristio Twitter?
Bez ikakve sumnje! Isus je bio prvi tviteraš u povijesti. Njegove su poruke ljubavi i tolerancije uvijek bile jake, ali kratke. Stale bi u 140 znakova…
Netko ipak tvrdi da se u socijalnim mrežama krije Zlo.
Ako želimo vidjeti Zlo, možemo ga pronaći bilo gdje. Bolje je da se koncentriramo na dobre stvari. I Dobro je svugdje.
Svakodnevno ste prisutni u medijima zbog jakih kritika upućenih španjolskoj vladi.
U samostanu, u katalonskom gradu Manresi, svakodnevno prehranjujem 1600 obitelji. To su ljudi koje je vlada dovela na rub egzistencije. Za vladu su oni čista statistika. U Španjolskoj svakih 15 minuta jedna obitelj ostaje bez krova nad glavom i, unatoč tome što su radno sposobni, nitko im ne da priliku raditi. Postoje samostani poput mojega ili organizacije kao što je Caritas koji pomažu tim ljudima. Mi činimo sve što je moguće da ljudi žive na decentan način, a vlada i dalje nastavlja rezati. U Španjolskoj nitko ne želi dati ostavku, pa tako ni Bog, koji će uvijek pomoći!
Od čega živi vaš samostan?
Od donacija. Štogod dobijemo, odmah distribuiramo. Ne ostaje nam ništa. Moja prva knjiga zove se ”Moleći Boga”, jer sam se prije molila Bogu da nam da sve što je ljudima potrebno. Danas ne molim samo Boga, molim sve da nam pomognu. I to zaista funkcionira.
Nakon što je Franjo izabran za papu, svakim danom upoznajemo nove ljude iz Crkve koji su skromni i pomažu ljudima, a koji dosad nisu imali medijsku pažnju. Zašto?
Recitirati misu na latinskom, i to sa superiornošću, nije baš najbolji način da približiš ljude Crkvi. Ljudi poput nas je uvijek bilo. Ali danas, za razliku od nekad, više ne dobivamo stalna upozorenja, pa smo slobodniji ponašati se na način koji smatramo primjerenijim. Zato nas više vidite i zato se svakim danom Crkvi vraćaju vjernici koji su se bili udaljili.
Siguran sam da ste Vi u prošlosti dobili mnogo upozorenja.
Nije se svidjelo, na primjer, to što sam se približila muslimanskoj zajednici u gradu Manresi. Bila sam im dala potporu u rekonstrukciji njihove džamije. Danas to više nije problem.
Jasno je da se papa Franjo ne sviđa lobijima koji s njim ne dijele njegovu jednostavnost i bliskost s narodom. Je li vas strah da mu se nešto ne dogodi?
Iskreno, rizik postoji. Ali ono što je papa Franjo dao Crkvi omogućilo je da napravimo ogroman korak naprijed. Približio je Crkvu narodu i odlučio je svoj život staviti u Božje ruke.
Argentinka ste. Poput Pape, ali i Lea Messija.
Bog je Argentinac, to uvjereno tvrdim. Nekad se zove Franjo, a nekad Leo.
Jasno je da ste veliki fan FC Barcelone.
To je moja velika strast, dijelim je sa milijunima ljudi.
Čuo sam da se prije utakmica molite za Barçinu pobjedu.
Uvijek to činim. Malo pomoći nikad ne škodi. Osim toga, Barça je božanstvena!
Ali novac koji se vrti u svijetu nogometa i nije toliko božanstven…
Milijuni koje dobivaju nogometaši su grijeh. Sve što se plaća u milijunima eura je grijeh!
Papu Franju poznajete. A Messija?
S kardinalom Bergoglijom surađivala sam davno, u Argentini. Bio mi je od velike pomoći oko realizacije projekta SOS Tucumán, u borbi protiv gladi i nepismenosti u siromašnom kraju gdje sam rođena. A Lea sam upoznala nedavno, na jednom hodniku.
Jeste li pričali o nogometu?
Hm, iskreno, samo ja sam pričala…
Kako to mislite?
Leo je povučen, sramežljiv. Ne priča. Niti je to potrebno. Sve što treba dokazati on to učini pred nogometnom loptom.
Tvrdite da Crkva ne smije utjecati na odabir žene kada se govori o abortusu.
Ni Crkva ni Bog, koji nas je iz nekog razloga stvorio kao slobodne ljude. Ja sam za život i ni izdaleka ne podržavam abortus. Ali smatram da začeće mora biti željeno i promišljeno. Očinstvo mora biti nešto odgovorno.
Dakle, podržavate korištenje prezervativa?
Seks je najljepši način izražavanja ljubavi. Zašto ga ne činiti? Važno je da to bude na odgovoran način. Tisuću je puta bolje koristiti kondom nego kasnije abortirati. Ponavljam, podržavam život, a ako zabranimo korištenje prezervativa, bit će više abortusa. Neka Crkva razmisli o ukidanju celibata umjesto da zabranjuje korištenje kondoma!
Protivite se celibatu unutar Crkve?
Ja sam odabrala celibat, ali to je bio moj slobodni odabir. Pomaže mi u mom služenju, mogu otvoriti ruke i voljeti sve. Koncentrirati se na samo jednu osobu meni nije dovoljno. Unatoč tome smatram da je celibat nešto što ne bi trebalo biti nametnuto s visoka.
U 2014. godini jedan kardinal iz Málage na jugu Španjolske tvrdi da homoseksualnost može biti izliječena.
Taj je kardinal vrlo star čovjek. Predstavlja konzervativnu Crkvu monsinjora Ruocca Varele, ali je i starac. Ne mogu mu suditi, to je djedica, a od staraca baš i ne možemo očekivati da se previše otvore. Ono što me jako zabrinjava su riječi jednog mladog monsinjora u toj istoj biskupiji, koji je usporedio homoseksualnost sa seksom sa životinjama i pedofilijom. Osim što su to apsurdne izjave i nemaju veze s istinom, zabrinuta sam jer izlaze iz ustiju jedne vrlo mlade osobe. Taj je pop poslao priopćenje za javnost da su njegove riječi u medijima loše interpretirane, ali nikad nije izjavio da ih nije rekao, niti ih je povukao. Eto, to me jako brine!
A ne brine Vas kardinal Tarcisio Bertone? Tek je obnovio 700-metarski luksuzni apartman u središtu Rima…
Nadam se da će mu ga Bergoglio oduzeti. Želim da razumijete da nismo svi takvi. Moj je samostan u Manresi sagrađen u Srednjem vijeku. Velik je i zašto bi ga koristile samo mi, časne sestre? Svaku prostoriju koja je bila slobodna dale smo nekome. Pola samostana sada koristi jedna psihijatrijska bolnica te neke udruge koje nisu imale gdje. Istina je, Crkva i dalje skuplja materijalna dobra i bilo bi korektno da ih dodijeli onima kojima su stvarno potrebna. Ne govorim o svim zgradama, jer neke imaju vrlo veliku umjetničku vrijednost i važno je da budu zaštićene.
Vidim na Vašoj vesti poruku ”9N. Glasovati je normalno”. Što je to?
To su mi zalijepili na cesti dok sam vas čekala. U studenom će u Kataloniji biti izjašnjavanje o neovisnosti, a ova mi se poruka jako svidjela jer ne govori za koga glasovati. Nije na meni da nagovaram nekoga da glasa ”za” ili ”protiv”, važno je da se ljudi izjasne.
Vi tvrdite da, ukoliko je život vječan, znači da je već započeo.
Tako je. Moramo biti sretni, živjeti život u potpunosti. Neki stariji ljudi misle, na egoističan način, da što više patiš na Zemlji, više ćeš biti nagrađen na nebu. To je apsurdno. Ako nas je Bog stvorio, to je učinio jer želi da budemo sretni. Ne kasnije, nego odmah. Tu smo da budemo sretni i da usrećimo druge!
