Preduhitrio me urednik Lukić sa svojim „Smislom života SBPeriskopa“ u jučerašnjem izdanju. Baš kada sam se spremao upitati ga da mi odobri 30-ak tisuća kuna na ime karata, troškova i dnevnica za Mundijal u Brazilu, on bacio kuknjavu kako je sve skupo. A lijepo sam zamislio: bauljaš po Sao Paolu, Riu i drugim brazilskim megapolisima i pomalo se javljaš za portal, te prenosiš najnovije vijesti iz tabora raznih selekcija, taktičke zamisli trenera,atmosferu na i oko stadiona....
No kako od puta nema ništa biti će dobro praćenje prvenstva na drugim medijima, te uživanje u objektivnosti Željka Vele (iako je tokom cijelog susreta Hajduk bio bolji i uvjerljiviji izgubio je sa 3:0), čuđenju Drage Ćosića (tko nas, bre, zavadi), nepotkupljivosti Tome Židaka (može li još jedna runda za „sedmu silu“ gospodine Zdravko ? )...
Za vrijeme trajanja SP-a uz nove plazma televizore u coloru u caffe baru Alfa biti će dobra i knjiga „Svijet je lopta“ , irskog emigranta u Kanadi John Doylea inače socijalnog antropologa, esejista i nogometnog fanatika koji na najvažniju sporednu stvar gleda iz jednog potpuno drugačijeg kuta: „ Nogomet je jednostavna igra koju komplicira taktika na igralištu i izvan njega“.Da sam se slučajno uputio u Brazil prije dva dana ostao bi uskraćen za gledanje emisije „Svlačionica“ na HRT-u 2, autora Roberta Knjaza. Talk show poznatog voditelja bavi se nogometnom zvijezdom iz našeg grada – Mariom Mandžukićem, ili kako ga krstiše „Đilkoš“ – igračem Bundesligaša Bayerna. Knjazov urednik ne špara previše. Odobrio mu je krstarenje po Europskim metropolama, između ostalih München i Slavonski Brod. Sad bi mi trebali biti sretni što se u Brodu snima emisija o „Mandži“ kao da je ovaj s Marsa, a ne odavde.
U širem stožeru hrvatske nogometne reprezentacije (igrači i logistika,) mi Brođani osim Đilkoša imamo Olića i stručnjaka za kondicionu pripremu igrača ,prof. Igora Jukića, a s pravom možemo svojatati „Raketu“ (Rakitić), trenutno možda i najboljeg nogometaša u Europi. Mjesto da ih slikamo i divimo im se, te koristimo njihove sposobnosti, znanje i utjecaj izvan zelenih travnjaka puštamo Knjaza da pravi sprdačinu od naše bijede. Točno se vidi na ne baš kvalitetno izmontiranom prilogu kako pojedinci koji imaju „soli u glavi“ bježe od kamere da ih slučajno ne snimi na onom ruglu od stadiona i sanitarnih prostorija. Još su našli stručnjaka koji se hvali kako je bio dosljedan i od centarfora pravio beka i na taj način stvorio desetke vrhunskih nogometaša u Slavonskom Brodu, a između ostalih i „Mandžu“. Niti je Mandžo bio sirotinja, niti smo mi u Brodu toliko siromašni i jadni da nam djeca moraju igrati i trenirati u onakvim uvjetima i još se time hvaliti. Knjaz od toga pravi show. Madžo ponosno pokazuje Bayernovu svlačionicu, a kod nas u Brodu sve je isto kao da je 1960. godina. Čini mi se da instalacije na objektu „Stadion kraj Save“ nisu pregledane još od tada, a zidovi nisu okrečeni od vremena dok su se u svlačionicama skidali „Smajo“ i „Mašina“.
Možemo mi pisati o koliko hoćemo kad SBPeriskop nitko ne čita, odnosno ne čitaju oni koji bi trebali (sanitarni inspektori, organi reda...), ali sad kada je objavljeno na državnoj dalekovidnici, ne mogu reći da nisu znali ili vidjeli. Ništa bolja situacija nije ni u mnogim županijskim ligašima gdje čelnici divane na sastanku i zadužuju pojedince da odu u poglavarstvo po kantu jupola za krečenje ili u županiju po penzlove i valjke.
Ukoliko neki poduzetnik ili obrtnik nije zadovoljio Pravilnik o kategorizaciji i minimalnim tehničkim uvjetima do zadnjeg detalja odmah se stvori osoba zadužena za čuvanje pravnog poretka i Zakona te prijeti kaznom ili naplaćuje zbog nedovoljne visine pločica u sanitarnom čvoru za invalide, širine fuga u trpezariji, ili neistaknute obavijesti „Zatvoreno zbog smrti“, a također i ako je račun tipkan u fontu Arial, a trebalo je u Colibriju sa proredom koji se razlikuje od županije do županije i propisan je pravosnažnom odlukom.
Još bi trebala nekoga ubiti struja u takvim svlačionicama pa da se pojedinci zamisle. Uslijed velikog vodostaja proteklih dana proširio sam znanje o tzv. „zaobalnim vodama“, a budući da je stadion u neposrednoj blizini Save tko može garantirati njegovu statiku i postojanost objekta. Meni izgleda da bi se to sve moglo svakog trena srušiti (ne daj Bože!), a mi stojimo. A kad se sruši onda ćemo sjesti i utvrđivati tko je kriv. Najbolji stadion u Hrvatskoj još uvijek je Poljud u Splitu i upitna mu je licenca zbog elektronike ili nekih beznačajnih gluposti. A kod nas nije upitno ništa jer u trećoj ligi kao da ne igraju i ne borave živi ljudi.
Po savjete i iskustva ne treba ići daleko. Evo ih u Gradišci. Zahvaljujući samo jednom čovjeku – Marku Lončaru, koji je sigurno manje poznat od Mandže ili Ole, ostvarilo se prijateljstvo između Nove Gradiške i njemačkog Herzogenauraha – grada gdje je smješten gospodarski div Adidas, jedan od najjačih brendova svijeta - koje traje već desetljećima. U Herzongenaurahu ima više zaposlenih nego što ima stanovnika.
Kroz dugogodišnju povijest mnogi su Hrvati utkali značajan doprinos u Bayernovim uspjesima. Uz Mandžu i Olu, Danijela Pranjića, braću Kovač, treba spomenuti istaknute trenere Zlatka Čajkovskog i Branka Zebeca, nažalost pokojne, te dvojicu igrača starije generacije Zlatka Škorića – golmana koji nije zabilježio službeni nastup u prvih 11, ali je boravio tamo u sezoni 1972/73. Također, treba spomenuti zagrebačkoh Splićanina Božidara Senčara, pokojnog, koji je u sezoni 56./57. Odigrao 10-ak utakmica i postigao 4 gola
Iako navijam za Schalke 04, a po uvjerenju sam SBPeriskovac, dugogodišnjim empirijskim istraživanjem navijačkog tijela zaključio sam da mi u Brodu imamo najviše pravo “svojatati“ Bayern, jer ovdje su njegovi najsrčaniji i najvjerniji navijači što se Hrvatske tiče. Osim što im se divimo kako imaju bazen, saunu, kupaonicu i Uli Hoeneßa, kad nas već smatraju za sirotinju trebalo bi iskoristiti altruizam Marija Mandžukića i Ivice Olića, te značajnije unaprijediti sportsku i gospodarsku suradnju između Münchena i Slavonskog Broda. To bi trebala odraditi politika i djelatnici u ŽNS, ali šteta što mnogi od njih ne čitaju SBPeriskop, a neki izgleda ne znaju ni kako se to radi.
