Jasno je zašto šefica države huligane navijače naziva baš „orjunašima“ i Jugoslavenima. U protivnom bio bi to sukob na desnici, budući da tim izgrednicima smetaju isključivo kriminalni poslovi Hrvatskog nogometnog saveza, ali ne i prevladavajuća fašistička ideologija, kako u tom Savezu, tako i u partiji iz koje je proizašla predsjednica države. Oni su stoga samo grubi proizvod te iste njene ideologije i zato ona za ugled Hrvatske ne smatra pogubnim to što je predsjednik HNS-a Davor Šuker hodočastio na grob Ante Pavelića, šefa nekadašnje nacističke države Hrvatske, ili što je njegov prethodnik branio reprezentativcima odlazak u Auschwitz, ili što je sadašnji pomoćnik selektora, Joe Šimunić, kažnjen od UEFA-e zbog skandiranja ustaškog pozdrava „Za dom spremni“. Još manje joj smeta što je Hrvatsku u svijetu, kao mrzovoljnu, ksenofobnu tvorevinu, najbolje predstavljao ministar kulture, ljubitelj ustaštva i član njene nacionalističke stranke.
Sve je ovdje palo. Pala je Vlada, zatim je u politički bezdan pao i prvi čovjek nacionalističke, do jučer vladajuće stranke, Tomislav Karamarko, uhvaćen u sukobu interesa, izguran s mjesta šefa partije od najbližih suradnika, jer da je postao veliki uteg pred nove izbore. Samoraspustio se parlament, pao je rejting države, po siromaštvu inače na zavidnom visokom mjestu među zemljama Evropske Unije.
A onda je još i na sveto mjesto hrvatskog domoljublja, nogometnu reprezentaciju, pala strašna ljaga, sve zbog onih nekoliko baklji bačenih na teren za vrijeme utakmice Hrvatska – Češka. I moralističku su sablju prema divljacima iz Torcide, navijačke skupine splitskog Hajduka, uperili svi živi: mediji, političari, analitičari, narodne mase… Jer da nitko nikada nije tako osramotio domovinu, kao ta grupica „izdajnika“, „Jugoslavena“, „orjunaša“. „Akciju stadion“ pokrenula je prva dama Hrvatske riječima: “A vama, neprijateljima Hrvatske, mrziteljima svoje reprezentacije i države (tzv. orjunašima), poručujem – odgovarat ćete za ovo. Sram vas bilo!“, pa je jedan portal te predsjedničine riječi primjereno naslovio: „Kolinda sišla s uma!“
I doista, nazivati navijačku skupinu splitskoga Hajduka „orjunašima“ i „neprijateljima države“, znači ozbiljan rastanak s pameću iz prostog razloga što je riječ o podvrsti nacionalističkih desničara, podjednako sklonih adoririranju nekadašnje nacističke države Hrvatske, kao i pripadnici političke opcije predsjednice države. Koja, kako se upravo pohvalila, najradije sa svojom djecom sluša glazbene naci pjesmuljke stanovitog Thopmsona.
Pravi li se to dakle gospođa Kitarović da ne zna kako je otpor navijača usmjeren na Hrvatski nogometni savez, kao leglo ogromne korupcije, a ne na državu u kojoj i sami rado progone „Jugoslavene“, Srbe i ostale izdajnike? Ili je sišla s uma zbog toga jer je izgredom na utakmici u Francuskoj poslana poruka njenom intimnom prijatelju, faktičkom vlasniku hrvatskog nogometa, korumpiranom Zdravku Mamiću? Koji je zbog mafijaških poslova više u pritvoru, nego na slobodi, kojemu je nedavno prilikom dolaska na suđenje u Split na auto također bačena baklja, i sada mudro tvrdi kako su „u splitski Hajduk ušli politički ljevičari i orjunaši“. Je li to predsjednica doista sišla s uma, kretenskim izjednačavanjem nogometne igre s patriotizmom? I proglašavanjem jedne radikalno desničarske, navijačke skupine pripadnicima Orjune, inače davno ugasle organizacije jugoslavenskih nacionalista, samo zato jer je meta i ovoga izgreda bio njen prijatelj, Zdravko Mamić, i mafija u nogometnom savezu.
Kakva je to šizofrena podvojenost kada se gospođa predsjednica slika s TV voditeljem, svojedobno odijevenim u nacističku uniformu s kukastim križem na rukavu, dok istovremeno krešti protiv svastike iscrtane na nogometnom stadionu u Splitu? U općenarodnu obranu države i njenog ugleda u svijetu uključio se potom i predsjednik parlamenta, te u izgrednicima prepoznao „skupine koje već stoljećima rovare protiv države i hrvatskog naroda“, iako država postoji jedva 25 godina. Pa je li onda šef parlamenta doista još „luđi od Kolinde“, kao što je razumno objavio portal Index? Ili je sve skupa gusta magla kojom treba prekriti pravo stanje, ne samo u hrvatskom nogometu kojega vodi krajnje korumpirana ekipa, nego u državi općenito. Jer upravo je predsjednica, koja sada proizvodi „neprijatelje“ države, vrijedna sudionica opasnog desnog bjesnila, gospođa kojoj smeta iscrtana svastika u Splitu, ali ne i fašistička retorika toga Mamića, nogometnog profitera i nasilnika, inače financijera njene kampanje, organizatora njenih rođendana. Zbog kojega je uostalom smjenila šefa tajne službe jer je prisluškujući Mamića, zbog sumnji u organizirani kriminal, odslušao i njegove neobične razgovore s predsjednicom.
A opet, jasno je zašto šefica države huligane navijače naziva baš „orjunašima“ i Jugoslavenima. U protivnom bio bi to sukob na desnici, budući da tim izgrednicima smetaju isključivo kriminalni poslovi Hrvatskog nogometnog saveza, ali ne i prevladavajuća fašistička ideologija, kako u tom Savezu, tako i u partiji iz koje je proizašla predsjednica države. Oni su stoga samo grubi proizvod te iste njene ideologije i zato ona za ugled Hrvatske ne smatra pogubnim to što je predsjednik HNS-a Davor Šuker hodočastio na grob Ante Pavelića, šefa nekadašnje nacističke države Hrvatske, ili što je njegov prethodnik branio reprezentativcima odlazak u Auschwitz, ili što je sadašnji pomoćnik selektora, Joe Šimunić, kažnjen od UEFA-e zbog skandiranja ustaškog pozdrava „Za dom spremni“. Još manje joj smeta što je Hrvatsku u svijetu, kao mrzovoljnu, ksenofobnu tvorevinu, najbolje predstavljao ministar kulture, ljubitelj ustaštva i član njene nacionalističke stranke.
Na koncu je sazvala hitnu sjednicu Vlade, kako bi se raspravilo o „terorizmu“ splitskih „orjunaša“. Vlade koje nema, jer je, nakon četiri mjeseca sramoćenja države, implodirala u međusobnom čerupanju koalicijskih huligana. I upravo u padu desnih, političkih terorista valja tražiti prave uzroke sumanutog ponašanja hrvatske predsjednice.
tacno
Sve je ovdje palo. Pala je Vlada, zatim je u politički bezdan pao i prvi čovjek nacionalističke, do jučer vladajuće stranke, Tomislav Karamarko, uhvaćen u sukobu interesa, izguran s mjesta šefa partije od najbližih suradnika, jer da je postao veliki uteg pred nove izbore. Samoraspustio se parlament, pao je rejting države, po siromaštvu inače na zavidnom visokom mjestu među zemljama Evropske Unije.
A onda je još i na sveto mjesto hrvatskog domoljublja, nogometnu reprezentaciju, pala strašna ljaga, sve zbog onih nekoliko baklji bačenih na teren za vrijeme utakmice Hrvatska – Češka. I moralističku su sablju prema divljacima iz Torcide, navijačke skupine splitskog Hajduka, uperili svi živi: mediji, političari, analitičari, narodne mase… Jer da nitko nikada nije tako osramotio domovinu, kao ta grupica „izdajnika“, „Jugoslavena“, „orjunaša“. „Akciju stadion“ pokrenula je prva dama Hrvatske riječima: “A vama, neprijateljima Hrvatske, mrziteljima svoje reprezentacije i države (tzv. orjunašima), poručujem – odgovarat ćete za ovo. Sram vas bilo!“, pa je jedan portal te predsjedničine riječi primjereno naslovio: „Kolinda sišla s uma!“
I doista, nazivati navijačku skupinu splitskoga Hajduka „orjunašima“ i „neprijateljima države“, znači ozbiljan rastanak s pameću iz prostog razloga što je riječ o podvrsti nacionalističkih desničara, podjednako sklonih adoririranju nekadašnje nacističke države Hrvatske, kao i pripadnici političke opcije predsjednice države. Koja, kako se upravo pohvalila, najradije sa svojom djecom sluša glazbene naci pjesmuljke stanovitog Thopmsona.
Pravi li se to dakle gospođa Kitarović da ne zna kako je otpor navijača usmjeren na Hrvatski nogometni savez, kao leglo ogromne korupcije, a ne na državu u kojoj i sami rado progone „Jugoslavene“, Srbe i ostale izdajnike? Ili je sišla s uma zbog toga jer je izgredom na utakmici u Francuskoj poslana poruka njenom intimnom prijatelju, faktičkom vlasniku hrvatskog nogometa, korumpiranom Zdravku Mamiću? Koji je zbog mafijaških poslova više u pritvoru, nego na slobodi, kojemu je nedavno prilikom dolaska na suđenje u Split na auto također bačena baklja, i sada mudro tvrdi kako su „u splitski Hajduk ušli politički ljevičari i orjunaši“. Je li to predsjednica doista sišla s uma, kretenskim izjednačavanjem nogometne igre s patriotizmom? I proglašavanjem jedne radikalno desničarske, navijačke skupine pripadnicima Orjune, inače davno ugasle organizacije jugoslavenskih nacionalista, samo zato jer je meta i ovoga izgreda bio njen prijatelj, Zdravko Mamić, i mafija u nogometnom savezu.
Kakva je to šizofrena podvojenost kada se gospođa predsjednica slika s TV voditeljem, svojedobno odijevenim u nacističku uniformu s kukastim križem na rukavu, dok istovremeno krešti protiv svastike iscrtane na nogometnom stadionu u Splitu? U općenarodnu obranu države i njenog ugleda u svijetu uključio se potom i predsjednik parlamenta, te u izgrednicima prepoznao „skupine koje već stoljećima rovare protiv države i hrvatskog naroda“, iako država postoji jedva 25 godina. Pa je li onda šef parlamenta doista još „luđi od Kolinde“, kao što je razumno objavio portal Index? Ili je sve skupa gusta magla kojom treba prekriti pravo stanje, ne samo u hrvatskom nogometu kojega vodi krajnje korumpirana ekipa, nego u državi općenito. Jer upravo je predsjednica, koja sada proizvodi „neprijatelje“ države, vrijedna sudionica opasnog desnog bjesnila, gospođa kojoj smeta iscrtana svastika u Splitu, ali ne i fašistička retorika toga Mamića, nogometnog profitera i nasilnika, inače financijera njene kampanje, organizatora njenih rođendana. Zbog kojega je uostalom smjenila šefa tajne službe jer je prisluškujući Mamića, zbog sumnji u organizirani kriminal, odslušao i njegove neobične razgovore s predsjednicom.
A opet, jasno je zašto šefica države huligane navijače naziva baš „orjunašima“ i Jugoslavenima. U protivnom bio bi to sukob na desnici, budući da tim izgrednicima smetaju isključivo kriminalni poslovi Hrvatskog nogometnog saveza, ali ne i prevladavajuća fašistička ideologija, kako u tom Savezu, tako i u partiji iz koje je proizašla predsjednica države. Oni su stoga samo grubi proizvod te iste njene ideologije i zato ona za ugled Hrvatske ne smatra pogubnim to što je predsjednik HNS-a Davor Šuker hodočastio na grob Ante Pavelića, šefa nekadašnje nacističke države Hrvatske, ili što je njegov prethodnik branio reprezentativcima odlazak u Auschwitz, ili što je sadašnji pomoćnik selektora, Joe Šimunić, kažnjen od UEFA-e zbog skandiranja ustaškog pozdrava „Za dom spremni“. Još manje joj smeta što je Hrvatsku u svijetu, kao mrzovoljnu, ksenofobnu tvorevinu, najbolje predstavljao ministar kulture, ljubitelj ustaštva i član njene nacionalističke stranke.
Na koncu je sazvala hitnu sjednicu Vlade, kako bi se raspravilo o „terorizmu“ splitskih „orjunaša“. Vlade koje nema, jer je, nakon četiri mjeseca sramoćenja države, implodirala u međusobnom čerupanju koalicijskih huligana. I upravo u padu desnih, političkih terorista valja tražiti prave uzroke sumanutog ponašanja hrvatske predsjednice.
tacno
