14. travnja 1968. g. otvorena je prva velika samostalna izložba slika Vasilija Antipova, na koju bolesni i ostarjeli brodski slikar nije mogao doći. Umro je u starčkom domu u Ljeskovici četiri mjeseca kasnije.
_______________
Dana 2. veljače, godine 1889. rodio se u Petrogradu Vasilij Petrovič Antipov. U Petrogradu je pohađao privatnu školu likovnog smjera. Godine 1921. kao ruski emigrant zatiče se u Beogradu i tu naizmjence radi kao fizički radnik i crtač reklama za kino. U Brod dolazi 1929. godine s revijskom trupom Fjodora Šćukina kao scenograf. Trupa se razilazi i Antipov ostaje u Brodu. Tu slika po privatnim narudžbama, pravi oslikane plakate, oslikava kulise za razne priredbe i zabave. Godine 1934. angažirao ga je kao suradnika muzeja kustos tada uspostavljenog Gradskog muzeja Julije Hoffman. U slijedećih nekoliko godina nastaje poznati ciklus slika „Stari Brod“ rađen kombinacijom crteža i tempere. Ova mapa je visoke dokumentarne vrijednosti.
Antipov je otišao u mirovinu 1963. Godine. Gotovo zaboravljen umro je u staračkom domu u Ljeskovici. Pokopan je na brodskom groblju u blizini Julija Hoffmana.
Izvor: Stribor Uzelac Schwendemann - Dogodilo se jednom u Brodu...
____________________
Godine 2009. povodu 120. godišnjice njegovog rođenja Muzej Brodskog Posavlja postavio je izložbu. U uvodu impresivnog kataloga Danijela Ljubičić Mitrović je napisala:
Obljetnicku, 75.godinu postojanja Muzej Brodskog Posavlja posvetio je svom djelatniku i službenom slikaru grada, ruskom emigrantu, Brodaninu, Vasiliju Petrovicu Antipovu povodom 120. Godišnjice njegovog rodenja. Kroz skoro cijela cetiri desetljeca, koliko je Vasilij Petrovic Antipov proveo u Slavonskome Brodu, naslikao je veliki broj radova raznorodnih motiva i tehnika. Posjedovati sliku ovog brodskog slikara bio je imperativ svim starim gradskim obiteljima. Neke od njih pružile su mu ono što je u Rusiji nepovratno ostavio: toliko potreban, barem povremeni, osjecaj udobnosti obiteljskog i prijateljskog okruženja do podrške i pomoci u savladavanju s vakodnevnih, nimalo jednostavnih životnih kušnji. Unatoc svim teškocama koje su ga sustigle na životnom putu, Vasilij Antipov bio je duboko svjestan svog anacionalnog bica, dok je istovremeno postao neraskidivim dijelom zajednice koja ga je s prijateljskom naklonošcu prihvatila.
_______________
Dana 2. veljače, godine 1889. rodio se u Petrogradu Vasilij Petrovič Antipov. U Petrogradu je pohađao privatnu školu likovnog smjera. Godine 1921. kao ruski emigrant zatiče se u Beogradu i tu naizmjence radi kao fizički radnik i crtač reklama za kino. U Brod dolazi 1929. godine s revijskom trupom Fjodora Šćukina kao scenograf. Trupa se razilazi i Antipov ostaje u Brodu. Tu slika po privatnim narudžbama, pravi oslikane plakate, oslikava kulise za razne priredbe i zabave. Godine 1934. angažirao ga je kao suradnika muzeja kustos tada uspostavljenog Gradskog muzeja Julije Hoffman. U slijedećih nekoliko godina nastaje poznati ciklus slika „Stari Brod“ rađen kombinacijom crteža i tempere. Ova mapa je visoke dokumentarne vrijednosti.
Antipov je otišao u mirovinu 1963. Godine. Gotovo zaboravljen umro je u staračkom domu u Ljeskovici. Pokopan je na brodskom groblju u blizini Julija Hoffmana.
Izvor: Stribor Uzelac Schwendemann - Dogodilo se jednom u Brodu...
____________________
Godine 2009. povodu 120. godišnjice njegovog rođenja Muzej Brodskog Posavlja postavio je izložbu. U uvodu impresivnog kataloga Danijela Ljubičić Mitrović je napisala:
Obljetnicku, 75.godinu postojanja Muzej Brodskog Posavlja posvetio je svom djelatniku i službenom slikaru grada, ruskom emigrantu, Brodaninu, Vasiliju Petrovicu Antipovu povodom 120. Godišnjice njegovog rodenja. Kroz skoro cijela cetiri desetljeca, koliko je Vasilij Petrovic Antipov proveo u Slavonskome Brodu, naslikao je veliki broj radova raznorodnih motiva i tehnika. Posjedovati sliku ovog brodskog slikara bio je imperativ svim starim gradskim obiteljima. Neke od njih pružile su mu ono što je u Rusiji nepovratno ostavio: toliko potreban, barem povremeni, osjecaj udobnosti obiteljskog i prijateljskog okruženja do podrške i pomoci u savladavanju s vakodnevnih, nimalo jednostavnih životnih kušnji. Unatoc svim teškocama koje su ga sustigle na životnom putu, Vasilij Antipov bio je duboko svjestan svog anacionalnog bica, dok je istovremeno postao neraskidivim dijelom zajednice koja ga je s prijateljskom naklonošcu prihvatila.
