„Dok god cijevi rade i voda teče nema potrebe razumjeti kako funkcioniraju“, tom se logikom vodila i većina makroekonomista, koja jednostavno nije bila zainteresirana za poznavanje detalja bankarskog i financijskog sustava. Poslije je već bilo kasno. Na ovom mjestu donosimo tekst koji će vam pokušati približiti ekonomiju i pojasniti vam kako je i zašto došlo do financijske krize kojoj već godinama svjedočimo. Ideje čovjeka kojeg ćete ovdje upoznati iznenadno su dobile važnost upravo tek nakon krize. On se zvao Hyman Minsky i danas, godinama nakon smrti, više nije na marginama ekonomske misli.
Duncan Weldon, objavljeno na BBC Radio 4, 24. ožujka u 20.30 sati
Preveo i prilagodio: Mladen Barbarić/Lupiga.Com
Američki ekonomist Hyman Minsky, koji je umro 1996. godine, odrastao je tijekom Velike depresije, povijesnog razdoblja koje je oblikovalo njegove nazore i natjeralo ga da se potrudi objasniti zašto se uopće dogodilo i kako se može spriječiti da se tako nešto ponovi, objašnjava Duncan Weldon.
Minsky je proveo život na marginama ekonomske misli ali njegove su ideje iznenada dobile na važnosti nakon financijske krize 2008. godine. Mnogi tvrde kako je riječ o najvjerojatnijem objašnjenju zašto je do nje došlo. Njegove davno objavljene knjige najednom su ponovo dobile na važnosti, a prodaju se za stotine dolara - nije loše za gusto ispisane stranice s naslovima poput "Stabilizacija nestabilne ekonomije".
Ljudi iz financijskog svijeta, poput aktualne predsjednice američkih Federalnih rezervi Janet Yellen ili Bank of England, Mervyn King, počeli su citirati njegove studije. Dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju Paul Krugman nazvao je svoj govor o financijskoj krizi "Noć kada su ponovo pročitali Minskog".
Hyman Minsky (FOTO: overstock.com)
Evo pet njegovih najvažnijih ideja:
1. Stabilnost destabilizira
Najvažnija ideja Minskog toliko je jednostavna da bi mogla stati kao slogan na majicu u samo tri riječi "Stabilnost destabilizira". Većina makroekonomista radi na, kako to zovu "modelima ravnoteže". Premisi koja tvrdi kako je moderna tržišna ekonomija u svojim temeljima stabilna. To ne znači da se nikada ništa ne mijenja već da stabilno raste.
Da bi se stvorila ekonomska kriza ili iznenadni, značajni, rast, teorija kaže, mora doći do nekog vanjskog šoka poput rasta cijena nafte, rata ili izuma interneta. Međutim, Minsky se s ovim ne slaže. On je smatrao da sam sistem može generirati šokove kroz svoju unutrašnju dinamiku. Vjerovao je da tijekom perioda ekonomske stabilnosti, banke, tvrtke i ostali ekonomski subjekti postaju samozadovoljni.
Pretpostavljaju kako će dobra vremena trajati u nedogled i početi preuzimati sve veće rizike u potrazi za većim profitom. Dakle, sjeme sljedeće krize posijano je tijekom stabilnog perioda kada se čini da je svima dobro.
2. Tri stupnja duga
Minsky je imao teoriju koju je nazvao "Hipoteza financijske nestabilnosti", u kojoj je ustvrdio kako posuđivanje prolazi kroz tri faze. Nazvao ih je "hedge", spekulativna i "ponzi" faza, po prevarantu Charlesu Ponziju.
Tijekom prve faze, ubrzo nakon što izbije kriza, banke i oni koji imaju potrebu da posude novac vrlo su oprezni. Krediti se izdaju uglavnom u skromnim iznosima i onaj koji posuđuje novce to radi samo ako može otplatiti i glavnicu i kamatu. Kako povjerenje raste banke počinju izdavati kredite klijentima koji mogu otplatiti samo kamatu. Obično je takav kredit poduprt hipotekom čija će vrijednost, pretpostavlja se, rasti.
Napokon, kada je posljednja kriza tek daleko sjećanje, dolazimo do posljednje - ponzi faze. U ovom trenutku banke posuđuju novce kućanstvima i tvrtkama koje si ne mogu priuštiti otplaćivanje niti kamate niti glavnice. Ovo je još uvijek potkovano uvjerenjem kako će cijene založene imovine rasti.
Najlakši način da shvatimo ovakvo ponašanje jest da si predočimo tipičnu hipoteku. "Hedge" predstavlja normalni tok otplate duga, spekulativni je bliži otplati tek kamate, a "ponzi" nadilazi i ovo. To je kao da uzmete hipoteku, ne plaćate nikakve rate nekoliko godina i nadate se da će cijena kuće toliko narasti da ćete prodajom nadoknaditi cijenu glavnice i svih kamata. Čini se kako ovaj model prilično dobro opisuje način na koji se novac posuđivao uoči krize 2008. godine.
3. Minsky moment
"Minsky moment" termin je koji su skovali kasniji ekonomisti opisujući trenutak kada se čitava kula od karata ruši. "Ponzi" faza oslanja se na rastuće cijene imovine i kada te cijene jednom počnu padati tada klijenti i banke počinju shvaćati kako postoje dugovi u sustavu koji se više ne mogu otplatiti. Ljudi navale da prodaju imovinu stvarajući još veći pritisak na cijene koje dodatno padaju.
To je poput momenta u crtiću kada kojot pretrči preko litice. Još neko vrijeme trči u zraku još uvijek vjerujući kako je na čvrstom tlu. No, tada dolazi do trenutka spoznaje - "Minsky moment" - kada pogledaju ispod sebe ne vide ništa osim zraka. To je faza u kojoj neumoljivu padaju sve dok brutalno ne tresnu o pod i to je kriza i slom iz 2008. godine.
4. Financijske pitanja
Sve donedavno, većina makroekonomista nije bila pretjerano zainteresirana za poznavanje detalja bankarskog i financijskog sustava. Na to su gledali tek kao na posrednika koji preusmjerava novac od onih koji štede prema onima koji posuđuju. To je otprilike način na koji ljudi gledaju na instalacije dok se tuširaju. Dok god cijevi rade i voda teče nema potrebe razumjeti kako funkcioniraju.
Prema Minskom, banke nisu tek cijevi koje sprovode vodu, već pumpa. Ne samo posrednik koji prebacuje novac kroz sustav, već institucije koje stvaraju profit s jasnom pobudom da povećaju količinu posuđenog novca. Upravo je to dio mehanizma koji ekonomiju čini nestabilnom.
5. Favoriziranje riječi na štetu matematike
Od Drugog svjetskog rata, srednjestrujaška ekonomija sve više se oslanjala na matematiku baziranu na modelima koji objašnjavaju funkcioniranje ekonomije. Da bi napravili model, morate imati solidne pretpostavke. Kritičari srednjestrujaške ekonomije tvrde kako su sve kompleksniji modeli doveli do toga da su pretpostavke na kojima se zasnivaju, sve dalje od stvarnosti. Modeli su postali sami sebi svrhom.
Iako je matematičar, Misnky je oduvijek preferirao ono što se u ekonomiji zove narativni pristup. Riječ je o idejama predočenim u riječi. Mnogi veliki ekonomisti poput Adama Smitha, Johna Maynarda Keynesa ili Friedricha Hayeka radili su na taj način. Dok je matematika preciznija, riječi nam omogućuju da izrazimo i suočimo se s kompleksnim idejama koje je teško predočiti u matematički model. Stvari poput nesigurnosti, iracionalnosti... Pobornici djela Hymana Minskog to smatraju mnogo realnijim pristupom ekonomiji od trenutnog srednjestrujaškog matematičkog pristupa.
Izvor: lupiga
