Iz pouzdanih izvora saznajemo (od našeg doušnika u Gradskoj upravi!), da se zamjenik gradonačelnika Hrvoje Andrić, našao u vrlo delikatnom i nezgodnom položaju zbog vrlo neugodnih pitanja koja mu je postavljao engleski veleposlanik u Hrvatskoj, ser Alex Ferguson, a koji je bio naš dragi gost, i koji je trebao potpisati darovni ugovor, te Gradu darovati bespovratnu financijsku pomoć u iznosu od 20 miliona Eura za razvoj demokracije, umjetnosti, ljudskih prava i građanskih sloboda, te slobode medija i političke satire.
Problem je nastao kada je ser Alen Ferguson postavio pitanje zbog čega Grad sprovodi policijsku i sudsku hajku na novinara i urednika SBPeriskopa Veljka Lukića i Stribora Uzelca Schwendemanna.
Hrvoje Andrić se počeo preznojavati, bilo mu je više nego neugodno, a onda je pokušao objasniti da Grad ne sprovodi nikakvu ni policijsku ni sudsku hajku protiv navedenih novinara, nego da je njih dvojicu tužila ravnateljica Gradske knjižnice i njezina zamjenica po privatnoj liniji.
-Po privatnoj liniji ser Ferguson, po privatnoj liniji, njih Grad niti tuži, niti sudi niti proganja….
-Ah, yes, yes…a Gradska knjižnica je pod ingerencijom Grada.
-Tako je.
-Pa onda znamo obojica kako to ide, jeli tako?
-Ser Ferguson, taj Schwendemann puno vrijeđa. Pa on je u svojoj kolumni pod nazivom KERENJE U GRADSKOJ KNJIŽNICI, zaboga opisao ravnateljicu naše brodske Gradske knjižnice da liči na ženski vic iz posluge engleske humoristične serije Zvonili ste Milorde.
-Ženski vic iz posluge engleske humortistične serije Zvonili ste Milorde???-zaprepašteno je ponovio engleski veleposlanik- pa trebala bi se ona s time ponositi, pa to je naša vrlo gledana serija. Pa u čemu je tu problem? Pa mi smo ponosni na tu seriju kao i cijela Engleska.
-Pa vidite ser Alen Ferguson, nije našu Ružicu pogodila vaša serija nego što joj je Schwendemann prijepio etiketu da je ona ženski vic iz te engleske serije.
-Jeli ta Bobovečka mrzi Englesku?
-A ne, ne nikako, ona ne voli samo Stribora.
Onda je engleski veleposlanik izvukao neki notezić i podsjetio Andrića:
-A taj Stribor je Gradskoj knjižnici godine 2003. donirao 33 raritetne i antikvarne knjige. A sada ga ta ista Gradska knjižnica tuži. Zar nije to malo smiješno, ridikjules?
-Nisam, nisam to znao.
-Ah, yes, yes, vi to niste znali, a Vi biti prvi čovjek Grada za kulturu i društvene djelatnosti. I Vaša Gradska knjižnica sadrži i njegovih vlastitih autorskih 27 objavljenih knjiga. A vi ga sad tužite i hoćete od njega izvući lovu. Money. Za duševne boli??? Šezdeset tisuća kuna, pa jeste li vi normalni?
-Ser Ferguson, ne tužimo ga mi, nego ravnateljica Gradske knjižnice. To je privatna tužba. Za duševne boli.
-Da, da privatna tužba. Yes, to vi pričajte nekom drugom. To su vaše političke igre i igrice, politički trikovi, zar ne? A što je s njegovom knjigom STARE BRODSKE GOSTIONICE.
-Ne znam, ne znam u čemu je problem s tom knjigom?
-Pa ti Andriću pobogu dragi ništa ne znaš. Pa čovjek je molio da mu se odobri promocija knjige u Muzeju Brodskog Posavlja. A Muzej ga je odbio.
-Pa u čemu je problem?
-Pa problem je u tome što je Stribor Muzeju donirao 2004. god. 13 skupocjenih ulja na platnu vrhunskih likovnih majstora umjetnika. A Muzej ga otpilio. A da ne govorim o njegovom ocu…
-A što je sad s njegovim djedom?
-Andriću, pa njegov djed Dragutin Schwendemann je suosnivač Muzeja zajedno sa Julijom Hoffmanom. Pa di je tu respekt. Kod nas u Engleskoj se s respektom odnosimo prema donatorima u kulturi i umjetnosti i prema piscima uopće, yes.
A vi ih ovdje policijski i sudski proganjate ko u Srednjem vijeku. Ovdje ja vidim jedno potpuno nepoštovanje prema jednom umjetniku i piscu koji toliko toga donira i ostavlja vašem Gradu. A vi ga proganjate, zašto, zbog jednog satiričnog kritičnog teksta o radu Gradske knjižnice pod nazivom KERENJE U GRADSKOJ KNJIŽNICI.
-On u tom tekstu vrijeđa našu ravnateljicu.
-A koga to vrijeđa Veljko Lukić? Nikoga. Samo je kritičan prema vlasti i ništa više. Jeste mu pomogli da tiska i objavi knjigu pjesmama ZAVRŠIT ĆEŠ KAO RAY MAZAREK?
-Kao ko?
-Pa vi ste totalno neinformirani Andriću, pa to je njegova najnovija knjiga poezije. Ray Mazarek je bio legendarnim klavijaturist grupe DOORS i svirao skupa sa Jim Morisonom. Bit će zapamćen po kultnim pjesmama LIGHT MY FIRE and RIDERS ON THE STORM. Umro je na žalost od raka. Pa jel' vi hoćete da zbog ove tužbe i Veljko Lukić umre od sekiracije i raka?
-A ne, ne nikako…to nikako. Mi samo ne podržavamo Striborovo vrijeđanje.
-To nije vrijeđanje, to je politička satira Andriću. Politička satira. Slušaj Andriću, pa jel' ti znaš da je knjiga vašeg brodskog pisca Stribora Uzelca Schwendemanna BROD LUĐAKA u Engleskoj jako popularna i čitana.
-Brod luđaka??
-Pa da, vaša poznata brodska knjiga.
-Ah, da naravno, naravno… Brod luđaka!
-Slušaj me sad dobro Andriću, nema demokracije bez političke satire, naša zemlja je upravo po tome i poznata u cijelome svijetu i zato baš i dijelimo ovako izdašnu financijsku pomoć onim gradovima kojima je nužna sloboda medija i javnog govora, ljudska prava i građanske slobode novinara se moraju poštivati. Politička satira mora postojati u svakom gradu. Ako nema političke satire onda nema ni demokracije. A bogme, onda nema ni potpisivanja Ugovora dok se tužba protiv ove dvojice novinara ne povuče.
Jel to jasno Andriću?
-Jasno ser Alen Ferguson! Ispričajte me na trenutak.
Tada je zamjenik gradonačelnika ustao i povukao se u svoj Ured te ljutito i nervozno nazvao ravnateljicu gradske knjižnice Ružicu Bobovečki.
-Slušaj Ružice, pod hitno da si povukla tužbu protiv urednika SBPeriskopa Veljka lukića i kolumniste Stribora Uzelca Schwendemanna, Jeli to jasno? I ne pitaj zašto!
-Zašto?
-Ružice, jebemtibogadatijebempolbogadragogaboga! Znaš da sam ja veliki katolik i kada tri puta opsujem boga u jednoj rečenici onda znaš da mi je šećer skočio na trideset a tlak nebu pod oblake.
-Pa što se dogodilo šefe?
-Ružice, ovdje u mom Uredu je engleski veleposlanik ser Alen Ferguson koji me zbog tebe riba i pere cijelo vrijeme.
-Pa to je trener Manchester Uniteda.
-Ružice, kakvog crnog Manchester Uniteda. Jeli ti uopće slušaš šta ja tebi govorim?
-Slušam šefe.
-E, pa onda me sad dobro slušaj. Engleski veleposlanik je došao s namjerom da Gradu daruje bespovratno financijska sredstava u iznosu od 20 miliona Eura za razvoj demokracije, umjetnosti, slobode medija i ljudskih prava i građanskih sloboda novinara i političke satire. A ne može nam te pare dati ako ti kao ravnateljica naše Gradske knjižnice policijski i sudski proganjaš dva brodska novinara i umjetnika. Zato pod hitno moraš povući tužbu protiv Stribora i…
-Neću, neću i neću-Ružica je histerično odbrusila-pa nastavila-Stribor je mene jako uvrijedio jer je javno napisao da ja ličim na neki ženski vic iz posluge engleske humoristične serije Zvonili ste Milorde.
-Ma jebem ja boga i tebi i Milordu i ženskom vicu-ljutito joj je odbrusio Hrvoje
-Neću, neću i neću-nepopustljiva je opet bila Ružica. Prvo ću im 60.000,00 kn izvući iz džepa za duševne boli, ako nemaju tolike pare za platiti onda će ih Sud poslati na robiju, pa neka onda Veljko Lukić i Stribor u zatvoru u Požegi sa Jerkom Zovak i ostalim robijašima uređuju zatvorski portal. Robijaški portal.
-Robijaški portal??? Ružice, smiri malo strasti i smanji doživljaj.
-Da, robjaški portal. On će mene vrijeđati da sam ja nisam sposobna položiti šoferski ispit. I da pokušam položit šoferski na metli ko da sam vještica, jebote. A ja šoferski položila iz prve, vozim auto ko Niki Lauda, jebote. I zamislite šefe, da sam ja iz Andrijevaca. Pokazat ću ja njima dvojici tko je dama iz Donjih Andrijevaca-Ružica je bila ljutita i nepopustljiva.
-Ružice, Ružice, Ružice, slušaj me sada dobro, znam da te Stribor ružno vrijeđao, ali shvati ženo božja, pa jel' ti stvarno želiš da Grad zbog tebe ostane bez donacije u vrijednosti od 20 miliona Eura. Ružice, ako se to desi onda znaj da ćemo Ivana Stipića vratiti na mjesto ravnatelja umjesto tebe. Jel' sad jasno Ružice?
-Jasno šefe. Evo, odmah ću to učiniti.
Ružica se sad odjednom naglo predomislila.
-I još nešto Ružice. Tamo kod njih u Engleskoj je jako popularna Striborova knjiga BROD LUĐAKA. Veleposlanik me pita, a ja nemam pojma. O čemu se to radi, o čemu je ta knjiga? Tko je izdavač te knjige?
-Pa vi ste izdavač šefe, Grad.
-Ružice, a o čemu se radi ta knjiga?
-Pa o Brodu luđaka, šefe.
-Ružice, hvala ti puno na toj informaciji.
Zamjenik gradonačelnika se tada pobjedonosno vratio na službeni razgovor s engleskim veleposlanikom ser Alenom Fergusonom i s osmjehom na licu izvijestio ga je da je sve riješeno i da će već u toku današnjeg dana službena tužba sudu protiv urednika Veljka Lukića i novinara SBPeriskopa Stribora Uzelca Schwendemanna, biti povučena.
Uz čašicu pelinkovca i neobavezno čakulu zamjenik gradonačelnika je objasnio engleskom veleposlaniku:
-Kod nas u Slavonskom Brodu politika sve rješava.
-Yes, yes…A ti Andriću, da li bi ti zbog političke satire tužio nekog novinara koji bi eventualno napisao neki takav satiričan prilog o tebi.
-Nikada, nikada. Poštovani ser Ferguson, politička satira je dio demokracije, ako nema satire onda nema ni demokracije. Ja se kao prvi čovjek Grada za kulturu i društvene djelatnosti upravo i zalažem za slobodu i pluralizam medija i političku satiru. I osuđujem proganjanje novinara u svakom pogledu.
-Bravo Andriću! Ako je tako, onda se sad možemo baciti na posao.
Brkovi Hrvoja Andrića su se nasmiješili kada je veleposlanik tada iz fascikle izvadio darovni ugovor težak 20 miliona Eura, na ime Grada Slavonskog Broda. I Bogovi se pridobivaju poklonima, zar ne!
-Sve se može kad se hoće. Živjela demokracija, sloboda javnog govora, živjela umjetnost. Živjela politička satira!-nazdravili su obojica i kucnuli se čašama.
Zvuk kucanja bio je toliko jak i toliko je dugo trajao da sam se probudio i shvatio da je to bio samo san.
Problem je nastao kada je ser Alen Ferguson postavio pitanje zbog čega Grad sprovodi policijsku i sudsku hajku na novinara i urednika SBPeriskopa Veljka Lukića i Stribora Uzelca Schwendemanna.
Hrvoje Andrić se počeo preznojavati, bilo mu je više nego neugodno, a onda je pokušao objasniti da Grad ne sprovodi nikakvu ni policijsku ni sudsku hajku protiv navedenih novinara, nego da je njih dvojicu tužila ravnateljica Gradske knjižnice i njezina zamjenica po privatnoj liniji.
-Po privatnoj liniji ser Ferguson, po privatnoj liniji, njih Grad niti tuži, niti sudi niti proganja….
-Ah, yes, yes…a Gradska knjižnica je pod ingerencijom Grada.
-Tako je.
-Pa onda znamo obojica kako to ide, jeli tako?
-Ser Ferguson, taj Schwendemann puno vrijeđa. Pa on je u svojoj kolumni pod nazivom KERENJE U GRADSKOJ KNJIŽNICI, zaboga opisao ravnateljicu naše brodske Gradske knjižnice da liči na ženski vic iz posluge engleske humoristične serije Zvonili ste Milorde.
-Ženski vic iz posluge engleske humortistične serije Zvonili ste Milorde???-zaprepašteno je ponovio engleski veleposlanik- pa trebala bi se ona s time ponositi, pa to je naša vrlo gledana serija. Pa u čemu je tu problem? Pa mi smo ponosni na tu seriju kao i cijela Engleska.
-Pa vidite ser Alen Ferguson, nije našu Ružicu pogodila vaša serija nego što joj je Schwendemann prijepio etiketu da je ona ženski vic iz te engleske serije.
-Jeli ta Bobovečka mrzi Englesku?
-A ne, ne nikako, ona ne voli samo Stribora.
Onda je engleski veleposlanik izvukao neki notezić i podsjetio Andrića:
-A taj Stribor je Gradskoj knjižnici godine 2003. donirao 33 raritetne i antikvarne knjige. A sada ga ta ista Gradska knjižnica tuži. Zar nije to malo smiješno, ridikjules?
-Nisam, nisam to znao.
-Ah, yes, yes, vi to niste znali, a Vi biti prvi čovjek Grada za kulturu i društvene djelatnosti. I Vaša Gradska knjižnica sadrži i njegovih vlastitih autorskih 27 objavljenih knjiga. A vi ga sad tužite i hoćete od njega izvući lovu. Money. Za duševne boli??? Šezdeset tisuća kuna, pa jeste li vi normalni?
-Ser Ferguson, ne tužimo ga mi, nego ravnateljica Gradske knjižnice. To je privatna tužba. Za duševne boli.
-Da, da privatna tužba. Yes, to vi pričajte nekom drugom. To su vaše političke igre i igrice, politički trikovi, zar ne? A što je s njegovom knjigom STARE BRODSKE GOSTIONICE.
-Ne znam, ne znam u čemu je problem s tom knjigom?
-Pa ti Andriću pobogu dragi ništa ne znaš. Pa čovjek je molio da mu se odobri promocija knjige u Muzeju Brodskog Posavlja. A Muzej ga je odbio.
-Pa u čemu je problem?
-Pa problem je u tome što je Stribor Muzeju donirao 2004. god. 13 skupocjenih ulja na platnu vrhunskih likovnih majstora umjetnika. A Muzej ga otpilio. A da ne govorim o njegovom ocu…
-A što je sad s njegovim djedom?
-Andriću, pa njegov djed Dragutin Schwendemann je suosnivač Muzeja zajedno sa Julijom Hoffmanom. Pa di je tu respekt. Kod nas u Engleskoj se s respektom odnosimo prema donatorima u kulturi i umjetnosti i prema piscima uopće, yes.
A vi ih ovdje policijski i sudski proganjate ko u Srednjem vijeku. Ovdje ja vidim jedno potpuno nepoštovanje prema jednom umjetniku i piscu koji toliko toga donira i ostavlja vašem Gradu. A vi ga proganjate, zašto, zbog jednog satiričnog kritičnog teksta o radu Gradske knjižnice pod nazivom KERENJE U GRADSKOJ KNJIŽNICI.
-On u tom tekstu vrijeđa našu ravnateljicu.
-A koga to vrijeđa Veljko Lukić? Nikoga. Samo je kritičan prema vlasti i ništa više. Jeste mu pomogli da tiska i objavi knjigu pjesmama ZAVRŠIT ĆEŠ KAO RAY MAZAREK?
-Kao ko?
-Pa vi ste totalno neinformirani Andriću, pa to je njegova najnovija knjiga poezije. Ray Mazarek je bio legendarnim klavijaturist grupe DOORS i svirao skupa sa Jim Morisonom. Bit će zapamćen po kultnim pjesmama LIGHT MY FIRE and RIDERS ON THE STORM. Umro je na žalost od raka. Pa jel' vi hoćete da zbog ove tužbe i Veljko Lukić umre od sekiracije i raka?
-A ne, ne nikako…to nikako. Mi samo ne podržavamo Striborovo vrijeđanje.
-To nije vrijeđanje, to je politička satira Andriću. Politička satira. Slušaj Andriću, pa jel' ti znaš da je knjiga vašeg brodskog pisca Stribora Uzelca Schwendemanna BROD LUĐAKA u Engleskoj jako popularna i čitana.
-Brod luđaka??
-Pa da, vaša poznata brodska knjiga.
-Ah, da naravno, naravno… Brod luđaka!
-Slušaj me sad dobro Andriću, nema demokracije bez političke satire, naša zemlja je upravo po tome i poznata u cijelome svijetu i zato baš i dijelimo ovako izdašnu financijsku pomoć onim gradovima kojima je nužna sloboda medija i javnog govora, ljudska prava i građanske slobode novinara se moraju poštivati. Politička satira mora postojati u svakom gradu. Ako nema političke satire onda nema ni demokracije. A bogme, onda nema ni potpisivanja Ugovora dok se tužba protiv ove dvojice novinara ne povuče.
Jel to jasno Andriću?
-Jasno ser Alen Ferguson! Ispričajte me na trenutak.
Tada je zamjenik gradonačelnika ustao i povukao se u svoj Ured te ljutito i nervozno nazvao ravnateljicu gradske knjižnice Ružicu Bobovečki.
-Slušaj Ružice, pod hitno da si povukla tužbu protiv urednika SBPeriskopa Veljka lukića i kolumniste Stribora Uzelca Schwendemanna, Jeli to jasno? I ne pitaj zašto!
-Zašto?
-Ružice, jebemtibogadatijebempolbogadragogaboga! Znaš da sam ja veliki katolik i kada tri puta opsujem boga u jednoj rečenici onda znaš da mi je šećer skočio na trideset a tlak nebu pod oblake.
-Pa što se dogodilo šefe?
-Ružice, ovdje u mom Uredu je engleski veleposlanik ser Alen Ferguson koji me zbog tebe riba i pere cijelo vrijeme.
-Pa to je trener Manchester Uniteda.
-Ružice, kakvog crnog Manchester Uniteda. Jeli ti uopće slušaš šta ja tebi govorim?
-Slušam šefe.
-E, pa onda me sad dobro slušaj. Engleski veleposlanik je došao s namjerom da Gradu daruje bespovratno financijska sredstava u iznosu od 20 miliona Eura za razvoj demokracije, umjetnosti, slobode medija i ljudskih prava i građanskih sloboda novinara i političke satire. A ne može nam te pare dati ako ti kao ravnateljica naše Gradske knjižnice policijski i sudski proganjaš dva brodska novinara i umjetnika. Zato pod hitno moraš povući tužbu protiv Stribora i…
-Neću, neću i neću-Ružica je histerično odbrusila-pa nastavila-Stribor je mene jako uvrijedio jer je javno napisao da ja ličim na neki ženski vic iz posluge engleske humoristične serije Zvonili ste Milorde.
-Ma jebem ja boga i tebi i Milordu i ženskom vicu-ljutito joj je odbrusio Hrvoje
-Neću, neću i neću-nepopustljiva je opet bila Ružica. Prvo ću im 60.000,00 kn izvući iz džepa za duševne boli, ako nemaju tolike pare za platiti onda će ih Sud poslati na robiju, pa neka onda Veljko Lukić i Stribor u zatvoru u Požegi sa Jerkom Zovak i ostalim robijašima uređuju zatvorski portal. Robijaški portal.
-Robijaški portal??? Ružice, smiri malo strasti i smanji doživljaj.
-Da, robjaški portal. On će mene vrijeđati da sam ja nisam sposobna položiti šoferski ispit. I da pokušam položit šoferski na metli ko da sam vještica, jebote. A ja šoferski položila iz prve, vozim auto ko Niki Lauda, jebote. I zamislite šefe, da sam ja iz Andrijevaca. Pokazat ću ja njima dvojici tko je dama iz Donjih Andrijevaca-Ružica je bila ljutita i nepopustljiva.
-Ružice, Ružice, Ružice, slušaj me sada dobro, znam da te Stribor ružno vrijeđao, ali shvati ženo božja, pa jel' ti stvarno želiš da Grad zbog tebe ostane bez donacije u vrijednosti od 20 miliona Eura. Ružice, ako se to desi onda znaj da ćemo Ivana Stipića vratiti na mjesto ravnatelja umjesto tebe. Jel' sad jasno Ružice?
-Jasno šefe. Evo, odmah ću to učiniti.
Ružica se sad odjednom naglo predomislila.
-I još nešto Ružice. Tamo kod njih u Engleskoj je jako popularna Striborova knjiga BROD LUĐAKA. Veleposlanik me pita, a ja nemam pojma. O čemu se to radi, o čemu je ta knjiga? Tko je izdavač te knjige?
-Pa vi ste izdavač šefe, Grad.
-Ružice, a o čemu se radi ta knjiga?
-Pa o Brodu luđaka, šefe.
-Ružice, hvala ti puno na toj informaciji.
Zamjenik gradonačelnika se tada pobjedonosno vratio na službeni razgovor s engleskim veleposlanikom ser Alenom Fergusonom i s osmjehom na licu izvijestio ga je da je sve riješeno i da će već u toku današnjeg dana službena tužba sudu protiv urednika Veljka Lukića i novinara SBPeriskopa Stribora Uzelca Schwendemanna, biti povučena.
Uz čašicu pelinkovca i neobavezno čakulu zamjenik gradonačelnika je objasnio engleskom veleposlaniku:
-Kod nas u Slavonskom Brodu politika sve rješava.
-Yes, yes…A ti Andriću, da li bi ti zbog političke satire tužio nekog novinara koji bi eventualno napisao neki takav satiričan prilog o tebi.
-Nikada, nikada. Poštovani ser Ferguson, politička satira je dio demokracije, ako nema satire onda nema ni demokracije. Ja se kao prvi čovjek Grada za kulturu i društvene djelatnosti upravo i zalažem za slobodu i pluralizam medija i političku satiru. I osuđujem proganjanje novinara u svakom pogledu.
-Bravo Andriću! Ako je tako, onda se sad možemo baciti na posao.
Brkovi Hrvoja Andrića su se nasmiješili kada je veleposlanik tada iz fascikle izvadio darovni ugovor težak 20 miliona Eura, na ime Grada Slavonskog Broda. I Bogovi se pridobivaju poklonima, zar ne!
-Sve se može kad se hoće. Živjela demokracija, sloboda javnog govora, živjela umjetnost. Živjela politička satira!-nazdravili su obojica i kucnuli se čašama.
Zvuk kucanja bio je toliko jak i toliko je dugo trajao da sam se probudio i shvatio da je to bio samo san.
